Uljana repica jedna je od ratarskih kultura s najvećim potrebama za borom. Nedostatak ovog mikroelementa može smanjiti prezimljavanje usjeva, usporiti razvoj korijena i umanjiti prinos. Zato je jesenska primjena bora folijarno jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera u proizvodnji uljane repice.
Uloga bora u jesenskom razvoju uljane repice
Bor sudjeluje u razvoju korijenskog sustava i izgradnji staničnih stijenki. Također je važan za transport šećera i pravilan razvoj vegetacijskog vrha. Biljke koje tijekom jeseni usvoje dovoljno bora razvijaju snažniji korijenov vrat i deblji korijen. Tako postaju otpornije na niske temperature tijekom zime.
Jesenski razvoj uljane repice presudan je za uspješno prezimljavanje. Cilj je da biljka prije zime razvije:
- 8 do 10 pravih listova,
- korijenov vrat promjera najmanje 8 do 10 mm,
- dobro razvijen vretenast korijen,
- nisko položenu lisnu rozetu.
Bor znatno pomaže u postizanju ovih ciljeva. To osobito vrijedi za lakša tla i tla siromašna organskom tvari. Važan je i u kišnim godinama, kada dolazi do ispiranja hraniva.
Kombinacija bora i insekticidnog tretmana
Tijekom jeseni proizvođači često tretiraju usjev protiv štetnika kako bi zaštitili mlade biljke. Najčešći jesenski štetnici uljane repice su:
- repičina osa listarica (Athalia rosae),
- velika repičina pipa (Ceutorhynchus napi),
- mala repičina pipa (Ceutorhynchus pallidactylus),
- kupusni buhači (Phyllotreta spp.),
- lisne uši.
Kako bi smanjili troškove i broj prolaza strojeva, proizvođači bor često dodaju u spremnik zajedno s insekticidom. Takav pristup donosi nekoliko prednosti:
- uštedu vremena i goriva,
- manje sabijanje tla,
- istodobnu zaštitu i prihranu usjeva,
- bolju ekonomičnost proizvodnje.
Prije miješanja uvijek treba provjeriti kompatibilnost pripravaka prema uputama proizvođača. Osim toga, preporučuje se napraviti test miješanja u manjoj količini vode.
Kada i koliko bora primijeniti
Najbolji rezultati postižu se kada se bor primijeni u fazi 4 do 8 listova uljane repice (BBCH 14 – 18). U tom se razdoblju najčešće prate i suzbijaju jesenski štetnici, pa je kombinirana primjena vrlo praktična. Ako je jesen duga, a vegetacija aktivna, tretman se može ponoviti nakon 2 do 3 tjedna. To vrijedi kada postoji sumnja na nedostatak bora.
U praksi se najčešće primjenjuje 0,5 do 1,5 l/ha tekućih gnojiva na bazi bora, odnosno 150 do 300 g čistog bora po hektaru. Točna količina ovisi o analizi tla, kondiciji usjeva i sadržaju bora u pripravku. Treba uzeti u obzir i preporuku proizvođača folijarnog gnojiva. Previsoke koncentracije valja izbjegavati jer bor u većim količinama može izazvati fitotoksičnost.
Za najbolju učinkovitost preporučuje se:
- temperatura zraka od 10 do 20 °C,
- relativna vlaga zraka iznad 60 %,
- prskanje u jutarnjim ili večernjim satima,
- izbjegavanje jakog sunca i opasnosti od mraza.
Količina škropiva obično iznosi 150 do 250 l/ha.
Zašto uljana repica traži bor prije zime
Jesen je razdoblje u kojem se postavljaju temelji budućeg prinosa uljane repice. Bor se u biljci pretežito kreće akropetalno, odnosno od korijena prema vršnim dijelovima. S druge strane, njegova je pokretljivost u floemu ograničena. Zato je dobra opskrbljenost korijena borom tijekom jeseni posebno važna za razvoj vegetacijskog vrha i korijenovog vrata. Jedna od najvećih prednosti jesenske primjene bora jest veća otpornost biljaka na zimski stres.
Bor i transport hraniva prema vršnim dijelovima biljke
Važnost bora u jesenskoj prihrani proizlazi iz njegove uloge u transportu asimilata i razvoju provodnog sustava biljke. Bor potiče razvoj zdravog i snažnog korijena. Istodobno omogućuje učinkovitiji prijenos šećera, aminokiselina i drugih hraniva prema vegetacijskom vrhu.
Upravo u vegetacijskom vrhu tijekom jeseni nastaju zametci budućih grana i cvatova. Oni određuju potencijal prinosa u idućoj vegetaciji. Zahvaljujući razvijenom korijenu i aktivnom usvajanju vode, bor se relativno lako prenosi ksilemom prema nadzemnim dijelovima. Zato jesenska opskrbljenost borom ima velik značaj za vegetacijski vrh koji tijekom zime ostaje skriven u rozeti.
Jedan od najprepoznatljivijih simptoma nedostatka bora u europskoj proizvodnji repice su šuplje i raspucale stabljike. Čest je i simptom odumiranja vegetacijskog vrha. Stoga jesenska folijarna primjena bora nije samo prihrana. Ona je i ulaganje u bolji razvoj usjeva prije zime te veći potencijal prinosa u proljeće.
Kad je najbolje obaviti prskanje
Kod jesenske primjene bora važno je tretirati usjev dok uljana repica još nije potpuno zatvorila redove. U toj fazi dio škropiva dospijeva na lisnu masu, a dio na tlo u zoni korijena. Na taj način biljka dodatno usvaja bor iz tla dok korijen intenzivno raste i prodire u dublje slojeve.
Iako se bor uspješno usvaja preko lista, kod uljane repice važnu ulogu ima i usvajanje preko korijena. Zbog toga je u praksi poželjno tretman obaviti dovoljno rano. Tako dio primijenjenog bora dospije na tlo, gdje ga biljka može usvojiti korijenom. Takav pristup posebno dolazi do izražaja u sušnijim jesenima ili na tlima siromašnijima pristupačnim borom.
Nakon što repica zatvori redove, većina škropiva ostaje na lisnoj masi, a znatno manje dospijeva do tla. Zato brojni agronomi preporučuju jesenski insekticidni i folijarni tretman u fazi 4 do 8 listova, prije potpunog zatvaranja sklopa.
Jesenska primjena bora kao ulaganje u prinos
Kad se bor primijeni zajedno s insekticidom, proizvođač štiti mlade biljke od buhača, pipa i lisnih uši. Istodobno osigurava dovoljno bora za nesmetan razvoj korijena i vegetacijskog vrha. Takve biljke u proljeće brže nastavljaju vegetaciju i imaju bolje razvijene bočne grane. Rezultat je veći potencijal prinosa.
Ukratko, jesenska primjena bora nije samo korekcija mikroelementa, nego ulaganje u budući prinos. Jednim prolazom proizvođač štiti usjev i stvara preduvjete za snažan proljetni porast.
