Tuča je oblik oborine koje poljoprivrednici, a posebice vinogradari i voćari, najmanje priželjkuju. Tuča u vinogradima je kritična točka od koje su ovisni količina i kakvoća godišnjeg uroda grožđa, ali i uspješnost samih vinogradara.

Tuču kao prirodnu elementarnu nepogodu sprječavamo jedino postavljanjem posebnih mreža, a nositelj obrane protiv tuče u našoj je zemlji Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) (temelji se na radarskom praćenju tučonosnih oblaka, te primjenom otopine srebrnog jodida putem generatora ili korištenju aviona, budući da rakete već godinama ne ispaljujemo). Nasade vinove loze je moguće osigurati od tuče, ali vinogradaru naknadno nitko neće vratiti stvarne troškove proizvodnje, a još manje zadržati mjesto na tržištu ako izgubi veći dio uroda.

Što tuča čini u vinogradu??

Tuča vrlo jakog intenziteta s olujnim vjetrom može u svega nekoliko minuta uništiti vinogradarski trud, pa prije nego započnemo sanacijom štete valja imati na umu sljedeće spoznaje i iskustva dobivene tijekom katastrofalnih tuča zabilježenih 2008., 2009. i 2017. godine (vidi Sliku 1):

1. Tuča osim izravnih šteta na grožđu smanjuje i aktivnu lisnu površinu, te oštećuje mladice. Ako su jače oštećene još zelene mladice tada se djelomično zaustavi ili potpuno prekine normalno kolanje vode s hranjivima. Pri procjeni štete od tuče > 50 % zaustavlja se rast i razvoj preostalog grožđa u trajanju 20 i više dana, a pri tuči slabijeg intenziteta taj je razvoj poremećen do 14 dana. Osim količine na taj je način narušena i očekivana kvaliteta preostalog uroda.

2. Nakon katastrofalne tuče (štete 85-100 %) oštećeno trsje nastoji iz “spavajućih” pupova i zaperaka obnoviti lisnu površinu. Ta “obnova” ima prednost pred razvojem grožđa, pa je zadaća vinogradara nakon tuče pospješiti rast nove asimilacione površina kako bi zaostajanje preostalog uroda bilo što manje.

3. Tuča poskupljuje ukupne godišnje troškove zaštite od uzročnika bolesti, jer su zaperci i mlado lišće jako osjetljivi na plamenjaču (Plasmopara), a oštećeno grožđe na plijesan (Botrytis). Naknadno se (narednih sezona) u jače oštećenim vinogradima razvija apopleksija (“esca”) trsja (naročito na vinskim sortama sauvignon, moslavac bijeli ili šipon, sauvignon cabernet).

4. Iskustva su dokazala da je nakon tuče vinogradima dobro pomoći “dopuštenim dopingom”, odnosno folijarno stimulirati rast i razvoj nove zelene površine primjenom pripravaka s naglašenim sadržajem amino- i huminskih kiselina (naročito ako je tuča zabilježena tijekom mjeseca lipnja).

Koje mjere zaštite poduzeti u vinogradima oštećenim tučom?

Nakon ovih općenito prikazanih saznanja u praksi su česti upiti vinogradara kada i čime prskati i zaštititi vinograde nakon tuče. Staro je vjerovanje da odmah nakon tuče (do 48 sati nakon zabilježenih šteta) treba primijeniti bakarne fungicide, ali novija iskustva izbjegavaju ovu praksu. Bakarni su fungicidi u integriranom vinogradarstvu posljednjih 30-ak godina doživjeli značajnu reviziju (ograničenje), pa je njihova ukupna godišnja primjena u vinogradima dopuštena samo na potrošnju 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha. Bakar je teški metal, pa je zbog mogućih štetnih ostataka u moštu i “ometanja” vrenja njegova karenca u vinogradarstvu još je tijekom 1990-ih godina s 21 dan povećana na 35 dana.

Jače doze bakarnih fungicida “šokantno” djeluju na vinovu lozu, a bakarne fungicide u pravilu ne miješamo s folijarnim “energetskim” pripravcima koji na vrlo brzi način nadomještaju potrebnu hranu. Poželjno je nekoliko dana nakon tuče vinovoj lozi prskanjem dodati tzv. biljnih stimulatora (biognojiva) s naglašenim sadržajem aminokiselina, morskih alga, huminskih kiselina i vitamina koji se na hrvatskom tržištu mogu kupiti u pripravcima (abecednim redom koji su istraživani u poljskim mikro-pokusima Savjetodavna službe iz Čakovca tijekom razdoblja 2009.-2025. godine): Amalgerol (0,25 %), Bioplex (0,05 %), Bombardier (0,1 %), Drin (0,05-0,075 %), Isabion (0,25 %), Megafol (0,2 %), PolyAmin (0,15 %), SeaMac, (0,1 %), Tora Fusion (0,2 %), Trainer (0,25 %), Vigor Extra (0,25 %) i drugi.

U sorata zbijenih grozdova osjetljivih na nedostatak magnezija i osjetljivih na kiselu trulež, poželjno je već nakon cvatnje započeti folijarnu tretiranje hranjivima s naglašenim sadržajem kalcija i magnezija. Moguće ih je istovremeno koristiti s kvalitetnijim fungicidima za suzbijanje bolesti vinove loze.

Što je važno znati pri izboru fungicida za tretiranje vinograda nakon tuče?

(1) razvojni stadij vinove loze i (2) broj dana koji je prošao od posljednje zaštite nasada od najopasnijih bolesti: plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe). Ako je od posljednje redovne zaštite proteklo 10 ili više dana, a nasad je djelomično oštetila tuča (25-65 %) (vidi Sliku 2), tada pri izboru fungicida protiv plamenjače do sredine srpnja (velika opasnost od plamenjače ili peronospore na mladom lišću i zapercima) biramo kombinirane pripravke koji sadrže jednu djelatnu tvar koju biljka usvaja preko preostalih zelenih organa (npr. M-metalaksil, mandipropamid, iprovalikarb, valifenalat i sl.) i površinsku djelatnu tvar folpet radi što boljeg zacjeljivanja rana.

To su primjerice pripravci: Actlec-F ili Folpan Gold WG (folpet & metalaksil-M) (0,2 %) (2,0 kg/ha), Pergado-F WG (folpet & mandipropamid) (0,25 %) (2,5 kg/ha), Fantic F WG (0,2 %) (folpet & benalaksil-M) (2 kg/ha), Mikal Premium F WG (folpet & iprovalikarb & fosetil-Al) (0,3 %) (3,0 kg/ha) i Valis-F WG (folpet & valifenalat) (0,2 %) (2,0 kg/ha). Navedenim kombiniranim pripravcima protiv plamenjače (Plasmopara) treba dodati jedan od kombiniranih polu-sistemničnih pripravaka protiv pepelnice, npr. Dynali EC (0,065 %) (0,65 lit./ha) ili Luna Experience SC (0,04 %) (0,4 lit./ha) ili Nativo WG (0,025 %) (0,25 kg/ha) ili Decibel Vitis WG (0,03-0,04 %) (0,3-0,4 kg/ha).

