Računica je jednostavna! Svako stablo u punom rodu u prosjeku daje 80 do 150 kilograma ploda. Smokve se beru puna 2 i pol mjeseca svaki drugi, treći dan. Što se više beru one više rađaju. Otkupna cijena svježih plodova u veleprodaji je od 7 do 10 kuna. U maloprodaji 30 kuna. Kilogram suhih smokava dostiže cijenu od 60 do 80 kuna kao litra maslinovog ulja.  Nije loše, ali prava zarada je u finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću, tvrdi Eugen Novaković, uspješni voćar iz Posedarja.

Kilogram suhih smokava dovoljno je za 63 okruglice. Svaka stoji 4 kune i to ti je, kaže,  252 kune. Ako okruglicama od smokava dodaš med, kokos ili čokoladu onda se cijena penje na 300 kuna.

– Imamo više od 20 različitih proizvoda. Nekoliko od maslina i većinu od smokava, od kojih su neki prepoznati i izvan Hrvatske, primjerice u Beču i Singapuru, kaže Novaković.

Npr. smokvenjaci, okruglice, valjušci s medom i orasima, medom i kokosom i sokom od bazge, energetske pločice, džemovi, marmelade…

Čips od suhih smokava

Došao mi moj unuk Željko da mu otvorim vrićicu čipsa od krumpira. Kliknulo mi je u trenu zašto mi, na našem OPG-u, ne bi proizveli čips od smokava?, pomislio je Eugen. 

Ideju je istog trena prenio suprugi Gordani  i kćerki Boženi. Odmah su krenuli u smokvik i ubrali kašetu smokava.

Smokve smo narizali na ploškice. Jedan plod 4 ploškice od 3 milimetra debljine, otkriva Novaković osnovni postupak.

Ploškice potom idu u sušaru “da mekšaju” pa 5 dana na sunce na sušenje. Bez sumpora, aditiva, konzervansa  ili drugih dodataka. Svaki dan se sa priručnim špatulama okreću da se ne zalijepe. 

– Triba paziti i da se ploškice ne presuše. Jer smokva nije krumpir da pucketa, pojašnjava Novaković.

Kad postanu dovoljno suhe, a istodobno podatne i savitljive, tada ih pokupimo i pakiramo u vrećice od celofana, u svaku 100 grama ploškica od smokava  i list lovora koji je aromat. Vrećica se na vrhu malo presavije i zatvori “hektalicom”, tj. spojnicom koja se koristi i kod spajanja papira, pojašnjava Novaković.

Ovo je čista primitivna, ali djelotvorna manufaktura, kaže Novaković.

Svoj novi proizvod prvi put je predstavio na jednom od posljednjih Festivala smokava u Zadru.

– Reakcije posjetitelja i kupaca više nego dobre. Sve je planulo kao alva, kaže Novaković.

Svake godine novi proizvod

On se “zavitova” da će svake godine “izbaciti” po jedan novi proizvod i tu zadaću zasad uredno izvršava. Uz svoje druge proizvode, čips od smokava ponudio je potom u Zagrebu na sajmu Hrvatske gospodarske komore “Proizvodi hrvatskog sela”, zatim na izložbi Jesen u Lici, te na Braniteljsko-kolekcionarskom sajmu Samo hrvatsko na Forumu u Zadru.

Od 100 vrećica čipsa od smokava, u Zadru je ostala samo jedna neprodana, kaže Novaković.

Posedarski pladanj sa delicijama od suhih smokava smokava

Sušenje smokava  – delikatan posao

Stiže i kavovina!

U spektru njegovih proizvoda s dodanom vrijednošću pozornost privlači i kobasica od smokava. Oblikovana je u standarnim 12,5 puta 2,5 cm od  kompaktne smjese tako da je po nekoliko puta samljeo suhe smokve. Bez grudica i rupica, kobasica je, kaže, ispala čvrsta “kao staklo”.

 –Oblikovao sam ih tako vjerno, naravno bez folije, da na sajmu, na kojemu su svoje kobasice, osim Istrijana i drugih hrvatskih proizvođača, izlagali Slovenci, Austrijanci i Talijani, nitko nije primjetio da to nije kobasica od mesa, sve dok na komadiću papira nisam napisao: kobasica od smokava, Tada su i sami izlagači počeli dolaziti, raspitivati se, a za njima i kupci, pojasnio je Novaković.

