Iza nas je još jedna proizvodna godina. Bilo je vrlo rodnih voćnjaka, sorata, redova, ali i alternativno nerodnih sorata, redova i sl. Moglo se zamijetiti i da ima vrlo bujnih nasada, sorata, ali i vrlo slabo bujnih, a istovremeno rodnih dijelova nasada. Naravno, tu postoje i mladi, tek zasađeni voćnjaci, ali i oni stari već više od 20 godina. Sve njih na određeni način treba prihraniti, proizvođačkim rječnikom rekli bi – pognojiti.
Gnojidba jabuke usko je vezana sa rezidbom s obzirom da i jednim i drugim zahvatom reguliramo količinu, duljinu i jačinu novog rasta koji je neophodan za obnovu rodnog drveta. Stoga je dobro podsjetiti se na neka najvažnijih pravila. Prvo i osnovno pravilo je da se ne može jednako orezati pa ni pognojiti svaki voćnjak, pa čak ni svaka sorta u nasadu.
Prihrana u tri navrata
Voćnjaci se prihranjuju najčešće u tri navrata. Jesenski dio gnojidbe, proljetni dio gnojidbe te dopunska prihrana dušičnim gnojivima nakon cvatnje jabuke. Kod određivanja vrste i količine prihrane treba se držati sljedećih pravila :
- Jesenski dio NPK – dio gnojidbe u kojem vraćamo tijekom vegetacije iznesene količine hranjiva (N, P, K, Mg…). Količine određujemo u odnosu na proteklu vegetaciju. Ako je godina bila vrlo rodna, dajemo veće količine, ako je bila nerodna, smanjujemo količinu, a u slučaju bujnih i nerodnih stabla u potpunosti izostavljamo ovu gnojidbu.
- Proljetni dio NPK (NPK 15-15-15) – dio gnojidbe kojim nakon rezidbe i uočavanja proizvodnog potencijala (rodnih pupova) za tekuću godinu, korigiramo prema potrebi količinu hraniva. Ako slijedi rodna godina, dajemo veće količine, ukoliko slijedi nerodna, utoliko smanjujemo ili izostavljamo gnojidbu.
- Dušik (KAN) – dopunska prihrana dušičnim gnojivima prvenstveno ovisi o stanju bujnosti nasada ili sorte. Količinu prihrane dušičnim gnojivima određujemo najčešće prema duljini jednogodišnjih grana i vodopija u protekloj vegetaciji. Za podlogu M9 to znači da je optimalna duljina jednogodišnje grane od 20-40 cm. Bacamo ih nakon cvatnje, kako bi bila dostupna u fenofazi rasta mladica, diobi stanica plodova i rastu staničnih stijenki. Svako produženo djelovanje dušika i rast vrhova mladica po završetku mjeseca lipnja nepoželjno je.
Uravnotežena gnojidba
U nižoj tablici je naveden jedan primjer uravnotežene gnojidbe za zatravljen, optimalno bujni nasad nakon normalno rodne godine i dobrog potencijala za sljedeću godinu.
Godišnje potrebe za hranivima u umjereno bujnom i normalno rodnom nasadu jabuke su u kg/ha : 60-70 N, 30-40 P, 120 K, (20 Mg, 150 Ca).
Količina/ha Kg/ha N P K NPK 5-10-20– po berbi 500 25 50 100 15 -15-15 – proljeće 300 45 45 45 KAN – pred cvatnju 50 -100 15-25 0 0 Ukupno 90 95 145
Stablo jabuke (i ostalih voćnih vrsta) nakon berbe oslobođeno je plodova kao potrošača hraniva, te se ista mogu sve do početka pada lišća trošiti na razvoj cvjetnih pupova, dozrijevanje i odrvenjavanje novo naraslog drveta, te na jesenski rast korijena. Jesenski rast korijena vrlo je važan, jer u tom razdoblju korijen nema konkurenciju s rastom nadzemnog dijela i može se adekvatno pripremiti za proljeće. Proljetni rast korijena najčešće je u konkurenciji s rastom mladica i početkom cvatnje, jer istovremeno iz rezervi kreće i rast korijena i rast nadzemnih organa.
Jesenska gnojidba
Aktivnost korijena odvija se samo na temperaturama tla iznad 8 -10 °C. Stoga je od velike važnosti obaviti jesensku gnojidbu dok je tlo još toplo, čim prije po berbi, kako bi se uredno odvijala faza jesenskog rasta i obnove korijena. Što je voćnjak bio rodniji, iscrpljeniji, to je poželjno ranije obaviti jesenski dio gnojidbe. Hranom i unosom kisika u tlo (obrada, podrivači) potrebno je osigurati jesensku obnovu i rast korijena kako bi voćka u proljeće mogla nesmetano krenuti u razvoj nadzemnog dijela. Fenofaze kao što su bubrenje pupoljaka, prolistavanje, cvjetanje i zametanje plodova odvijaju se uglavnom na osnovu rezervnih materija koje je voćka uskladištila u prethodnoj vegetaciji, kao i u razdoblju od završetka berbe do konačnog pada svih listova sa stabala.
