Uzgoj  i lov fazana

Fazan ili gnjetao (hrvatski naziv koji se rijetko koristi) nije dio autohtone europske faune. Njegov naziv potječe od imena rijeke Phasis u Aziji gdje je i njegova pradomovina.

Nakon isušivanja prostranih područja srednje Azije, koje je praćeno nastajanjem pustinja, održali su se samo u oazama te je započela migracija u ostale dijelove svijeta. U 5. st. pr.Kr. poznat je u Grčkoj, a na područje Italije naseljen je u doba Rimskog Carstva čije su ga legije prenijele u Francusku, južnu Englesku i sjevernu Afriku.  Od 14. st. Uzgaja se u Češkoj i Bavarskoj i do početka 20. stoljeća obitava po čitavoj Europi (osim Islanda).

Od 1928. godine nalazi se i u Australiji tako da nastanjuje pet kontinenata. Kod nas je unesen krajem 18. stoljeća, a značajniji uzgoj fazana razvio je grof Marko Bomballes u Zelendvoru kraj Varaždina 1870. gdje je i danas najveća fazanerija u Hrvatskoj. Prije oko tri desetljeća, nakon što je savladana tehnologija umjetnog uzgoja fazana i otpočela industrijska proizvodnja njihove hrane, osniva se više fazanerija diljem cijele naše domovine. U tim fazanerijama proizvodio se lovni fazan koji je križanac između četiri vrste u nas unesenih fazana najprije iz Češke, a kasnije iz ostalih zemalja.

Vrste fazana

Najpoznatija i najčešće vrsta u nas je običan fazan (Phasianus colhicus colhicus). Razlike između mužjaka i ženke izražene su kao u malo koje vrste pernate divljači. Dok je koka neugledne sivosmeđe boje prilagođene okolišu, dotle je mužjak raskošno obojen kao niti jedna europska ptica. Boja njegova perja je bakrenocrvena, glava tamnozelenoplava i vrat tamnoplav sa zelenim metalnim sjajem. Oko očiju ima kožasto resastu tvorevinu izrazito crvene boje promjera oko 3 cm. Leđa su mu crvenkasta s bakrenim sjajem. Ramena su crvenožuta do tamnocrvena, prsa su mu crvenomrke boje s crno obrubljenim percima, a trbuh crvenosiv. Rep mu je crvenomrk, a repna pera imaju poprečne crne pruge.

Kljun je žućkastomrke boje. U prvoj donjoj trećini na stražnjem dijelu nogu ima izraslinu poput trna dužine oko 15 mm koju zovemo ostrugom. Koke nemaju ostrugu ili je samo naznačena. Masa odraslog fazana iznosi 1,2-1,5 kg, a dužina ~110 cm od čega polovina otpada na rep. Koka je manja i njena dužina iznosi oko 50 cm, a rep joj je dug 30 cm. Masa odrasle koke iznosi oko 1 kg. Fazani spolno sazrijevaju s 8-10 mjeseci, a mogu doživjeti i do 18 godina. Osjetila fazana dobro su  razvijena, naročito sluh i vid, dok im je njuh slabo razvijen kao i kod drugih ptica.

Od ostalih vrsta fazana potrebno je spomenuti mongolskog fazana (P. c.  mongolicus), koji je kod nas najveća podvrsta fazana i kojeg lako prepoznajemo po bijeloj ogrlici oko vrata koja u donjem dijelu nije spojena. Ovaj fazan je otporniji na loše klimatske uvjete. Koke nose nešto više jaja od običnog fazana zbog čega je cjenjeniji u umjetnom uzgoju.  Uz ove dvije spomenute vrste fazana, u našim područjima još obitavaju i kineski fazan (P. c. torquatus) te zeleni ili crni fazan (P. c. tenobrosus).

Rasprostranjenost i način života fazana

Fazan je divljač nizinskih predjela, ali i onih brdovitih do 600 metara nadmorske visine. Voli kontinentalnu klimu s malo oborina tijekom zime, jer u snijegu ne može doći do hrane ako mu je dubina nešto veća. U Hrvatskoj ga ima posvuda osim Gorskog Kotara, dijela Like, kao i viših predjela Dinarida i većine manjih otoka. Tipična je dnevna životinja, kojoj aktivnost započinje s rađanjem dana, da bi se 3 sata nakon izlaska sunca povukao u zaklon gdje miruje ili se prpoši.

Ponovno je aktivan u kasne poslijepodnevne sate i pred večer kad traži hranu i prenoćište. Hrani se raznim insektima i njihovim larvama i kukuljicama, mekušcima, zmijama, gušterima, a pojedu i poljskog miša. Od biljne hrane jedu šumske plodove kao hrastov žir, šumske plodine (maline, kupine, jagode), razno voće, sjemenke žitarica i korove, ali i grožđe i rajčice.

Načini uzgoja fazana

Fazane možemo uzgajati na tri načina; prirodno, umjetno i kombinirano.

Prirodni uzgoj odvija se u lovištima s adekvatno uređenim remizama, koje mu kroz cijelu godinu osiguravaju raznu hranu, zaštitu i mir. Fazan je poligam i već u veljači ako je lijepo vrijeme počinje osvajati svoj teritorij, a polovinom ožujka počinje parenje. Za parenje “skuplja” koke kojih može biti od 2-3 pa do 10 i više. Fazan je teritorijalna ptica, a teritorij mu je veličine 1-2 ha za koji se bori sa suparnicima. Nesenje jaja započinje sredinom travnja, a prosječno se po jednoj ženki dobije od 12-13 jaja koja su  sivomaslinaste boje. Ženka sjedi na jajima 23-24 dana.

