Zašto je šljiva jedna od najomiljenijih voćaka?

U svijetu postoji oko 15 vrsta i oko 2000 sorti šljiva. Šljiva potječe iz Azije, a poznata je bila još u starom vijeku. U našim krajevima je jedna od najomiljenijih voćaka. U prošlom broju Gospodarskog lista (15. ožujka) pisali smo o afričkoj šljivi koja je zadnjih godina podigla ne samo prašinu, ali to ne znači da našu domaću šljivu nitko ne šljivi.

Na okućnicama u ekstenzivnom, tradicionalnom uzgoju, ali i voćnjacima u Hrvatskoj s intenzivnom proizvodnjom, stabla šljive uzgaja velik broj proizvođača, a slatki plodovi koriste se za razne namjene.

Što sadrži plod šljive?

Svježi plod šljive u 100 grama sadrži 87 g vode, 11 g ugljikohidrata, 1,4 dijetetskih vlakana i 0,7 g bjelančevina. Od vitamina ima najviše beta karoten, vitamina C, vitamina E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalija, fosfora, kalcija, magnezija i natrija. Šljiva sadrži i topljiva dijetetska vlakna koja blagotvorno djeluju kod sniženja kolesterola u krvi. Sadrži prirodno sorbitol – šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda.

Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujna rasta. Kod nas u Hrvatskoj ima još uvijek i dosta starih voćnjaka šljive gdje se mogu naći jako bujna stabla šljive. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama, što ovisi o vremenskim prilikama; npr. kasni proljetni mrazevi koji su sve češća pojava odnose već duži niz godina znatan urod šljive. Vrijeme cvatnje je u travnju, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu, ovisno o sorti, podneblju i mikrolokaciji uzgoja. Preporuča se rezidba u rano proljeće. Proizvodnja šljiva ima značajku velike razlike proizvodnje u pojedinim godinama, što je u najvećoj mjeri posljedica orijentacije na sortu Bistricu koja je vrlo osjetljiva na virus šarke šljive te sklona alternativnoj rodnosti, tj da ne rađa svake godine. Sklonost alternaciji uočena je i u novim voćnjacima u kojima su zastupljene sorte tolerante na virus šarke, što ukazuje na neodgovarajuću tehnologiju uzgoja.

Temperatura i tlo

Tijekom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. U manjim voćnjacima ljudi znaju provoditi štićenje od marazeva paljenjem slame između redova ili pokrivanjem krošnje drveta uoči najavljenog mraza i niskih temperatura u cvatnji šljive.

Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kalijem. Najpogodniji pH tla za šljivu je pH 6,0 – 7,5. Ukoliko je pH tla niži i radi se o kiselom tlu, utoliko je potrebno provesti kalcifikaciju tla nekim od vapnenih proizvoda na bazi kalcija ili kombinacije kalcija i magnezija. Optimalno vrijeme za provođenje mjere kalcifikacije ja kasna jesen ako se radi o granuliranom kalcifikatu ili rano proljeće ako se praškasta granulacija koja je prije topljiva u tlu i dostupna biljci.

Priprema tla za sadnju

Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, te prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga maksimalno posušeno, a to je uglavnom u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tlima dubina mora biti veća. Kod nas se većinom kod sadnje šljiva primjenjuje sadnja u rupe prehodno iskopane. Razlika je ako se sadi u rupe kopane svrdlom koje imaju dubinu, ali je tlo u rupi zbito te nakon 2- 3 godine od sadnje šljiva se nalazi u položaju gdje se teže razvija korijenski sustav prema van. Drugi način sadnje je priprema jama za sadnju iskopom s bagerom gdje su one daleko veće i rahle.

Izbor sorata

U RH je najzastupljenija standardna domaća sorta Bistrica. Česta je i sorta Stanley, koja može služiti kao stolna, tj. za svježu potrošnju, ali i za preradu. Sve se više zadnjih godina kod nas sade sorte Čačanke, koje uz podkultivare su pokazale dobru otpornost na niže temperature i zahtjeve tla. Kod izbora sorata prije sadnje važno je voditi računa o pravovremenoj nabavci sadnica, planiranju količine i raznovrznosoti te vremenu dozrijevanja. Ako sadimo veći nasad poželjno je voditi računa o postupnom dozrijevanju šljive, kako bi produžili rok berbe. Za područje kontinentalnog dijela RH preporučuju se sorte Stanley, Bistrica, Čačanska najbolja, Čačanska rodna, Čačanska rano i Čačanska ljepotica za svježu potrošnju i za preradu, a Ruth Gerstetter, California blue i President kao stolne sorte.

Gnojidba

Svakako je preporučljiva gnojidba stajnjakom ili nekom vrsta peleta na jesen kod pripreme tla, kako bi se polaganom razgradnjom hraniva dospjela u tlo u biljci prihvatljivom obliku nakon sadnje. Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zreloga stajskoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi strojevima. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u promjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27 % u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom lipnja, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Potkraj kolovoza u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%.Prije početka vegetacije obavlja se prihrana dušikom (15 dag KAN 27% po stablu).

Berba

Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).