Suhe smokve – kako za kilogram dobiti 300 kuna?

–Računica je jednostavna! Svako stablo u punom rodu u prosjeku daje 80 do 150 kilograma ploda. Smokve se beru puna 2 i pol mjeseca svaki drugi, treći dan. Što se više beru one više rađaju. Otkupna cijena svježih plodova u veleprodaji je od 7 do 10 kuna. U maloprodaji 30 kuna. Kilogram suhih smokava dostiže cijenu od 60 do 80 kuna kao litra maslinovog ulja.  Nije loše, ali prava zarada je u finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću, tvrdi Eugen Novaković, uspješni voćar iz Posedarja.

Kilogram suhih smokava dovoljno je za 63 okruglice. Svaka stoji 4 kune i to ti je, kaže,  252 kune. Ako okruglicama od smokava dodaš med, kokos ili čokoladu onda se cijena penje na 300 kuna.

– Imamo više od 20 različitih proizvoda. Nekoliko od maslina i većinu od smokava, od kojih su neki prepoznati i izvan Hrvatske, primjerice u Beču i Singapuru, kaže Novaković.

Npr. smokvenjaci, okruglice, valjušci s medom i orasima, medom i kokosom i sokom od bazge, energetske pločice, džemovi, marmelade…

Čips od suhih smokava

–Došao mi moj unuk Željko da mu otvorim vrićicu čipsa od krumpira. Kliknulo mi je u trenu zašto mi, na našem OPG-u, ne bi proizveli čips od smokava?, pomislio je Eugen. 

Ideju je istog trena prenio suprugi Gordani  i kćerki Boženi. Odmah su krenuli u smokvik i ubrali kašetu smokava.

– Smokve smo narizali na ploškice. Jedan plod 4 ploškice od 3 milimetra debljine, otkriva Novaković osnovni postupak.

Ploškice potom idu u sušaru “da mekšaju” pa 5 dana na sunce na sušenje. Bez sumpora, aditiva, konzervansa  ili drugih dodataka. Svaki dan se sa priručnim špatulama okreću da se ne zalijepe. 

– Triba paziti i da se ploškice ne presuše. Jer smokva nije krumpir da pucketa, pojašnjava Novaković.

–Kad postanu dovoljno suhe, a istodobno podatne i savitljive, tada ih pokupimo i pakiramo u vrećice od celofana, u svaku 100 grama ploškica od smokava  i list lovora koji je aromat. Vrećica se na vrhu malo presavije i zatvori “hektalicom”, tj. spojnicom koja se koristi i kod spajanja papira, pojašnjava Novaković.

–Ovo je čista primitivna, ali djelotvorna manufaktura, kaže Novaković.

Svoj novi proizvod prvi put je predstavio na jednom od posljednjih Festivala smokava u Zadru.

– Reakcije posjetitelja i kupaca više nego dobre. Sve je planulo kao alva, kaže Novaković.

Svake godine novi proizvod

On se “zavitova” da će svake godine “izbaciti” po jedan novi proizvod i tu zadaću zasad uredno izvršava. Uz svoje druge proizvode, čips od smokava ponudio je potom u Zagrebu na sajmu Hrvatske gospodarske komore “Proizvodi hrvatskog sela”, zatim na izložbi Jesen u Lici, te na Braniteljsko-kolekcionarskom sajmu Samo hrvatsko na Forumu u Zadru.

– Od 100 vrećica čipsa od smokava, u Zadru je ostala samo jedna neprodana, kaže Novaković.

Stiže i kavovina!

U spektru njegovih proizvoda s dodanom vrijednošću pozornost privlači i kobasica od smokava. Oblikovana je u standarnim 12,5 puta 2,5 cm od  kompaktne smjese tako da je po nekoliko puta samljeo suhe smokve. Bez grudica i rupica, kobasica je, kaže, ispala čvrsta “kao staklo”.

 –Oblikovao sam ih tako vjerno, naravno bez folije, da na sajmu, na kojemu su svoje kobasice, osim Istrijana i drugih hrvatskih proizvođača, izlagali Slovenci, Austrijanci i Talijani, nitko nije primjetio da to nije kobasica od mesa, sve dok na komadiću papira nisam napisao: kobasica od smokava, Tada su i sami izlagači počeli dolaziti, raspitivati se, a za njima i kupci, pojasnio je Novaković.