Ispostavilo se da je “kranjska od smokava” bila dobar mamac jer su potom počeli “kuriti” smokvenjaci, suhe smokve, valjušci i ostalo što se našlo na Novakovićevom štandu.

Ideja mu ne nedostaje. Najnovija je: kavovina od smokava. Nešto, kaže, kao Knajpova Divka.

Zapravo to je cikorija, ali ne od žitarica već od smokava. Kipi, ima talog, ali nema ni kofeina ni teina. Može je piti dite od 2 miseca i baba od 90 godina.

Već je, otkriva Eugen, testirana u krugu eminentnih stručnjaka, a kad smo ga upitali za recept odgovorio je:

– Ne, dok ne dobijem potvrdu o intelektualnom vlasništvu. Da rečem prije možda bi mi je, kao što su i neke dosad, prioteli i prijavili kao svoju umotvorinu ovi što, za razliku od mene, dobivaju poticaje, kaže Eugen uz karakterističan osmijeh. S dozom humora i kritike!

Najviše prodaje na kućnom pragu

Ljudi cijene rad i inovativnost. Mnogi ga pitaju otkud mu sve te ideje? Pitaju i kupuju, a Novaković odgovara:

– To su proizvodi sunca, mora, kamena i ljubavi. Najviše ljubavi!

Do korone je sudjelovao na gotovo svim domaćim sajmovima i prodajnim izložbama, ali najviše proda na kućnom pragu. Pogotovo nakon što je izbila pandemija.

Kvaliteta i dostupnost su najbolja reklama, kaže naš sugovornik koji na svojoj kući nema ni tablu s natpisom da prodaje smokve i ulje. Ali, ljudi dolaze.

Prije 14 godina ostao sam bez posla u Telecomu, započinje.

Kao i ostali dobio je nešto otpremnine, ali od toga se ne živi. U obitelji jedino je supruga Gordana, inače učiteljica dobivala plaću, a troje djece Božo, Marijana i Božena su studirali. Razmišljao je o mnogim poslovnim opcijama, a onda se sjetio smokvenjaka. Na stolu u konobi su stajali smokvenjaci (tradicionalni kolač od suhih smokava) koji se u njegovoj i drugim obiteljima u Posedarju prave generacijama.

Tada mu je “kliknulo”: – Smokve su moj odabir. Želim se baviti smokvama, odlučio se Eugen da bi već na prvoj prodajnoj izložbi Vrijedne ruke u organizaciji Hrvatske gospodarske komore u Zadru, u Arsenalu sudjelovao sa svojim proizvodima – smokvama, smokvenjacima, vinom i rakijom.

– Sve je planulo, 40 kila smokava, 20-30 smokvenjaka, vino, rakija… Zarada veća od dobre mjesečne plaće, kaže Novaković. Od tada na 3,5 hektara podiže 800 maslina i 200 stabala smokava, podiže vinograd, osniva OPG, a s vremenom, uz samoniklo, između maslina sadi još 3000 sadnica smilja. U Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpireZa svoje proizvode višestruko je nagrađivan i ponosan je na uspjehe.

Čips od smokava –  bez sumpora, aditiva i konzervansa

Postupak sušenja čipsa od smokava

Spremni i za certifikat Halal

Sin Božo zaposlio se kao tajnik u Zadružnom savezu Dalmacije. Kćerka Marijana živi i radi u Silicijskoj dolini. Kćer Božena osnovala je u Zagrebu vlastiti OPG “Blago našeg kraja” putem kojega proizvodi i prodaje sve što i otac Eugen. Božena je prodaju proširila i na Beč gdje se u Hrvatskoj kući delikatesa nude proizvodi iz Posedarja, najviše marmalade i ostali proizvodi od smokava. Iste proizvode Božena prodaje i u Singapuru, pred dobivanjem je certifikata za Halal, standarda koje se traži na tržištima gdje žive muslimani.

Eto, vidite da nije sve tako crno u Hrvatskoj. Može se kad se hoće, ali ne preko noći kao što bi mnogi htjeli. Odmah najnoviji mobiteli, automobili, kamioni, avioni…

– Treba raditi i znati gospodariti. Proizvesti, preraditi i prodati, kaže Eugen.

On je uspio jer voli ono što radi i radi ono što voli, a na naše posljednje pitanje koja je formula uspjeha i što bi preporučio mladima, kralj smokava iz Posedarja, kako ga nazivaju, odgovorio je da su za uspjeh najbitnija tri uvjeta. Prvi – ne odustati, drugi ne odustati i treći  – također ne odustati!

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje