Limun je podrijetlom iz Indije. Prvi su ga na Sredozemlje unijeli Arapi, a vjerojatno je već u 10. st. unesen u Italiju a odatle i na naše južno jadransko područje.
Limun je suptropska zimzelena voćka, krošnje visoke i do 5 m s pretežno duguljastim i bodljikavim granama. Listovi su svijetlo zelene boje, jajoliki ili nešto produženiji, slabo nazubljeni, mirisavi, peteljka je gola bez krilaca. Cvjetovi su obično samostalni, ponekad ali rjeđe u parovima.Vrlo su ugodna mirisa. Plod je jajolik, zašiljen na oba kraja, kore glatke, ponekad i hrapave, svijetlo žute boje.Unutarnji, mesni dio ispunjen je vrlo kiselim i aromatičnim sokom u kojem je zastupljeno 73 – 85 % mg, vitamina C u 100 cm3 soka, pa je prema tome limun voće s najbogatijim sadržajem vitamina C. Neki plodovi imaju sjemenke, a postoje i plodovi bez sjemenki (pr. sorta Adamo).
Kod nas u našim prilikama, limun razvija vegetacijski rast nekoliko puta tijekom godine. Zato se na stablima limuna četo mogu nać istodobno i cvjetovi i plodovi u različtom stupnju razvitka.
Jedna je od najosjetljivijih vrsta agruma na zimsku hladnoć, odmah poslije četruna. Za limun je kritična temperatura oko – 5° C. Ta granica može biti nešto niža, ako je limun cijepljen na podlozi Poncirus trifoliata, pa je ta granica oko – 6,5° C.
Limuni traže dostatne količine vode, posebice u vegetacijskom razdoblju od travnja do konca rujna.
Proizvodnja limuna u svijetu iznosi oko 3 500 000 tona, a što je oko 6 % ukupne proizvodnje agruma (naranči, mandarina, grejpfruta, četruna, šedoka i dr.). Najveći proizvođač limuna u svijetu je SAD, koji proizvodi više od 800 000 tona, druga je Italija, a treća Španjolska. Još su značajni proizvođači limuna Argentina, Turska, Grčka, Južna Afrika, Čile, Izrael, Cipar i dr.
Najveći izvoznik limuna je Španjolska, slijede Italija i Grčka.
Potrošnja limuna i drugih agruma u SAD-u je 54 kg po stanovniku. U Italiji je potrošnja agruma oko 37 kg po stanovniku, od čega na limun otpada 11 kg, u Njemačkoj oko 2 kg po stanovniku a toliko i u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je proizvodnja limuna niska jer ne postoji puno prirodnih uvjeta za uzgoj na velikim prostorima. Ipak, postoje mikrolokacije za uspješan uzgoj limuna na otvorenom – otok Vis, posebno južna strana, južna strana Hvara, Korčula, Mljet, Lastovo, dubrovački otoci i dubrovačko primorje.Na tim položajima mogle bi se zasaditi velike površine limuna koje bi bile dostatne za naše potrebe ali i za izvoz. Urod limuna kod nas je oko 2700 tona ploda. Primjer je otok Vis, gdje prema procjeni 7000 stabala limuna daje više od 200 tona ploda. Treba organizirati tržšte, skupljanje plodova, sortiranje, pakiranje, prevoženje i pronaći kupca.
Treba spomenuti jedan pilot-projekt nasada limuna u Komiži, površine 2000 m2, gdje se godišnje u prosjeku dobije 10 tona kvalitetnih plodova koji se prodaju u prosjeku za oko 1 euro po kg. To je oko 10 000 eura na samo 2000 m2! Dakako, prve tri četiri godine u mladom nasadu nema plodova. Osim toga, to su svježi mirisni plodovi, ekološki, bez tretiranja fungicidima.
Treba napomenuti kako sve vrste agruma dobavljač jednostavno mora «uroni tifl u kupku sa sadržajem bakra, prije pakiranja, da se ne bi razvila plijesan tijekom prevoženja. Ti su plodovi okupani u fungicidu, pa njihova kora nije poželjna za korištenje.
Važan čimbenik za uspješan uzgoj limuna je voda, posebno na otocima. Bez vode nema ni uspješnog uzgoja limuna.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