Ispostavilo se da je “kranjska od smokava” bila dobar mamac jer su potom počeli “kuriti” smokvenjaci, suhe smokve, valjušci i ostalo što se našlo na Novakovićevom štandu.

Ideja mu ne nedostaje. Najnovija je: kavovina od smokava. Nešto, kaže, kao Knajpova Divka.

– Zapravo to je cikorija, ali ne od žitarica već od smokava. Kipi, ima talog, ali nema ni kofeina ni teina. Može je piti dite od 2 miseca i baba od 90 godina.

Već je, otkriva Eugen, testirana u krugu eminentnih stručnjaka, a kad smo ga upitali za recept odgovorio je:

– Ne, dok ne dobijem potvrdu o intelektualnom vlasništvu. Da rečem prije možda bi mi je, kao što su i neke dosad, prioteli i prijavili kao svoju umotvorinu ovi što, za razliku od mene, dobivaju poticaje, kaže Eugen uz karakterističan osmijeh. S dozom humora i kritike!

Najviše prodaje na kućnom pragu

Ljudi cijene rad i inovativnost. Mnogi ga pitaju otkud mu sve te ideje? Pitaju i kupuju, a Novaković odgovara:

– To su proizvodi sunca, mora, kamena i ljubavi. Najviše ljubavi!

Do korone je sudjelovao na gotovo svim domaćim sajmovima i prodajnim izložbama, ali najviše proda na kućnom pragu. Pogotovo nakon što je izbila pandemija.

– Kvaliteta i dostupnost su najbolja reklama, kaže naš sugovornik koji na svojoj kući nema ni tablu s natpisom da prodaje smokve i ulje. Ali, ljudi dolaze.

– Prije 14 godina ostao sam bez posla u Telecomu, započinje.

Kao i ostali dobio je nešto otpremnine, ali od toga se ne živi. U obitelji jedino je supruga Gordana, inače učiteljica dobivala plaću, a troje djece Božo, Marijana i Božena su studirali. Razmišljao je o mnogim poslovnim opcijama, a onda se sjetio smokvenjaka. Na stolu u konobi su stajali smokvenjaci (tradicionalni kolač od suhih smokava) koji se u njegovoj i drugim obiteljima u Posedarju prave generacijama.

Tada mu je “kliknulo”: – Smokve su moj odabir. Želim se baviti smokvama, odlučio se Eugen da bi već na prvoj prodajnoj izložbi Vrijedne ruke u organizaciji Hrvatske gospodarske komore u Zadru, u Arsenalu sudjelovao sa svojim proizvodima – smokvama, smokvenjacima, vinom i rakijom.

– Sve je planulo, 40 kila smokava, 20-30 smokvenjaka, vino, rakija… Zarada veća od dobre mjesečne plaće, kaže Novaković. Od tada na 3,5 hektara podiže 800 maslina i 200 stabala smokava, podiže vinograd, osniva OPG, a s vremenom, uz samoniklo, između maslina sadi još 3000 sadnica smilja. U Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpire… Za svoje proizvode višestruko je nagrađivan i ponosan je na uspjehe.

Spremni i za certifikat Halal

Sin Božo zaposlio se kao tajnik u Zadružnom savezu Dalmacije. Kćerka Marijana živi i radi u Silicijskoj dolini. Kćer Božena osnovala je u Zagrebu vlastiti OPG “Blago našeg kraja” putem kojega proizvodi i prodaje sve što i otac Eugen. Božena je prodaju proširila i na Beč gdje se u Hrvatskoj kući delikatesa nude proizvodi iz Posedarja, najviše marmalade i ostali proizvodi od smokava. Iste proizvode Božena prodaje i u Singapuru, pred dobivanjem je certifikata za Halal, standarda koje se traži na tržištima gdje žive muslimani.

– Eto, vidite da nije sve tako crno u Hrvatskoj. Može se kad se hoće, ali ne preko noći kao što bi mnogi htjeli. Odmah najnoviji mobiteli, automobili, kamioni, avioni…

– Treba raditi i znati gospodariti. Proizvesti, preraditi i prodati, kaže Eugen.

On je uspio jer voli ono što radi i radi ono što voli, a na naše posljednje pitanje koja je formula uspjeha i što bi preporučio mladima, kralj smokava iz Posedarja, kako ga nazivaju, odgovorio je da su za uspjeh najbitnija tri uvjeta. Prvi – ne odustati, drugi ne odustati i treći  – također ne odustati!