Probavni poremećaji kod kunića najčešće se javljaju kao posljedica grešaka u hranidbi. Oni imaju nezarazni karakter i njihova pojava može se izbjeći ako prilikom hranjenja kunića uvažavamo specifičnosti njegovog probavnog sustava. Naravno, proljev kod kunića može biti i simptom nekih zaraznih bolesti poput kokcidioze.
Uz sav naš trud tijekom zime, hranidba kunića uglavnom je jednolična. U gradovima se na tržnicama može pronaći odbačeno lišće različitog povrća, ali je upitna njegova kvaliteta i zagađenost pesticidima. To je zimi jedina relativno dostupna zelena hrana. Zato pokušavamo obroke popraviti u jesen spremljenim gomoljastim i korjenastim povrćem uz dodatak minerala i vitamina kao i zrnom različitih žitarica. Hranidbu možemo popraviti i gotovim tvorničkim smjesama uravnoteženog sastava za pojedine kategorije kunića. Unatoč svemu mogu se javiti, više ili manje, izraženi poremećaji probave koji se poboljšanjem i promjenom hrane mogu sanirati bez većih posljedica. U proljeće i ljeto mogu se javiti proljev i drugi poremećaji probave zbog naglog prijelaza sa zimske na zelenu hranu, naročito ako naglo damo velike količine.
Želučano-crijevni katar je upala želučano crijevne sluznice. Želudac kunića karakterizira tanka stijenka i mali volumen. Zbog toga kunići jedu manje količine hrane više puta na dan. Ako preskoče određeni broj obroka halapljivo će uzimati veće količine nedovoljno usitnjene hrane. To posljedično dovodi do pretrpavanja želuca, poremećaja u početnoj razgradnji hrane u njemu te stvaranja većih količina plinova. Ti plinovi i hrana pritišću na krvne žile stijenke želuca što dovodi do njegove slabije prokrvljenosti i poremećaja u funkciji njegovih mišića. Na krvne žile želuca loše utječe i pokvarena, pljesniva, uparena, prehladna ili pak smrznuta hrana. Bolesni kunići odbijaju hranu, umorni su i naduti. Pritisak na trbušnu stijenku vrlo je bolan.
Imaju grčeve, izmet im je sve mekši te se na kraju javlja proljev koji se može izmjenjivati sa začepom. Izmet je vrlo neugodnog mirisa, od kašaste do vodenaste konzistencije. Na bolest su prijemljiviji mladi kunići te gravidne i dojne kunice. Prilikom razudbe možemo uočiti crvena i zadebljala područja na sluznici želuca i crijeva. U liječenju bolesti osnovno je ukloniti uzrok koji je do nje i doveo. Zatim, u lakšim slučajevima možemo dati sredstvo za pražnjenje i osigurati dan posta. U težim slučajevima primjenjuje se i antibiotska terapija. U sprječavanju pojave bolesti potrebno je izbjegavati lošu i neadekvatnu hranu. Hrana mora biti higijenski i zdravstveno ispravna i dostupna u više obroka dnevno.
Nadam ili meteorizam je nakupljanje većih količina plinova u probavnom traktu i to najviše u crijevima. Javlja se zbog grešaka u hranidbi kao što je nagli prijelaz sa suhe na zelenu hranu, davanje većih količina mlade lucerne ili djeteline, svježeg lišća kupusa, repe i repice te uparene trave, neodležanog sijena i repe u procesu truljenja.
Oboljeli kunić ima smanjeni apetit i otežano diše. Dlaka mu je nakostriješena, a oči zacakljene. Ima jake bolove u trbuhu zbog kojih cvili, stenje i skače. Otežano mu je ispuštanje izmeta. Obično ga prate i velike količine plina. Javlja se i podrigivanje te povraćanje. Nadimanje često prati i začep pa plinovi u želucu i crijevima ne mogu van, a u težim slučajevima može doći i do prsnuća želuca ili crijeva. U slučaju naglog razvoja plina prošireni želudac i crijeva pritišću na srce i pluća pa dolazi do ugušenja kunića u roku od nekoliko sati. Razudbom ćemo uočiti jako proširena i plinom ispunjena crijeva. Kod blažeg oblika bolesti kunićima pomažemo masiranjem trbuha i poticanjem na kretanje, dok u težem obliku treba potražiti stručnu pomoć. U sprječavanju pojave ove bolesti najvažnije je osiguravanje primjerene hranidbe.
Najčešća parazitarna bolest
Kokcidioza je jedna od najučestalijih parazitarnih bolesti prisutnih u uzgojima kunića. Uzrokuju je praživotinjice iz roda Eimeria koje kod kunića parazitiraju u stanicama crijeva ili žučnih kanala. Bolest se može javiti i kao miješana infekcija. Izravno je vezana s održavanjem higijene u kunićnjaku, odnosno redovitim čišćenjem i dezinfekcijom. Uzročnici ove bolesti su jednostanični mikroorganizmi kojih ima mnogo u prirodi, a neki od njih su prilagođeni parazitarnom načinu života. Kunići se zaraze putem unošenja hrane ili vode kontaminiranih izmetom koji sadrži sporulirane oociste.
Širenju bolesti pogoduje smještaj kunića u vlažnim, nečistim i prenatrpanim prostorijama, slaba uhranjenost životinja, kao i nagli prelazak sa suhe na zelenu hranu. Sve navedeno ne isključuje mogućnost pojave bolesti i kod držanja kunića u primjerenim smještajnim i hranidbenim uvjetima. Kao bitan izvor zaraze ne smijemo isključiti i kliconoše, odnosno kuniće koji nemaju stalno izražene vidljive znakove bolest, a ipak su bolesni i trajno u okolinu izlučuju uzročnika. Zbog toga moramo održavati vlastitu higijenu kad kontaktiramo s kunićima iz različitih prostorija, uzgoja ili domaćinstava.
Izvor: Gospodarski kalendar
