Muke po soji nažalost se nastavljaju. Soja je prije nekoliko sezona bila hit kultura, a u posljednje dvije godine najteže podnosi nove agroklimatske uvjete. Zato ne čudi što je trenutno najnepoželjnija kultura na hrvatskim poljima. I to ne samo na hrvatskim, već u cijeloj regiji, gdje negativan trend traje već drugu ili treću sezonu.
Zašto je soja tako vrijedna kultura
Malo je žitarica ili uljarica tako podatnih kao soja. Od nje se može napraviti gotovo sve, od namirnica za svakodnevnu prehranu do sirovina za kemijsku, farmaceutsku i kozmetičku industriju. Često se koristi u hranidbi stoke, alergičari piju sojino mlijeko, a nalazi se i u mnogim dodacima prehrani.
Proteini iz soje izvanredne su kvalitete. Praktično imaju istu hranjivu vrijednost kao i bjelančevine životinjskog podrijetla, primjerice iz mesa, mlijeka, ribe i jaja. Osim toga, soja sadrži esencijalne aminokiseline. To znači da prehrana temeljena na soji i proizvodima od soje organizmu daje sve potrebne hranjive sastojke.
Hrvatska ima dobre uvjete za proizvodnju soje. Riječ je o važnoj kulturi za plodored koja dobro uspijeva u većini kontinentalnih krajeva, a posebno uz Savu i Dravu. Ipak, današnja je realnost kada je soja u pitanju bitno drukčija.
Drastičan pad prinosa i konkurencija suncokreta
Soja je i ove godine imala lošu sezonu. Rezultati proizvodnje slabiji su čak i od prošlogodišnjih, a već se i prošla godina smatrala lošom. Jaz je još veći ako se stvarna proizvodnja usporedi s očekivanjima od prije samo nekoliko mjeseci.
To se jasno vidi u podacima o prinosu, zasijanim površinama i procjeni ukupne proizvodnje. Najnovija procjena za ovu sezonu govori o tek 64 tisuće hektara pod sojom. Prosječan prinos iznosi samo 2,2 t/ha, a ukupna proizvodnja procjenjuje se na 141 tisuću tona.
Za usporedbu, 2024. godine soja je bila zasijana na nešto manje od 103 tisuće hektara. S druge strane, 2020. godine prinos je iznosio 3,1 t/ha. Tada je ostvarena i najveća proizvodnja soje u povijesti, nešto više od 266 tisuća tona.
Priča o soji obrnuta je od one o suncokretu. Dok su površine pod sojom padale, površine pod suncokretom rasle su. To ne iznenađuje. Prosječan prinos suncokreta ove je sezone 2,9 t/ha, a soje spomenutih 2,2 t/ha. Uz to, proizvođačima se trenutno za soju plaća ista cijena kao i za suncokret. Nakon toga svaka je daljnja računica suvišna.
Upravo tu leži najveći problem soje. Ona je najmanje otporna na nove vremenske uvjete, što se negativno odražava na prinose. Istodobno cijena ne nadoknađuje taj gubitak prinosa. Zbog toga interes proizvođača za sojom pada, a sve se više okreću suncokretu.
Proizvodnja soje usmjerena je na izvoz
Soja je u Hrvatskoj oduvijek bila namijenjena izvozu. Domaća prerada u pravom smislu riječi ne postoji, a domaća potrošnja je skromna. Posljednjih nekoliko godina većina hrvatske soje završila je u Italiji ili Srbiji.
Talijansko tržište, nekad tradicionalno, postupno je zamijenilo srpsko. To posebno dolazi do izražaja u sušnim godinama. Zbog nepovoljnih vremenskih prilika proizvodnja u regiji, pa tako i u Srbiji, tada je znatno ispod prosjeka, a potražnja ostaje relativno stabilna.
Vrućine i suša ove sezone smanjuju prognoze proizvodnje soje ne samo kod nas, već u cijeloj Europskoj uniji. Procjena proizvodnje u EU kreće se između 2,5 i 2,6 milijuna tona. To je otprilike 10 do 15 posto manje nego prethodne godine. Osim toga, regionalne razlike u stanju usjeva mogle bi utjecati na nabavu, logistiku i dostupnost robe.
Uredba EU-a o krčenju šuma donosi nove obveze
Europa se suočava s lošijim izgledima za opskrbu sojom. Zato su pouzdani podaci o lancu opskrbe još važniji, posebno dok se tvrtke pripremaju za Uredbu EU-a o krčenju šuma (EUDR).
Uredba obuhvaća proizvode od palminog ulja, soje, kakaa, kave, goveda, gume i drva. Tvrtke koje ih stavljaju na tržište EU-a morat će dokazati da roba nije povezana s krčenjem šuma. Također će morati dokazati da je zakonito proizvedena i sljediva do izvora. To će činiti podnošenjem izjava o dužnoj pažnji (DDS) putem informatičkog sustava.
Uredba će se na velike i srednje subjekte te trgovce primjenjivati od 30. prosinca 2026. godine. Mikro i mala poduzeća obveze će imati od 30. lipnja 2027. godine. Dakle, uz sve negativne trendove, ova birokratska obveza dodatno će otežati položaj soje.
Kakva je budućnost soje?
Vrlo je izgledno da će se soji dogoditi scenarij koji smo već vidjeli kod uljane repice. I ona je u nekoliko godina prošla put od hit kulture do kulture koju nitko nije htio sijati. Danas u njoj ponovno svi vide novi potencijal.
Sve u svemu, soja još nije dosegnula najnižu točku, onaj trenutak nakon kojeg se stvari preokreću. Ipak, ta će se kultura vratiti u punom sjaju, na radost sjemenarskih kuća, proizvođača, trgovaca i prerađivača.
Naslovna foto: Shutterstock
