Neobična sitna i pomalo neugledna kruška tvrda kao kamen prava je poslastica nakon kuhanja i pečenja. Ukusna je i kada ugnjili, a od nje se spravlja i dobra turšija. Čečavka je vrlo ukusna – izmrzla, kuhana, pečena ili kiseljena.

Na slikama su plodovi jedne od najsitnijih krušaka na našem obiteljskom kolekcijskom voćnjaku u Donjim Bogićevcima. Kada je donijela prve sitne plodove tvrde kao kamen, planirao sam ju izvaditi. nisam znao o kojoj sorti je riječ, ni kako ju konzumirati.

Slučajno sam u voćnjaku Ive Debeljaka iz Ratkovca kod Okučana vidio veliko stablo s takvim sitnim smeđim plodovima i pitao ga kakva je to kruška. Taj zaljubljenik u voćarstvo, rodom iz Šargovca kod Banja Luke, rekao mi je da se zove čečavka i da je vrlo ukusna kada se skuha. Prema njegovoj priči brala se u vrijeme berbe kukuruza i posluživala kuhana na perušalima. Nakon te informacije, zadržao sam stablo ove kruške u našem voćnjaku.

Ima i crna i bijela?

Imam i crnu i bijelu. Obadva stabla stara su više od sto godina. Pusti je neka omekani pa onda probaj plodove – nema ništa slađe. Suha je pa je jako dobra za sušenje, kaže Stjepan Oroz iz sela Srnava kod Odžaka. Ističe da je to područje bosanske Posavine poznato po uzgoju starih sorti voća, a čečavke i neke druge stare sorte krušaka, jabuka i šljiva su se nekada sušile, a takvo suho voće (ošaf) prodavalo se u Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj.

Prisjećajući se čečavke, Jasenka Smrekar iz Zagreba je dala i zanimljiv recept:

Probajte ju skuhati u vinu sa začinima koji idu u kuhano vino. Kad su kruške mekane izvadite ih na pladanj. Vino nastavite kuhati dok ne dobijete konzistenciju tekućeg meda. Ohladite u frižideru. Na tanjurić stavite krušku i kuglu sladoleda te prelijte umakom od vina i pospite s malo izdrobljenih oraha. Bolje od bilo koje novogodišnje slastice.

Čečavka, kao neobična stara sorta kruške tvrdih i pomalo neuglednih plodova, nije pogodna za komercijalni uzgoj. Ali treba ju sačuvati od izumiranja zbog navedenih mogućnosti prerade, zbog njezine otpornosti na bolesti i štetnike, ali i očuvanja biološke raznolikosti!

Izvor: Gospodarski kalendar