""Žižula (lat. Zizyphus jujuba L.) je listopadna voćna vrsta, malo raširena u Hrvatskoj, uspijeva u obalnom području Dalmacije i Istre. Uglavnom se nalazi u kućnim vrtovima i parkovima kao pojedinačno stablo za dekorativne svrhe. Podrijetlom je iz Kine i poznata je već tisućama godina. Upotrebljavaju se i nazivi kineska datulja, kineska urma, a u narodu se mogu čuti i žižola, ćićindula, čičimak, cicindra, čičindarica i dr. Najviše se uzgaja u Kini gdje je među najzastupljenijim voćnim vrstama, u drugim azijskim zemljama, u zemljama Mediterana, u SAD-u, a u novije vrijeme se proširuje i na ostale dijelove svijeta. Raste u obliku grma ili stabla, guste krošnje i tankih povijenih grana. Na granama se nalaze trnoviti izboji, tj. bodlje i manje grančice (po 3-4 na svakoj grani) dužine 25-30 cm, na kojima naizmjenično rastu listovi. Cvjetovi su maleni, žute boje, mirisni, dvospolni, najčešće ih oprašuju pčele. Plodovi su u ranoj fazi razvoja zelene boje, sazrijevanjem postupno prelaze u žućkastu, te na kraju u crvenkastosmeđu boju. Počinju dozrijevati u 8. mjesecu, sazrijevaju postupno, berba u našim uvjetima obično traje od 9. do 11. mjeseca i u pravilu plodonosi svake godine. Berba je najzahtjevniji dio posla zbog prisutnih bodlji. Plodovi su sjajni na površini, po obliku nalik na plodove masline, a krupniji mogu imati i jabučasti oblik. Meso ploda je svijetle bijeložućkaste boje, kiselog aromatičnog okusa, s tvrdom košticom u sredini. Kod potpuno zrelih plodova kora se nabora, meso omekša, pa su tada po obliku i okusu slični plodovima datulje.

Široka upotreba

Plodovi žižule se mogu konzumirati u svježem stanju, sušiti ili prerađivati. Od prerađevina su najznačajniji sokovi, džemovi, alkoholna pića itd. Od plodova se može raditi i brašno. Zreli plodovi se mogu čuvati nekoliko dana na sobnoj temperaturi, a na duže vrijeme u hladnjači. Plod je visoke nutritivne i zdravstvene vrijednosti. Iako je visokoenergetska namirnica, udio masti je zanemariv, visok je sadržaj ugljikohidrata. Od hranjivih tvari izdvaja se sadržaj vitamina C i vitamina B skupine (B1, B2), minerala (kalij, kalcij, magnezij itd.), fenolnih spojeva (antocijana), vlakana i drugih. Preporuča se za snižavanje krvnog tlaka, za liječenje dišdišnih organa, kod želučanih i crijevnih tegoba, probavnih smetnji, te kod upalnih stanja i svrbeža kože. Kora, lišće i biljna masa se upotrebljavaju u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova i čajeva. U tradicionalnoj medicini Dalekog istoka upotrebljavaju se i korijen i sjemenka. Žižula dobro uspijeva u toplim osvijetljenim područjima, podnosi sušno razdoblje i visoku temperaturu zraka, (i više od 40 °C), a u razdoblju mirovanja podnosi do -25 °C. Najbolje uspijeva u područjima gdje je prosječna godišnja temperatura zraka viša od 8 °C. Čak i u slučaju pojave ekstremnih klimatskih uvjeta, dobro će roditi. Štetu može napraviti pojava mraza u ranu jesen. Osjetljiva je prema hladnim vjetrovima. Najviše joj odgovaraju duboka, lakša, suha, propusna tla, a teže podnosi alkalna i karbonatna, gdje može doći i do oboljenja u obliku različitih kloroza. Ne odgovara joj ni visoka razina podzemne vode. Također, u intenzivnom uzgoju za postizanje redovitih visokih prinosa poželjno je da je u tlu prisutna dovoljna količina organske tvari i da je osigurano navodnjavanje.

