Suncokret je ratarska kultura koja u posljednjih pet godina bilježi stalan i velik rast uzgojnih površina. Od 36000 hektara u 2019., proizvodnja je do 2023. godine narasla na čak 53000 hektara. Povećanom zanimanju za uzgoj suncokreta najviše je doprinijelo povećanje potražnje i povećanje otkupne cijene ulja.
U Hrvatskoj, najbolji uvjeti za proizvodnju suncokreta, za visoke i kvalitetne prinose su istočna Slavonija i Baranja. Tradicionalno, većina proizvodnje odvija se u tom području. Međutim, polja suncokreta protežu se sve do krajnjeg sjeverozapada, gdje pojedini napredni proizvođači također postižu vrlo dobre rezultate. Može se reći kako je suncokret ratarska kultura koju bolesti najviše ugrožavaju. Na suncokretu se javlja veći broj gospodarski važnih bolesti, među kojima neke mogu drastično smanjiti urod. U prošlosti se u određenim područjima napuštala proizvodnja pojedinih sorata ii hibrida zbog velike osjetljivosti na bolesti.
Tretiranja avionima na velikim površinama bivših kombinata bila su često upravo tretiranja suncokreta fungicidima protiv bolesti. Od tada do danas, najveći doprinos zaštiti od bolesti suncokreta dalo je oplemenjivanje. Suvremeni visokoprinosni hibridi većinom su vrlo robusni, manje osjetljivi ili relativno otporni na najvažnije bolesti koje se javljaju u našem području. Bez obzira na to, bolesti i dalje predstavljaju značajan rizik u proizvodnji suncokreta. Neke prije rijetke bolesti postaju sve važnije, uzročnici bolesti se prilagođavaju, postaju agresivniji, a otpornost hibrida se katkada u praksi pokaže kao nedostatna. Izravna zaštita suncokreta fungicidima česta je praksa u integriranoj (konvencionalnoj) proizvodnji.
Sve važne bolesti suncokreta koje se javljaju u Hrvatskoj su gljivične bolesti. Bakterijskih bolesti i viroza koje bi se mogle smatrati štetnima u proizvodnji suncokreta nema. Bolest koja se najranije može uočiti u usjevima suncokreta je plamenjača (Plasmopara halstedii). Za razliku od soje, uljane repice ili kukuruza, plamenjača suncokreta je potencijalno štetna bolest.
Plamenjača se prenosi sjemenom
Za plamenjaču suncokreta svojstveno je da se prenosi zaraženim sjemenom. Biljke koje se razviju iz zaraženog sjemena su male, zbijene, kržljave te kao takve lako uočljive u fazi rasta stabljike. Najuočljiviji i karakteristični simptomi plamenjače su guste bijele prevlake na naličju listova. Na mjestima gdje se prevlaka razvija, lice lista je svjetlo zeleno. Zaražene biljke daju kržljavi, neupotrebljivi cvat. Plamenjača suncokreta strogo se kontrolira u sjemenskoj proizvodnji. Zbog strogih kontrola u proizvodnji certificiranog sjemena, plamenjača suncokreta danas nije česta bolest i štete koje nanosi proizvodnji su općenito male. Bolesti stabljike suncokreta u Hrvatskoj su česte i javljaju se svake godine, no razlikuju se u štetnosti i učinku na urod.
Crna pjegavost stabljike ili „foma“, koju uzrokuje Phoma macdonaldii, jedna je od čestih bolesti suncokreta u Hrvatskoj. Viđa se u manjoj ili većoj mjeri na mnogim poljima, većinom u kasnijim fazama vegetacije i pred žetvu.
Crna pjegavost se prepoznaje po tamnim, smeđim pjegama koje se na stabljici šire od mjesta gdje izlaze peteljke listova. Pjege se rjeđe mogu javiti i na podnožju stabljike. Iako jaka zaraza može imati učinak na prinos, crna pjegavost u pravilu nije osobito štetna bolest. Na dodir, pjege crne pjegavosti su tvrde. Gljiva uzročnik bolesti ne prodire duboko u stabljiku i ne uništava je iznutra. Samim time, biljke se relativno nesmetano razvijaju.
