Jesenski štetnici uljane repice: kako spasiti usjev bez zabranjenih insekticida

U sklopu politike održive uporabe pesticida od 2019. do 2022. sa zajedničkog tržišta EU-a povučena je većina insekticida kojima su proizvođači uspješno suzbijali nametnike uljane repice. Zato poljoprivrednici često pitaju kako se već ujesen obraniti od jesenskih štetnika uljane repice.

Koji su jesenski štetnici uljane repice najvažniji

Od nicanja pa sve do zriobe na uljanoj repici prisutni su različiti štetni organizmi životinjskog podrijetla. Stoga treba stalno pratiti njihovu pojavu i brojnost te na vrijeme spriječiti ekonomske štete. Naime, uljana repica od svih usjeva na našim oranicama ima najveći indeks tretiranosti insekticidima.

U jesenskom razdoblju najznačajniji su štetnici kupusni buhači, repičin crvenoglavi buhač, repičina osa listarica i pipa terminalnog pupa. Osim njih, ponekad štete čine i puževi, kupusna muha, glodavci i divljač.

Koji su insekticidi povučeni s tržišta

Tijekom četiri godine dozvolu je izgubilo čak osam pripravaka za folijarno suzbijanje štetnika uljane repice. Pregled djelatnih tvari i rokova donosimo u tablici.

Zašto je jesenski pregled usjeva nužan

Sjeme uljane repice nekad se tretiralo insekticidima iz skupine neonikotinoida, primjerice imidaklopridom i tiametoksamom. Takvo tretiranje bilo je usmjereno prvenstveno protiv buhača ubrzo nakon nicanja. Osim toga, moglo je i do 75 % smanjiti štete od repičine ose listarice.

Međutim, Europska komisija zabranila je tretiranje sjemena neonikotinoidima uredbom od 24. svibnja 2013. radi zaštite pčela. Zbog toga proizvođači ujesen moraju redovito pratiti zdravstveno stanje mladih biljaka. Također, trebaju na vrijeme prepoznati jesenske nametnike i prema potrebi provesti folijarno tretiranje dopuštenim insekticidima.

Otpornost štetnika na piretroide

Tijekom 2018. i 2019. u središnjoj Hrvatskoj istraživala se osjetljivost repičina sjajnika (Brassicogethes aeneus) na insekticide. Riječ je o ekonomski vrlo važnom nametniku. Rezultati su pokazali da je 16 do 90 % populacije ovog štetnika otporno na sintetske piretroide.

Dakle, smanjena je djelotvornost esfenvalerata, deltametrina, lambda-cihalotrina i cipermetrina (vidi Tablicu 2). Upravo zato se pripravci iz ove skupine smiju primijeniti samo jednom u vegetaciji.

Kupusni i repičin crvenoglavi buhač

Kupusni buhači (Phyllotreta spp.) sitni su kornjaši čvrsta tijela, dugi od 1,5 do 4 mm. Bedra stražnjih nogu toliko su im ojačala da mogu skakati, po čemu su i dobili ime. Osim toga, dobro lete. Štete čine uglavnom odrasli oblici, koji izgrizaju lišće i ostavljaju tipične okrugle rupice promjera oko 1 mm.

Ovi buhači uljanoj repici štete samo ujesen, kad repica niče. Tada nova generacija odraslih oblika traži hranu prije odlaska na prezimljenje. Najveće štete čine za toplog i suhog vremena.

Repičin crvenoglavi buhač (Psylliodes chrysocephala) nešto je veći, dug od 3,2 do 4,5 mm. Crnoplave je ili zelenkastoplave boje i metalna sjaja. Prednji dio glave i prednji par nogu hrđasto su crveni, po čemu je vrsta dobila ime. Pojavljuje se u rujnu, u vrijeme nicanja uljane repice.

Najštetnije su ličinke

Odrasli crvenoglavi buhači čine štete slične kupusnim buhačima. Ipak, njihova je brojnost znatno manja pa ni te štete nisu značajne. Međutim, dva tjedna nakon pojave ženke počinju odlagati jaja na tlo u blizini biljaka. Jedna ženka odloži nekoliko stotina jaja.

Odrasli oblici žive dugo pa odlaganje jaja može trajati cijelu jesen. Pogoduju im temperature između 4 i 14 °C, a aktivnost prestaje tek ispod 2 °C. Iz jaja se razvijaju ličinke koje se ubušuju u peteljke. Stoga se već krajem rujna mogu pronaći u napadnutim biljkama.