""

Rezidba se provodi i u vegetaciji i tijekom mirovanja. Ljetnom rezidbom se formira uzgojni oblik i osigurava se bolja osvijetljenost krošnje. Zimskom rezidbom se uklanjaju slabo razvijeni ili oštećeni izboji, suhe grane ili grane koje izrastaju iz krošnje. Kod intenzivnog uzgoja žižule se u nasadu sade na razmak oko 7 x 5 m do 5 x 4 m, pa i uže, obično u sustavu dvoreda. Najčešće se uzgajaju kao stablašice, u obliku popravljene vaze ili piramide, s visinom debla 70-80 cm. U punoj rodnosti, prirod po jednom stablu može iznositi do 40 – 50 kg.

Najčešće vegetativno razmnožavanje

Žižula se može uspješno razmnožavati sjemenom, ali se uglavnom razmnožava vegetativnim načinima – izdancima, reznicama, cijepljenjem na sjemenjake, te u novije vrijeme i in vitro metodom. Najčešće se upotrebljava razmnožavanje izdancima. Žižula producira velik broj izdanaka, koji izrastaju iz korijena starog stabla. Izdanak se odvoji od matične biljke, zasadi se u posudu sa supstratom, zalijeva se i njeguje jednu godinu do presađivanja. Preporuča se sadnja u jesen, iako je moguća i u proljeće. Treba izbjegavati sadnju na područjima teškog i nepropusnog tla. Stablo može početi plodonositi već u trećoj godini poslije sadnje. Postoji nekoliko stotina registriranih sorata žižule, ali ih samo nekoliko ima veći gospodarski značaj i to su sorte razvijene u Kini. Sorte se dijele prema namjeni, a međusobno se razlikuju uglavnom po veličini i obliku ploda. Razvijaju se nove sorte, koje rađaju obilnije, s krupnijim plodovima, bolje kvalitete, što pridonosi širenju ove vrste. Kod novijih sorata bodlje su slabije prisutne ili ih uopće nema. U Hrvatskoj sorte nisu posebno proučene.

U Hrvatskoj zapostavljena vrsta

Žižula je kod nas zapostavljena vrsta, dovedena je do zaborava, nisu dovoljno istražene mogućnosti za proširenje njenog uzgoja. Danas uglavnom služi u dekorativne svrhe, iako se na lokalnim tržnicama ujesen u ponudi mogu pronaći svježi plodovi, koji postižu visoku cijenu, a poznate su žižule iz skradinskog područja. Zimi je potražnja za osušenim plodovima. U prošlosti je bila više zastupljena, više korištena u ishrani. U Hrvatskoj su idealni uvjet za njen uzgoj, pogotovo što postoji mogućnost za ekološku proizvodnju, pa bi uzgoj ove vrste trebao biti puno veći. Mogla bi se uzgajati i u konsocijaciji s ostalim mediteranskim voćkama. Skromnih je uzgojnih zahtjeva, prilagodljiva, izdržljiva, atraktivnog izgleda, brojne su mogućnosti upotrebe. U posljednje vrijeme vlada interes za starim zaboravljenim voćnim vrstama i sortama, pa bi i žižula trebala vratiti status kakav zaslužuje.

""Džem od žižule
Sastojci:
500 g žižula
250 g sme đeg šećera
sok od 1 limuna
2 vanilin šećera
hladna voda

Priprema: Žižule operite, pa očistite od koštica, te stavite u posudu i prelijte vodom dok ih ne prekrije. Kuhajte oko sat i pol na laganoj vatri. Kada žižule omekšaju usitnite ih štapnim mikserom, pa dodajte smeđ i i vanilin šećer i limunov sok, kuhajte još 20 minuta uz stalno miješanje. Na kraju smjesu stavite u vruće tegle, pokrite i ostavite da se hladi.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDozvoljen izvoz goveđeg mesa i prerađenog mlijeka i mliječnih proizvoda goveda u Bosnu i Hercegovinu
Sljedeći članakSpužvasti kolačići
Avatar
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.