Iz jaja se izvale pilići koji su potrkušci i nakon što su se osušili idu s majkom u potragu za hranom. Mladi fazani počinju dobivati perje u 5. tjednu života, a završetak razvoja perja pada u 20. tjednu. Fazanu je tijekom zime potrebna pomoć u prehrani, te se stoga u tu svrhu u lovištu prave hranilišta. Također im je potrebno osigurati dovoljne količine pitke vode. Osiguranje zaklona, naročito u nizinskim lovištima s velikim površinama bez šuma i grmlja, važno je kao i dohranjivanje fazana. U tu se svrhu podižu remize, odnosno određena se površina zasađuje grmljem i drvećem.

U umjetnom uzgoju u fazanerijama, tj. volijerama, pod stručnim je nadzorom uzgoj matičnih jata, nesenje jaja, valjenje pilića, te na kraju odstrjel odraslih fazana. Umjetni uzgoj temelji se na uzgoju većeg broja fazana na malom prostoru. Matično jato se formira tijekom 12. ili 1. mjeseca od fazana uzgojenih u tekućoj godini. Odabrane jedinke se stavljaju u zimovnike koji su prethodno kultivirani i koji su prošli fazu “odmora”.

Ti zimovnici su ujedno i volijere za nesenje i u njima fazanke ostaju do kraja nesenja. Istodobno sa smještajem u zimovnike počinje hranidba smjesom za fazanske nesilice s 20% sirovih bjelančevina  da bi se stimulirao raniji pronesak. Jedna nesilica dnevno pojede oko 60 g smjese. Volijere su građene od željezne konstrukcije obložene žicom, nisu natkrivene, osim  jednog manjeg dijela za zaštitu od vremenskih nepogoda. Dimenzije volijere su 2×8 m, a u njemu je smještena jedna porodica u omjeru 1:7(6).

Ženka u prosjeku snese od 35 do 45 jaja koja je potrebno skupljati svakoga dana u određeno vrijeme. Jaja se čuvaju u tamnoj, umjereno vlažnoj prostoriji temperature 12-16 ⁰C, a potrebno ih je i svakodnevno okretati za 180 ⁰. Inkubacija fazanskih jaja traje 24 dana, a 21. dana jaja se prebacuju iz predvalionika u valionik. Temperatura zraka u predvalioniku treba iznositi 37,6 ⁰C uz relativnu vlažnost od 62 %, dok temperatura u valioniku treba biti nešto niža, odnosno 37,2 ⁰C i više relativne vlažnosti zraka od 75%.

Nakon valjenja fazančići idu u prethodno očišćene, dezinficirane te zagrijane baterije. Piliće hranimo starterom s 28% sirovih bjelančevina. Nakon dva tjedna piliće selimo u žičane kaveze veličine 1,5×2,5 m koji su smješteni u zatvorenoj prostoriji. Fazani ostaju u kavezima 14 dana čime završava prva faza uzgoja uz hranidbu starterom. Slijedi izlazak iz zatvorenih prostorija. Vani se fazani stavljaju u posebno pripremljene volijere. Volijere su u principu podijeljene u nekoliko dijelova u potpunosti natkrivene i zatvorene žicom. U volijerama se koristi sustav pregona, te se svakih 7 dana fazani sele u drugi dio. Tu se fazani hrane krmnom smjesom grover s 24 % sirovih bjelančevina. U tim volijerama fazani ostaju 3 tjedna, odnosno do 7. tjedna starosti. Nakon toga spremni su za prodaju.

Kombinirani uzgoj koristi se u krajevima gdje se u vrijeme intenzivnog gniježđenja koka jaja skupljaju i stavljaju pod kvočke koje kvocaju. Osnovna je zadaća njihovog uzgoja podizanje broja fazana na periferiji lovišta uz prilagođavanje staništu i uvjetima prehrane prije ispuštanja.

Neprijatelji i bolesti

Fazan ima mnogo neprijatelja abiotskog i biotskog porijekla. Od abiotskih neprijatelja po piliće, ali i starije ptice pogubne su oborine koje su pogotovo opasne u vrijeme valjenja pilića pa sve dok ne opernate. Mnogobrojni su neprijatelji fazana iz žive prirode: jastreb, kobac, škanjac, sova ušara, lisica, divlja mačka, kune, tvor, psi i mačke… Fazan je izložen mnogim nametničkim i zaraznim bolestima, od vanjskih nametnika spominjemo grinje i krpelje, a od unutarnjih razne crijevne crve i crvenog crva. Od zaraznih bolesti vrlo su opasne ptičje boginje,  kokošja kuga, kolera peradi, malarija i tifus peradi.

Lov fazana

S 4 mjeseca fazan je spreman za odstrjel. Fazani se love skupnim tehnikama lova i to prigonom, pogonom i kružnim lovom kao i pojedinačnom tehnikom pretraživanjem sa psima ptičarima i šunjkavcima. U predjelima gdje su poljoprivredne površine miješane sa šumskim najčešće se primjenjuje lov prigonom. Priogonom se lovi na otvorenom prostoru i s malo visokog raslinja. Kružni se lov više gotovo ne upražnjava, iako je po svojoj atraktivnosti ljepši od prigona i pogona, ali iziskuje velike prostore i disciplinirane lovce, a i dostatan broj lovaca. Za lov na fazane koriste se puške sačmarice, kalibra 12 i 16. Upotrebljava se sačma broj 10 (3 mm u promjeru) i broj 8 (3,5 mm u promjeru).  Po Zakonu o lovu fazan spada u lovostajem zaštićenu sitnu divljač. Lovostaj je od 01. veljače do 15. rujna.

Izvor: Gospodarski kalendar