Za razliku od crne pjegavosti, siva pjegavost (Diaporthe helianthi = Phomopsis helianthi) puno je štetnija. Pjege sive pjegavosti također se često razvijaju od mjesta gdje lisna peteljka izlazi iz stabljike. Pjege su svjetlije, smeđe do sivo-smeđe boje, s manje oštrim rubovima i uglavnom veće nego kod crne pjegavosti. Na dodir su meke, što pokazuje kako uzročnik bolesti ulazi duboko u stabljiku i razara ju iznutra. Zaražene biljke nerijetko se prelome. Ako se stabljike održe do žetve, zbog razorene unutrašnjosti slabiji je razvoj cvata i prinos može biti značajno smanjen. Početna pojava sive pjegavosti može se dobro vidjeti na listovima, na čijim se rubovima javljaju smeđe trokutaste pjege okružene žutim rubom.
Bolesti lista suncokreta
Bolesti lista suncokreta u Hrvatskoj su česte, no rijetko uzrokuju veće štete. Među najčešćima je koncentrična pjegavost (Alternaria helianthi). Pjege koje uzrokuje na listovima su isprva sitne, tamne, okruglaste i okružene žutim (klorotičnim) prstenom. Kako se pjege spajaju, nekroze na listu se povećavaju. Kod jakih zaraza čitav list može se osušiti. Bolest napada i stabljiku, a često zahvaća i ovoj glavice suncokreta. Simptome na stabljici teško je razlikovati od drugih bolesti, crne ili sive pjegavosti. Pjege na ovoju glavice su okruglaste i tamne, dobro vidljive pred kraj vegetacije.
Bolest uzrokuje štete samo u slučaju ranih jakih zaraza stabljike i glave, popraćenih ranim sušenjem listova. Slično je i s druge dvije lisne bolesti suncokreta, hrđom (Puccinia helianthi) i pepelnicom (Erysiphe cichoracearum). Hrđa na listu se prepoznaje po sitnim, okruglastim točkicama ispunjenima smeđim prahom. Bez obzira na njihov broj, list često ostaje zelen do kraja vegetacije i gubitaka u prinosu uglavnom nema. Hrđa suncokreta u Hrvatskoj je danas rijetka. Pepelnica je češća, a javlja se u vidu bjeličasto-sivkaste prevlake na listovima. Prevlake su isprva male i okruglaste, no onda se rašire, spoje te list izgleda kao da je „prašnjav“. Smanjenje prinosa uslijed pepelnice javlja se samo iznimno, u slučajevima ranih, jakih zaraza.
Dvije najvažnije bolesti suncokreta u RH
Dvije najvažnije bolesti suncokreta u Hrvatskoj danas su bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) i suha trulež (Macrophomina phaseolina). Bijela trulež osobito je poznata iskusnijim proizvođačima. Za razliku od većine ostalih kultura, na kojima bijela trulež napada stabljiku, kod suncokreta može zahvatiti korijen. To je „korijenski tip“ bijele truleži. Uočava se obično od početka cvatnje. Zaražene biljke propadaju. Na poljima u kojima je bolest zahvatila veći broj biljaka vide se skupine propalih, tamnih, suhih biljaka među onima koje normalno cvjetaju. Osim korijena, bijela trulež može zahvatiti i stabljiku te cvat (glavu). Na stabljici se javljaju smeđe, meke nekroze koje se šire. Ako do žetve parazit ne „zaokruži“ stabljiku, biljke se mogu razviti i dati sjeme. Međutim, može doći i do sušenja biljke.
Bijela trulež na glavi suncokreta može biti vidljiva od cvatnje, kad se među cvjetovima razvija gusti bijeli micelij, poput vate. U važnim uvjetima gljiva uzročnik bolesti brzo prorasta glavu i razara ju. Na zahvaćenim glavama ili unutar zaraženih stabljika javlja se mnoštvo crnih tvrdih struktura, poput kamenčića. To su sklerocije gljive S. sclerotiorum, a služe joj za preživljavanje. Sklerocije na glavi suncokreta mogu biti velike, nepravilne i pratiti oblik glave.
Suha trulež slična je bijeloj truleži po tome što u biljku ulazi kroz korijen, razara ga i „penje“ se kroz stabljiku. Biljke se slabije razvijaju, a nakon cvatnje često venu. Ako ne uvenu potpuno, cvat i glavica na njima su mali. Zaražene biljke potamne, poprime sivu boju. Kao i u slučaju jake pojave bijele truleži, biljke zahvaćene suhom truleži često se javljaju u „oazama“ i dobro su vidljive među zdravim biljkama s velikim žutim cvatom. Suha trulež može se prepoznati na presjeku zaraženih stabljika. U srčiki se stvara mnoštvo malih crnih kuglica, gusto raspoređenih, poput točkica. Jako dobro se uočavaju pod džepnom lupom. To su također sklerocije, samo puno sitnije nego kod S. sclerotiorum.
