Pod pojmom sjetve pokrovnih usjeva podrazumijeva se više različitih mjera održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu, a s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem leguminoza, poboljšanja mikrobiološke aktivnosti u tlu, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito – podizanja plodnosti tla.
Pokrovni usjevi imaju dodatnu funkciju „pokrivača tla“ s namjerom sprječavanja erozije (vodom i/ili vjetrom) i ispiranja hraniva, prije svega nitrata, a time ujedno i sprječavanja onečišćenja podzemnih voda. Usjevi koji se uzgajaju s ciljem sprječavanja ispiranja hraniva nazivaju se „usjevi hvatači“. Vrste iz porodice trava veliki su potrošači dušika pa se uglavnom travne vrste i koriste kao „usjevi hvatači“. Pokrovni usjevi posijani u dijelu godine kad je tlo bez glavnog usjeva, (u veći slučajeva, golo) efikasno štite tlo od erozije.
Biljke korijenovim sustavom vežu čestice tla, a nadzemnom biomasom sprječavaju ispiranje finih čestica tla s površine vodom ili odnošenje vjetrom. Pokrovni usjevi pospješuju zadržavanje i upijanje vode u tlo i smanjuju površinsko otjecanje. Pri obradi poljoprivrednih površina ugroženih erozijom, osim o izboru vrsta u plodoredu, treba razmisliti i mogućnosti sjetve pokrovnih usjeva.
Zimski i ljetni usjevi
Kao zimski pokrovni usjevi uglavnom se siju različite leguminoze (djeteline, grahorice), ali i ozime žitarice (raž, pšenica, pšenoraž, ječam, zob), i/ili njihova mješavina. Pokrovni usjevi uzgajani ljeti uglavnom su namijenjeni zelenoj gnojidbi. Koriste se s ciljem proširenja plodoreda uz obogaćivanje tla hranivima, posebice na slabo plodnim tlima, ili kao priprema zemljišta za sjetvu višegodišnjeg usjeva ili priprema za podizanje višegodišnjeg nasada (voćnjak ili vinograd).
Koriste se različite leguminoze, ali i druge biljne vrste kao što su proso, krmni sirak, sudanska trava, uljana rotkva (rauola), heljda ili druge vrste koje će pomoći u poboljšanju fizikalno-kemijskih svojstava tla i „gušenju” korova. Zelena gnojidba podrazumijeva unos svježe organske tvari u tlo (uglavnom nakon cvatnje biljnih vrsta sijanih za sideraciju).
Odabir vrsta za sjetvu pokrovnog usjeva ovisi o cilju koji se želi postići. Ako je cilj uzgoja pokrovnih usjeva osigurati određene količine dušika za naredni usjev, tada će pokrovni usjev biti iz porodice mahunarki (grašak, grahorica ili djetelina). Ako je cilj uzgoja pokrovnog usjeva, suzbijanje korova, zaštita tla od erozije ili sprječavanje ispiranja dušika iz tla nakon glavnog usjeva, tada se odabiru vrste za pokrovni usjev koje imaju veliku biomasu i dobri su kompetitori korovnim biljkama. Pokrovni usjevi koji se sastoje od smjese različitih vrsta koje pripadaju različitim botaničkim porodicama optimiziraju pozitivne značajke svake vrste. Tako se pokrovni usjev koji se dobro ukorjenjuje može kombinirati s usjevom plitkog korijena.
Takva kombinacija ima za posljedicu bolje iskorištavanje hraniva i vode iz tla s različite dubine. Može pomoći i probijanju „tabana pluga“. Sjetvom pokrovnih usjeva utječe se i na vlagu tla. Pokrovni usjevi troše vodu, ali nakon uništavanja (usitnjavanja) njihove nadzemne mase, biljni ostaci pokrovnih usjeva sprječavaju isparavanje vode iz tla. I živi i usitnjeni, pokrovni usjevi sprječavaju površinsko otjecanje vode i pospješuju njeno upijanje u tlo. Pozitivni su učinci izraženi samo ako su biljni ostaci ostavljeni na površini tla kao malč. Usitnjavanjem nadzemne mase pokrovnog usjeva formira se sloj biljnih ostataka na površini tla (malč). On čuva vlagu tla i povećava infiltraciju oborinske vode.
Izvor: Gospodarski kalendar
