Voćna pipa ili kako je negdje nazivaju jabučni svrdlaš je kornjaš dosta malih tjelesnih dimenzija. Duljina tijela iznosi do 1 cm. Glava joj je izvučena u jasno izraženu surlicu ili rilo. Purpurno ljubičaste ili zlatno crvene je boje metalnog sjaja.

Štete posebno izražene na plodovima

Voćna pipa oštećuje pupove i koru mladih grančica, te mlade plodove jabuke i šljive. Često se može naći i na nekim drugim voćnim vrstama, primjerice na breskvi, nektarini, trešnji, kruški, kajsiji, višnji, pa i na bajamu. Pipa je prisutna gotovo na svim područjima uzgoja voćaka.

Voćna pipa prezimi kao odrastao kornjaš ili kao ličinka na različitim mjestima. Najčešće u tlu, ispod naljuštene kore voćnih i drugih stabala ili u otpalom lišću. Štetnik se aktivira dosta rano u proljeće. Nakon pojave hrani se pupovima i korom mladih grančica, a po pojavi plodova pipa se hrani i njima. Nakon određenog vremena hranjenja ženka počinje s odlaganjem jaja. Razdoblje odlaganja jaja obično traje oko tri mjeseca. Ženka jaja odlaže u mlade plodove na taj način što pomoću surlice u plodu napravi komoricu u koju uloži nekoliko jaja a zatim otvor zatvori. Nakon kraćeg vremena, posebno kada je vrijeme toplo dolazi do pojave ličinki koje se razvijaju u plodu.

Oštećeni plodovi vrlo brzo propadaju

Premda se razvijaju u plodu, ličinke zapravo nisu štetne. Zato jer ženka prilikom pravljenja komorice u nju unosi spore monilije, tako da monilija uništi plod. Ličinke koje se razvijaju iz ranije odloženih jaja završe razvoj već krajem srpnja i u kolovozu napuštaju monilijom uništene plodove koji su u međuvremenu pali na tlo, i smještaju se u površinskom sloju tla. Zatim se ličinke kukolje i preobrazuju u odraslog kornjaša. Međutim, kako pipa jaja odlaže kroz dulje razdoblje to je i pojava ličinki i njihov razvoj dosta razvučen. Stoga ličinke koje su nastale iz jaja koja su kasnije odložena završe razvoj u plodu a onda odlaze u tlo gdje prezime i kukolje se tek sljedećeg ljeta. Ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju razvoj iste godine već prezime u mumificiranim. Dakle monilijom uništenim i sasušenim plodovima i tek u ljeto sljedeće godine prelaze u odraslog kornjaša.

(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)

Prethodni članakNe upotrebljavajte pljesnivi kukuruz
Sljedeći članakBranje i konzerviranje gljiva
Vrganjevke – česte i ukusne gljive
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.