Dospijevaju u tlo gdje „čekaju“ novu biljku domaćina i povoljne uvjete za razvoj. Uvjeti za razvoj bijele truleži i suhe truleži vrlo su različiti. Gljiva S. sclerotiorum, uzročnik bijele truleži, obilato se razvija u vlažnim uvjetima, u kišnim ljetnim mjesecima. S druge strane, M. phaseolina, uzročnik suhe truleži, „netipična“ je gljiva. Najbolje se razvija u suhim i vrućim ljetima. Sukladno tome, pojava te dvije bolesti u usjevima suncokreta u Hrvatskoj obično je takva da u nekim sezonama velike štete uzrokuje suha trulež, a u nekima bijela trulež. Jake zaraze i gubici uroda od suhe truleži zabilježeni su u vrućim i suhim sezonama 2020., 2017., 2016. i 2015. godine.
Jake pojave i štete od bijele truleži zabilježene su 2019. i 2014. godine, a tako bi moglo biti i ove, do sada vrlo kišne sezone. Osim bijele truleži glavu suncokreta može napasti i siva plijesan (Botrytis cinerea). Ta bolest razvija se jače samo ako je vrijeme od cvatnje do žetve kišovito i relativno prohladno. Iako siva plijesan može zaraziti listove i stabljiku, najštetnije su zaraze glave. Zaraza obično počinje s donje strane, tkivo potamni i usuče se, a glave se do žetve raspadaju. Ponekada se na glavama zajedno javljaju bijela trulež i siva plijesan, uz velike štete.
Zaštita suncokreta od bolesti temelji se na četiri glavne mjere – otpornim ili tolerantnim hibridima, plodoredu, zdravom sjemenu i izravnoj zaštiti fungicidima.
Kako je već spomenuto, suvremeni hibridi suncokreta vrlo su robusni. Napredno oplemenjivanje na otpornost znatno je pridonijelo sigurnijoj proizvodnji te na neki način „riješilo“ probleme koje su u uzgoju suncokreta predstavljale bolesti. Međutim, otpornost na neke bolesti vrlo je teško pronaći i „ugraditi“ u nove hibride. Takav je slučaj s dvije najštetnije bolesti suncokreta u Hrvatskoj danas, bijelom truleži (S. sclerotiorum) i suhom truleži (M. phaseolina). Zdravo, nezaraženo sjeme uvijek je osnova uspješne ratarske proizvodnje. Sjemenom suncokreta prenosi se veći broj bolesti koje tako dospijevaju u usjev i nastavljaju se razvijati. Plodored kod suncokreta ima vrlo važnu ulogu, između ostalog, upravo zbog bolesti. Stručnjaci se slažu kako je najbolje suncokret sijati nakon žitarica. Od ostalih ratarskih kultura, soju bi trebalo izbjegavati barem tri do četiri godine na istoj parceli gdje se sije suncokret. Osim što je također okopavina, soja je domaćin bijele truleži i suhe truleži.
Tretiranje suncokreta fungicidima ostala je važna i relativno česta mjera zaštite, naročito kod naprednih proizvođača koji teže visokim prinosima.
Tretiranje suncokreta
„Školski“ rokovi za tretiranje suncokreta fungicidima su butonizacija i početak cvatnje. Zbog veličine biljke, tretman suncokreta u cvatnji može se obaviti samo posebno prilagođenim strojevima. Već jedan tretman fungicidima može imati pozitivan učinak na prinos i biti prilično isplativ. Međutim, ako se pojedine bolesti razviju kasno, naročito nakon cvatnje, čak i dva tretmana mogu biti slabo učinkovita. Uz to, primjena fungicida tijekom vegetacije nema učinak na korijenski tip bijele truleži, kao niti na suhu trulež.
Svejedno, proizvođačima suncokreta može se savjetovati da prate pojavu bolesti u svojim usjevima, da prate preporuke savjetodavaca i stručnjaka te da po potrebi zaštite svoje usjeve od bolesti. Izbor fungicida odobrenih na suncokretu u Hrvatskoj prilično je dobar. Među sredstvima ističu se fungicidi nove generacije, kao i nove kombinacije vrlo učinkovitih aktivnih tvari. Takvi fungicidi jako dobro djeluju na gotovo sve najvažnije bolesti suncokreta, a djelovanje im je relativno dugotrajno. Primjena fungicida na suncokretu često ima vrlo izražen učinak na prinos. Učinku izravne zaštite domaći proizvođači mogu se najbolje uvjeriti sami ili na brojnim danima polja koje tradicionalno organiziraju sjemenarske ili zaštitarske kuće.
