Prilagodba češnjaka
Češnjak se kod nas proizvodi gotovo u cijeloj zemlji, čime iskazuje svoju veliku prilagodbu vrlo različitim uvjetima uspijevanja. Kod nas se proizvodi pretežito na malim površinama, uglavnom za vlastitu potrošnju, a ponešto i za lokalno tržište. Na kraškim poljima dalmatinske zagore proizvodnja češnjaka ima dugogodišnju tradiciju a i odlične uvjete (posebice kakvoću tla) za postizanje viših uroda i odličnu kakvoću ovoga ljekovitog povrća.
Introdukcijom još boljih kultivara bez virusa (virus free) ta bi se proizvodnja mogla povećati i biti značajan izvor prihoda lokalnog stanovništva, kako bi se mogli opskrbljivati prerađivački kapaciteti za sušenje i farmaceutsku industriju.
Kultivari i ekotipovi
Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a francuski kultivari oslobođeni virusa (virus free) imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.
Kultivari i ekotipovi mogu se podijeliti u tri osnovne skupine, i to – jesenski češnjak, proljetni češnjak i alternativni češnjak.
Jesenski češnjak
Jesenski češnjak sadi se ujesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češnjeva u lukovici.
Proljetni češnjak
Ima kultivare i ekotipove koji se sade u proljeće. Potrebno je dulje razdoblje mirovanja i dobro se mogu čuvati u uvjetima uzgojnog okružja sve do proljeća. Osjetljiviji su na niske temperature, što je drugi razlog sadnje u proljeće. Lažna stabljika i listovi tanji su i uži, a glavica sitnija s većim brojem sitnih češnjeva u glavici.
Alternativni češnjak
Ovaj je češnjak prema morfološkim i biološkim posebnostima bliži proljetnom nego jesenskom češnjaku, ali je otporniji na niske temperature pa se može saditi i u jesenskom razdoblju priobalnog područja. Kako pri sadnji ujesen ima dulju vegetaciju, daje nešto krupniju glavicu i veći urod nego pri sadnji u proljeće. Prema domaćim iskustvima, većina proljetnih ekotipova zapravo su alternativni.
Češnjevi unutar glavice obavijeni su čvrstom zaštitnom ljuskom koja može biti bijela, ružićasta ili svijetlo ljubičasta. Većina domaćih ekotipova ima ružićastu ljusku. Za preradu sušenjem prednost se daje bijeloj ljusci.
Izbor tla
Za proizvodnju češnjaka prikladnija su lakša, aluvijalna tla, dobre strukture, blago kisele ili neutralne pH-reakcije tla. Češnjak je osjetljiv na zaslanjena tla. Za vegetativni rast potrebna mu je umjerena vlažnost tla, pvk u površinskom sloju dubine od 20 do 30 cm. Ne voli rasti na tlima visoke podzemne vode, traži ocjedita tla. <
Plodored
Češnjak ne podnosi zasnivanje proizvodnje bilo kojeg lukovičastog povrća na istu površinu najmanje pet godina. To je najsigurnija i ekološki vrlo prihvatljiva mjera protiv lukove nematode, koja može činiti velike štete na ovoj kulturi i sličnim vrstama povrća iz ove skupine, dakle lukovičastog povrća.
Gnojidba tla
Gnojidba tla obavlja se na temelju stanja zaliha hranjivih tvari. Nakon toga može se preporučiti orijentacijska gnojidba, koja je u većini slučajeva: dušika (N) = 100 do 140 kg/ha, uz 2 do 3 prihranjivanja, fosfora (P2O5) = 80 do 130 kg/ha, kalija (K2O) = 150 do 180 kg/ha, magnezija (MgO) = 30 do 40 kg/ha. Kalijevo gnojivo primjenjuje se u sulfatnom obliku. Do početka stvaranja glavica valja iskoristiti 1/3 potrebnih hranjiva. U vrijeme početka glavičenja prihranjivanje dušikom znatno utječe na urod ali ne valja pretjerivati.