Ako je od zadnje redovite zaštite protiv plamenjače ili peronospore proteklo 7 ili manje dana, odnosno ako je šteta totalna (vidi Sliku 3) pa provodimo i povratni (sanitarni) rez (rezom je moguće odstraniti jače oštećene ili prelomljene mladice), tada je nakon tuče za zacjeljivanje rana moguće koristiti neke površinske ili kontaktne pripravke, npr. folpet (npr. Folpan 80 WDG, Solofol WDG, Futura 50 WP) (1,25-2,5 kg/ha) ili kaptan (Captan WP 50 ili Kastor WP). Ovim površinskim fungicidima protiv pepelnice (Erysiphe) je moguće dodati jedan od sumpornih fungicida (npr. Chromosul, Cosavet, Kalinosul, Thiovit Jet ili druge) (0,2-0,25 %) (2-2,5 kg/ha). Većina navedenih fungicida protiv plamenjače i pepelnice imaju propisanu relativno dugu karencu za vinske sorte loze (od 35 do 42 dana), pa je njihova primjena do prve polovice srpnja opravdana bez značajnih ograničenja.

Budući da od sredine lipnja do sredine ili kraja srpnja traje borba protiv dvije najopasnije (pseudo)gljivične bolesti u vinogradima: plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe), a od početka lipnja 2026. na lišću vinske sorte Moslavac bijeli ili Šipon pronalazimo i prve simptome crne truleži (Guignardia), na broj i razmake između aplikacija utječe količina i raspored oborina. Svakako će nakon tuče (od sredine lipnja) biti potrebno provesti barem 3-4 ili pri totalnoj šteti i više aplikacija fungicida. Voditi računa o najvećem broju dopuštenih tretiranja za svaki pripravak.

Primjena bakarnih fungicida

Moguće je u drugoj aplikaciji nakon tuče uključiti i primjenu bakarnih fungicida. Pojedinačni bakarni fungicidi (npr. Airone SC, CuprablauZ WG, Cupra SC, Neoram WG, Champion WG i drugi) dobro se miješaju s djelatnom tvari cimoksanil (npr. Vitene WG ili Sacron WG u količinama 0,3 kg/ha).

Tek krajem mjeseca srpnja i početkom kolovoza o.g. (u kišnoj sezoni moguće u četvrtoj redovnoj zaštiti od plamenjače nakon cvatnje) preporučujemo u vinskim sortama ranije epohe dozrijevanja koristiti djelatne tvari s kraćom karencom za vinske sorte grožđa (21 dan): npr. ciazofamid (Mildicut SC) (3-4 lit./ha) ili Daramun SC (0,8-1 lit./ha) ili mandipropamid & zoksamid (Ampexio WG) (0,5 kg/ha). Djelatnoj tvari ciazofamid je po potrebi moguće dodati manju količinu bakarnih pojedinačnih fungicida)(u količini do 1 kg/ha).

Treba planirati i primjenu specifičnog botriticida u vrijeme nakon cvatnje ili neposredno prije “zatvaranja” grozdova (npr. Cantus DF, Pyrus SC, Teldor SC, Switch WG, Zenby SC i sl.).

Što učiniti pri štetama od tuča katastrofalnih razmjera?

Pri štetama od tuče katastrofalnih razmjera s procjenom šteta većih od 80 % upitna je sama opstojnost nasada. Sve preostalo grožđe se na takvom trsju preporučuje odstraniti, kako bi nasad preostalu energiju usmjerio na preživljavanje, odnosno kako bi preostale mladice zarasle rane i pravovremeno dozorile. Samo toplo i dovoljno sunčano razdoblje krajem ljeta i početkom jeseni, uz blagu zimu s najnižim temperaturama koje ne padaju ispod vrijednosti -15ºC jamči tako oštećenim nasadima uspješno prezimljenje. U slučaju vlažnog razdoblja takve je nasade potrebno i duže štititi od kasne plamenjače ili peronospore (još tijekom rujna). Dobro je da tučom totalno oštećene nasade (vidi Sliku 3) pregleda stručna osoba uz preporuku sanitarnog (povratnog) reza jače oštećenih dijelova, kako bi loza iz pričuvnih pupova što prije potjerala nove izdanke.

Naslovna foto: Shutterstock

Prethodni članakZašto dolazi do opadanja plodova jabuke i kruške
Sljedeći članakEkološko rješenje za suzbijanje varoe
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.