U Trogirskoj Zagori – na sredini udaljenosti od Trogira i Šibenika smjestilo se mjesto Ljubitovica na 400 metra nadmorske visine. Poznato je po brendiranom ljubitovačkom češnjaku. Sve te preduvjete s promišljanjem je pretočio Mirko Debak, vlasnik OPG-a Debak, u voćarsko – povrtlarsku plantažu na površini od 2.000 četvornih metara ograđenu suhozidom. Ta plantaža predstavlja uzor za mjesto i širu okolicu, pokazuje kako se i na kršu može uspjeti i kulturno živjeti uz znanje i dobru volju, čuvajući tako djedovinu za naredne generacije.
Inače, Mirko je po zanimanju brodomonter i od završetka strukovne škole u Trogiru radi u svojoj struci u škveru – Brodotrogiru. Otac je četvero djece i ostao je živjeti na selu u Trogirskoj Zagori, a poljoprivreda mu dopunjava kućni budžet.
Kako je sve počelo?
-Moja plaća koju sam zarađivao u trogirskom škveru nije bila dovoljna. Zato sam se malo više posvetio poljoprivredi nakon dolaska s redovnog posla. Tako sam 1989.g. registrirao OPG i prodavao višak proizvoda na kućnom pragu te na tržnici u Trogiru, Šibeniku i Splitu. Luk, češnjak, slanutak, grah, leću, češnjak, rajčice, krastavce, jaja, bajame, grožđe i vino, sve to mi je popunjavalo kućni proračun za šesteročlanu obitelj.
–Na površini od 2.000 četvornih metara ograđenu suhozidom moga djeda, koju sam 2014.g. prokrčio, napravio sam dodatni suhozid širine oko metar i pol po sredini parcele i posadio 15 domaćih smokava. Uz to, tu su još bajam, breskva, kruška, jabuka, marelica, dunja, nektarina i šljiva. Prokrčenu zemlju nasuo sam kupljenom zemljom iz iskopa. Većinom sve sam radim, no kad je vrijeme berbe onda mi pomognu djeca i žena. Za prodaju viška proizvoda uglavnom se brinem sam, jer sam uvijek u nekom pokretu i to obavljam svojim osobnim vozilom, kaže Mirko.
Raznovrsni ugoj
Zamolili smo Mirka da objasni ukratko o kakvoj je proizvodnji riječ i što sve uzgaja:
–Riječ je o integriranoj proizvodnji. Uz stajsko gnojivo voćke se u odgovarajućoj količini dohranjuju mineralnim gnojivom NPK 5-20-30, a prskaju se bordoškom juhom i koprivom. Uz navedeno uzgajam još vinovu lozu, češnjak, crveni luk, ljutiku, krumpir te razne grahorice i začinsko bilje kao i sve ostalo što se uzgaja na selu.
-Konkurencije uopće nemam, jer sam među prvima u Trogirskoj Zagori i šire koji se počeo baviti ovom proizvodnjom. Zbog toga ne ulažem u marketing. Netko drugi je izbrendirao ljubitovački češnjak. Tako da je tražen na kućnom pragu od mnogih prijatelja te prolaznika osobnim automobilima kroz mjesto. Šaljem navedeni proizvod i putem HP ekspresa. Ovdje se vidi koliko je važno brendiranje i kad je proizvod prepoznatljiv diljem Hrvatske i šire. Onda nije problem za plasman. Zarada dobro dođe za popunjavanje kućnog proračuna.
Zanimao nas je i način kako je investirao u pokretanje i poboljšanje proizvodnje:
–Uložio sam vlastita sredstva, oko 30 tisuća kuna, navodnjavanje sam napravio sam priručno – kap na kap. Svaku ušteđenu kunu od stručnog posla uložio sam u ovo i to mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Potičem druge na razmišljanje da je pametnije ulagati u ovako nešto slično i time štititi selo od izumiranja. U tome vidim već pozitivne rezultate: mnogi koji imaju kuće u Trogiru, Kaštelima, Splitu i Šibeniku, vratili su se na stara ognjišta i napravili kuće za odmor. Iznajmljuju ih turistima te su podigli nasade vinograda i maslinika na brdašcima s kojih se vidi more u šibenskom arhipelagu.
–Na kraju preporučam da se bolje ovim baviti gdje liječiš tijelo i dušu nego ,,siditi na kauču i gledati sapunice”. Danas se mladi na selu ponašaju kao i oni u gradu i svi u nekom virtualnom – globalnom svijetu. Preporučam najprije svojoj djeci da nastave makar s ovim što sam ja započeo pa i ostalima ne samo ovdje nego i šire. Najslađe je kad čovjek uživa plodove svoga rada i tad je tjelesno i duhovno zdraviji.