Ličinke se hrane unutar biljke i prave hodnike prema stabljici i terminalnom pupu. Štete nastaju i tijekom zime jer se šupljine mogu ispuniti vodom. Zbog toga pri niskim temperaturama biljke mogu popucati. Ličinke završavaju razvoj krajem zime i početkom proljeća.

Na poljima s vrlo jakom zarazom ovim buhačem, ali i pipom terminalnog pupa, za niskih je temperatura smrznulo čak 100 % biljaka. Nova generacija odraslih pojavljuje se u svibnju, no ne čini ekonomske štete. Buhač ima samo jednu generaciju godišnje, a ljeti miruje.

Već dvije do pet ličinki po biljci može uzrokovati štete. Više od 20 ličinki u biljci vjerojatno će tijekom zime uništiti usjev. Topla jesen omogućuje brojnije odlaganje jaja. Za razliku od drugih vrsta buhača, ovdje su najštetnije upravo ličinke. Ipak, pravodobno suzbijanje repičine ose listarice može znatno smanjiti i brojnost crvenoglavog buhača.

Pipa terminalnog pupa

Pipa terminalnog pupa (Ceutorhynchus picitarsis) također se ujesen pojavljuje na tek izniklom usjevu uljane repice. Odrasli kukci crne su boje, brončana sjaja i dugi su svega 3,5 mm. Ličinke su bjelkaste, bez nogu i svinuta tijela, smeđe glave, duge do 5 mm.

Odrasli oblici izgrizanjem ne čine značajne štete. Međutim, od rujna pa i tijekom toplijih zimskih dana odlažu jaja u udubine na donjem dijelu peteljke, na gornjoj strani lista ili u vratu korijena. Ličinke se zatim hrane u peteljci i uništavaju terminalni pup. Razvoj im traje do proljeća, a pritom ometaju razvoj glavne stabljike.

Ličinke pipe i crvenoglavog buhača zajedno stvaraju šupljine u biljci. Na taj način povećavaju osjetljivost repice na niske zimske temperature. Osim toga, otvaraju put nekim bolestima kao sekundarnim nametnicima. Srećom, mjere suzbijanja buhača i repičine ose listarice smanjuju i napad ove pipe.

Repičina osa listarica čini potpune štete

Repičina osa listarica (Athalia colibri) vrlo je važan jesenski štetnik uljane repice. U Hrvatskoj su na nezaštićenim usjevima zabilježene i potpune štete. Odrasle ose zdepasta su tijela, žutonarančaste boje i duge 6 do 8 mm. Tromo lete tik iznad usjeva pa ih je lako uočiti.

Ličinke ili pagusjenice crnosive su boje, tamnije na leđima nego na trbuhu. Imaju 11 pari nogu i meko tijelo, a narastu do 2 cm. Hrane se lišćem uljane repice, a razvoj im traje 10 do 20 dana. Pritom čak 75 % ukupne hrane pojedu u posljednja tri dana razvoja.

Kada suzbijati osu listaricu

Suzbijanje je potrebno ako se na svakoj drugoj biljci pronađe barem jedna pagusjenica ili oko 50 pagusjenica po četvornom metru. Za usjeve rijetkog sklopa pragovi štetnosti su niži. U svakom slučaju, suzbijanje treba provesti dok su pagusjenice kraće od 10 mm, dakle prije nego naprave veće štete.

Budući da je radi zaštite pčela zabranjena sjetva sjemena tretiranog insekticidima, proizvođači moraju pregledavati usjeve za toplijih jesenskih dana. Prema potrebi, trebaju provesti folijarno suzbijanje jesenskih štetnika uljane repice.

Ekološka zaštita botaničkim insekticidima

U ekološkoj proizvodnji jesenske štetnike repice i drugih kupusnjača (rod Brassica) moguće je suzbijati biljnim insekticidima. To se odnosi na buhače nakon nicanja, ali i na kasniju pojavu ličinki ose listarice. Djelotvornom se pokazala kombinacija botaničkih pripravaka primijenjenih zajedno u spremniku (tank-mix), navedenih u Tablici 3.

Topli i sunčani dani pogoduju jesenskim štetnicima uljane repice, ali i usjevima za zelenu gnojidbu u kojima se siju kupusnjače. Osim toga, posljednjih sezona raste populacija repičinih buhača i repičine ose listarice.