Danas dnevno prerađuju oko 200 litara kravljeg i 100 litara kozjeg mlijeka u sezoni (od travnja do studenog) koje im daje 12 krava i 30-ak koza. Iz toga dalje nastaje 20-ak proizvoda kao što su svježe mlijeko, svježi sir, vrhnje, prge, kuhani i dimljeni sirevi, sa začinima, s ljutom paprikom, vlascem, bučinim sjemenkama, meki kravlji sir poput cammemberta. Njihove vrhunske kravlje i kozje proizvode za doručak su konzumirali i gosti hotela Esplanada.
Obitelj Kuzmić 1994. godine počela se baviti mljekarstvom i pokrenuli su prvu mini mljekaru u Hrvatskoj, a ideja se razvila iz hobija Nevenke Kuzmić, tada prehrambenog tehnologa sa stalnim zaposlenjem u Podravki. Vlasnica i idejna začetnica u međuvremenu je preminula, a obiteljski posao su preuzeli i nastavili sinovi Kristijan, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije i Dražen, diplomirani veterinar. Njih dvojica, nastavljaju majčinu ideju započetu osamdesetih godina prošlog stoljeća koja je krenula kupnjom manjeg stada koza.
Širenje tržišta
Njihova mala farma u početku se oslanjala na pedeset muznih koza čije su mlijeko prerađivali u sireve. Ispočetka su proizvodili manje količine, za vlastite potrebe i tek nekoliko kupaca. Posla je s vremenom bilo sve više pa su odlučili koze dati u kooperaciju i 1994. s registracijom Mljekare Horizont krenuli u ozbiljniju proizvodnju, a s tim paralelno i u širenjem tržišta.
– Zatvaranjem farme olakšali smo si posao i počeli se baviti isključivo proizvodnjom mliječnih prerađevina. Prvo smo počeli s kozjim sirevima, malima s plijesnima i začinima. Prodavali smo ih lokalno, no u ovom su kraju potrošači tih godina bili slabo navikli na kozje mlijeko i takve proizvode pa smo se proširili i na kravlje proizvode poput svježeg sira, vrhnja, prga… Prodavali smo ih lokalno u kiosku u našem proizvodnom pogonu i na koprivničkoj gradskoj tržnici – prisjetio se Kristijan Kuzmić, danas direktor Horizonta.
Od samih početaka Kuzmići su težili inovacijama i boljim rješenjima te nisu prezali od toga da se možda koji od njih na koncu i neće pokazati punim pogotkom.
– Krajem devedesetih počeli smo flaširati mlijeko i prodavati ga na kućnom pragu. Ideja s dostavom na prvu se pokazala dosta dobrom, imali smo popriličan krug zainteresiranih kupaca. Išlo je dobro, no s dolaskom ljeta počelo se komplicirati, visoke temperature su nam remetile planove, ljudi ne bi na vrijeme pokupili mlijeko pa im se kvarilo, a i troškovi dostave bili su sve veći pa smo se sve slabije pokrivali. Na kraju smo odustali jer se jednostavnom računicom pokazalo da je to neisplativo – priča direktor Horizonta. Paralelno s domaćim, koprivničkim tržištem, njihovi su se sirevi jednom tjedno nudili i na međimurskom terenu i to izravnom prodajom. Tamo je priča s ponudom od vrata do vrata živjela skoro pet godina, ljudi su navikli da srijedom dolazi gospođa koja nudi kvalitetnu i ukusnu robu. Horizont se sa svojim sirevima uglavnom stalno borio s pronalaskom tržišta.
– Kad proizvodiš, imaš obavezu prema kooperantima, njih moraš platiti za ono što su ti isporučili i zato smo uvijek težili izravnoj prodaji koja nam je osiguravala ujednačen pritok gotovog novca da bi namirili i one koji su bili uključeni u cijeli taj proizvodni lanac – kaže Kristijan Kuzmić.
U velike trgovačke centre Horizontova roba nije ušla jer nisu proizvodili dovoljne količine, a ni cijenom nisu mogli biti konkurentni budući se radi o specifičnim proizvodima iz domaće proizvodnje.
S vremenom su se sve više orijentirali na Zagreb.
– Nekoliko smo
godina radili i s hotelom Esplanada iz kojeg su nas sami kontaktirali i nakon
što su se uvjerili u kvalitetu naših sireva nudili ih svojim gostima kao domaći
doručak – sa zadovoljstvom se
prisjetio Kristijan.
Nelojalna konkurencija nas najviše muči
Na pitanje što je to što ih danas najviše muči u ovom poslu Kristijan kaže kako je to nelojalna konkurencija.
– Kad smo mi krenuli s poslom skoro da i nije bilo registriranih proizvođača, a svi su radili i nudili puno jeftiniji proizvod. Kad smo se registrirali, kod nas su bile sve moguće inspekcije, sanitarne, veterinarske…prikupili smo hrpu papirologije. Sve su to bili dodatni troškovi koje smo morali uračunati u cijenu proizvoda na kraju. Pod svim tim analizama smo i danas i to konstantno. Zato ovi bez „papira“ mogu nuditi kilogram sira po 30 kuna jer nemaju ni tih obaveza, a kod nas je on istovremeno 80 kuna jer na sve ovo još moramo platiti i porez državi, pojašnjava.
Novi moment za Horizont ponovo se stvorio ulaskom Hrvatske u EU kada im se valjalo doregistrirati te su izabrali varijantu objekata registriranih pod posebnim uvjetima koji za proizvodnju moraju koristiti vlastitu sirovinu. Kako bi i taj uvjet ispunili, ponovo su obnovili vlastiti stočni fond. Kupili su nekoliko krava i desetak koza o kojima i danas skrbi obitelj s farmom u Koprivničkim Bregima. U međuvremenu su iskoristili i besplatna sredstva za razvoj poljoprivrednih gospodarstava te kupili još stoke da bi povećali kapacitet proizvodnje.
Drži nas zadovoljstvo kupaca
Osim koprivničke tržnice gdje ih se može uvijek pronaći, svoje proizvode već godinama plasiraju na zagrebačkom Malom placu, srijedom, u Branimir centru gdje se okupljaju brojni mali proizvođači. Isto tako, njihove se prge mogu svakodnevno konzumirati i u Podravkinoj kleti te koprivničkoj Pivnici.
– Jedna prga spremna je za tržište tek nakon sedam dana, minimalno, za polutvrdi kuhani sir treba najmanje tri tjedna dok prođe fazu zrenja i sušenja. Nemamo strojnu obradu nego ručnu izradu. Svakom siru damo dio sebe, ulažemo u njega svoje vrijeme kad ga okrećemo i pratimo u razvoju – kaže.
-Ima dana kad se pitam čemu to sve,
kad vidim kolike sve račune moram platiti, ali već drugi dan dobijem pohvalu od
neke gospođe da nije u životu jela bolje prge ili vrhnje i onda opet dobijem
volju. Upravo to, ali i činjenica da o nama ovise životi naših zaposlenika, a i
njihovih obitelji jest ono što nas tjera dalje i baš zbog toga ne mislimo
odustati – zaključio je Kristijan na kraju.
Svoje proizvode već godinama plasiraju na zagrebačkom Malom placu, srijedom, u Branimir centru.
 koje im daje 12 krava i 30-ak koza.){kind=link}