Kod izostavljanja jesenske gnojidbe i obavljanja samo proljetne gnojidbe potrebno je voditi računa i o klimatskim faktorima. Ako je proljeće sušno, bez oborina, veći dio hraniva može ostati neiskorišten upravo u fazi kad ih stablo treba. Također, ako je zima topla s mnogo oborina, veći dio ispirujućih hraniva iz jesenske gnojidbe najvjerojatnije je ispran ispod razine rasprostiranja glavne mase korijenova sustava.
Preslabo bujno ili previše bujno?
Preslabo bujne voćnjake – prirast manji od 30 cm, potrebno je (ne odjednom) jako pognojiti, već umjereno pojačane količine razbacivati više puta tijekom godine, osobito se ovo odnosi na dušična gnojiva (KAN). Posljedice preslabo bujnih stabala su preslaba obnova rodnog drveta i veći udio starog, izrođenog, pršljenastog rodnog drveta, što onemogućava pravilnu regulaciju rodnosti rezidbom, a donosi veći udio druge klase jabuke.
Posljedice prebujnih stabala su predugačke jednogodišnje mladice, (60 -150 cm) previše vodopija po vrhovima, pojačane gorke pjege, preveliki plodovi, potreba za pojačanim rezom koji opet rezultira pojačanim rastom. Produženi rast troši hraniva na račun diferencijacije cvjetnih pupova, Tu su i veća osjetljivost na bolesti, otežana zaštita od bolesti i štetnika. Postoje toliko bujni voćnjaci (najčešće oni gdje je sorta prešla s podloge M9 na svoj korijen), duljina jednogodišnjih mladica je više od 1,5 m, u kojima je potrebno izbjegavati bilo kakovu gnojidbu, naročito dušičnu.
Vjerojatno sve do krčenja nasada. Također, utvrđeno je da za dobro usvajanje dušika iz tla korijenu mora biti na raspolaganju dovoljna količina ugljikohidrata. Kako bujna stabla imaju i jaču fotositezu, a time i veće nakupljanje produkata fotosinteze (ugljikohidrata), to je teže kod previše bujnih nasada uspostaviti ravnotežu.
Postoje voćnjaci u kojima neke sorte treba gnojiti, a druge nije potrebno. Starije nasade, nisko cijepljene, koji su prešli na svoj korijen najčešće uopće nije potrebno gnojiti sa dušičnim gnojivima. Neke su sorte bile rodne u ovoj godini, druge nisu. Postoje voćnjaci u kojima su neki dijelovi preslabi, nema rasta jednogodišnjih mladica u zadovoljavajućoj mjeri, te ih je potrebno pojačano gnojiti i dohranjivati.
Postoje sorte koje genski lakše same dolaze do dušika te je njih potrebno manje prihranjivati dušikom (Zlatni delišes, Mutsu, Jonagold…). Bujnost sorte utječe i na bujnost podloge i obrnuto. Bujnija podloga daje jači korijen, jači korijen više dušika. Stoga je staviti na traktor rasipač gnojiva i cijeli voćnjak jednoliko pognojiti u ovakvim uvjetima sasvim neprihvatljivo.
Stabla različite bujnosti
U nekim voćnjacima stabla su različite bujnosti i od stabla u redu do stabla u redu. Stoga se takav voćnjak ne smije gnojiti razbacivanjem iste količine mineralnih gnojiva jednolično po čitavom nasadu. Preslaba stabla uvijek će dobivati manje nego što im je potrebno, a prebujna stabla uvijek više nego što im je potrebno. I u jednom i u drugom slučaju nastavljamo s nepovoljnim uvjetima za kvalitetan i količinski uredan prinos jabuke. Stoga je od velike važnosti da se gnojidba obavlja rukom tako da svako stablo dobije sebi odgovarajuću količinu mineralnih gnojiva. Kad se voćnjak jednom uravnoteži, možemo nastaviti sa razbacivanjem širom ili u trake, traktorskim rasipačem, ovisno o redu sorte, rodnosti, starosti i bujnosti.
Kod uzimanja uzoraka tla za analizu, potrebno je voditi računa da uzorke uzimamo iz one zone koju prihranjujemo gnojivima. Po desetoj godini od sadnje, korjenov sustav rasprostire se već gotovo po čitavoj površini voćnjaka (3×1 m) iako je najveći dio koncentriran uz pasicu (M9). Ne možemo uzorke za analizu uzimati sa prosjeka čitave površine, ako prihranjujemo rukom samo pod redovima stabala.
Za rast korijena treba kisik!
Na teškim ilovastim tlima, za rast korijena ponekad nedostaje kisik. Ne zaboravimo da su za rast korijena potrebne tri stvari: hrana, voda i kisik. Stoga je poželjno nakon gnojidbe obaviti podrivanje do 20-30 cm sredine redova kako bi se uz mineralna gnojiva za rast korijena doveo i kisik. Vlage ujesen najčešće ionako ima dovoljno. Ovim postupkom donekle otjeramo i voluharice iz nasada.
Dijelovi nasada jabuke napadnuti voluharicama znaju vrlo dobro reagirati ukoliko se u više navrata tijekom godine daje prihrana oštećenim stablima. Stalna prisutnost hranjiva u većim količinama uz kisik, doprinosi bržem oporavku korijenova sustava. Rast novog korijenja pojačanom prihranom morao bi nadmašiti štete od voluharica.
