Lokalno se pojavljuju još štete od poljskih glodavaca (npr. hrčak, divlji zec i slično) i puževa. Meteorolozi nas zadnjih godina često upozoravaju da su prosječne mjesečne temperature ljetnog razdoblja veće za 2ºC od višegodišnjih vrijednosti. Vlažne sjeverozapadne oceanske fronte često uz grmljavinsko nevrijeme, donose veće količine oborina koje padaju u svega nekoliko sati.
Pojava novih biljnih nametnika
Stoga klima kontinentalnog područja naše zemlje sve više tijekom ljeta poprima neka “tropska” obilježja. Kao posljedica toga pojavljuju se i “novije” kategorije vrste biljnih nametnika koje su u ranijim godinama opisivani samo kao povremeni štetnici. Jedan od takvih nametnika koji posljednjih 5 sezona pričinjava sve veće ekonomske štete u proizvodnji nadaleko poznatog varaždinskog zelja. Zahtijeva poseban pristup u kemijskom suzbijanju, je kupusni štitasti moljac ili bijela mušica (Aleyrodes proletella).
U Italiji se kupusna bijela mušica kao jedna od važnijih štetnih vrsta u proizvodnji zelja navodi još prije 20-tak godina. Dok primjerice povrćari u susjednoj Sloveniji na porast njezine štetnosti u proizvodnji kelja pupčara upozoravaju od početka novog milenija. Ovu vrstu ubrajamo u skupinu štitastih moljaca, među kojima su u našoj zemlji najpoznatiji cvjetni štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum) i duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci). Opisani uglavnom kao jedna od najvažnijih skupina štetnika pri uzgoju plodovitog povrća i ukrasnog bilja u zaštićenim prostorima.
Pričinjava dvojake štete
Kupusna mušica sisanjem sokova uzrokuje slabiji razvoj napadnutih biljaka, a obilnim izlučivanjem tzv. “medne rose” omogućuje razvoj gljivica čađavica, čime se dodatno umanjuje asimilacijska funkcija lišća, uz onečišćenje do te mjere, da napadnuto bilje potpuno gubi tržnu vrijednost. Nije poznato da kupusna bijela mušica prenosi virusne bolesti. Polifagni je štetnik, što znači da se može hraniti i održavani na većem broju biljnih vrsta iz 11 različitih botaničkih porodica. Ipak, najčešći su domaćini vrste iz porodice krstašica (Brassicaceae) i glavočika (Asteraceae).
Međ u povrtnim vrstama napada kelj pupčar, kupus, cvjetaču, brokulu i kelj. Zbog većeg broja biljnih vrsta koje napada otežan je nadzor radi sprječavanja proširenja u nova područja. Zato se primjerice zadnjih desetak godina kupusna bijela mušica proširila, najčešće prodajom zaraženog biljnog materijala nepokretnim i teško uočljivim ličinkama.
Aktivno se širi letom unutar nasada, a vjetar ih može prenijeti i na veće udaljenosti. Svi razvojni oblici bijele mušice se razvijaju na donjoj strani lišća.
Kupusna bijela mušica je maleni kukac, veličine svega 1,5 mm. Glava i prsište kukaca su tamniji. Zadak žučkaste nijanse, ali tijelo i krila su mu pokrivena finim voštanim praškom, što im daje bijelu boju. Kad se zaražene biljke protresaju odrasli oblici živahno lete.
Ličinka je plosnata tijela presvučena voskom (bijele boje s dvije žute pjege na abdomenu), pa time sliči “lažnim” štitastim ušima. Razvoj ličinki prosječno traje 10 dana. Zadnji ili četvrti stadij ličinke zovemo predkukuljica («pupa»), također je blijede boje, nepokretna s crvenim očima. Ženke izduženo-ovalna jaja odlažu od sredine svibnja do kraja rujna u manjim skupinama ili pojedinačno na naličje lišća. Jaja su u početku blijede, a kasnije tamnije boje, a razvoj im u prosjeku traje 12 dana.
Mužjaci su malobrojniji. Prezimljuju odrasli oblici na alternativnim hraniteljima – korovima ili u plastenicima. Npr. na matičnim biljkama za proizvodnju sjemena lokalnih eko-tipova varaždinskog zelja. Kupusna bijela mušica obično razvija 4-5 generacija godišnje. Brojnost (štetnost) ovisi o zemljopisnoj širini gdje se razvija, osjetljivosti biljaka domaćina i optimalnim temperaturama. U ekvatorijalnom području ovaj štetnik razvija do 6 generacija godišnje, a u sjevernim zemljama samo 2-3 pokoljenja (npr. u Finskoj).
Zelje je osjetljivije na bijelu mušicu od kupusa, a otpornost hibridne (F1) generacije nastalog križanjem otpornih i osjetljivih linija roditelja nije značajno izražena.
Otežano kemijsko suzbijanje
Istraživanja provedena na brokulama pri izlaganju stalnoj temperaturi od 16º do 30ºC dokazala su da se ličinke ovog štetnika najbrže razvijaju pri vrijednostima 28-29ºC. Pri stalnoj temperaturi 16ºC razvoj jedne generacije traje čak 46-47 dana. Dok pri temperaturi 28oC razvoj jednog pokoljenja od jaja do odraslih kukaca traje samo 19 dana.
Razvoju štitastih moljaca takođ er pogoduje i visoka vlažnost zraka, pa se u optimalnim uvjetima vrlo brojna populacija razvija za svega tri tjedna.
Na donjoj strani lišća se istovremeno nalaze svi razvojni stadiji, pa ova spoznaja jako otežava kemijsko suzbijanje. Zato jer nemamo dovoljno djelotvornih pripravaka na sve razvojne stadije kukaca.
U komercijalnoj proizvodnji kupusnjača važno je bijelu mušicu pravovremeno otkriti i započeti mjerama zaštite. Obavezno iznad biljaka vješati žute ljepljive ploče.
Žutim ljepljivim pločama se mogu odrediti početna “žarišta” štetnika i na vrijeme provesti kemijsko suzbijanje. Imperativ kemijskog suzbijanja kupusne bijele mušice je spriječiti «udomaćivanje» nametnika, ali istovremeno izbjegavati prečestu primjenu insekticida, poglavito pripravaka iz iste kemijske skupine (jer štitasti moljci brzo postaju otporni na pretjeranu i nestručnu primjenu istih kemijskih spojeva). Većina proizvođača mjere zaštite počinje provoditi prekasno, a naknadno se greške teško ispravljaju. Pri izboru insekticida važno je poštivanje dopuštenja po kulturama, uz pridržavanje propisane karence.
Danas najčešće za suzbijanje bijelih mušica u povrćarstvu preporučujemo dopuštene pripravke iz skupine organofosfata, sintetskih piretroida i neonikotinoida (karenca za kupusnjače): Actellic EC 50 (K=14 dana), Reldan (Lino, Rely) 40 EC (K=21 dan), Fastac (Direkt, Alfa, Fascon) 10 SC (K=28 dana), Decis (Rotor, Roetem) EC (K=7 dana), Beta-Baythroid EC (K=7 dana, primjena ograničena do 1.4. 2014.), Sumialfa FL (K=7 dana), Karate (King, Lambda) EC (K=14 dana), Vantex MC (14 dana), Confidor (Boxer, Rapid, Magnum, Kohinor, Dali, Congo) 200 SC (K=21 dan), Actara 25 WG (K=14 dana).
Prije sadnje presadnice kupusnjača mogu se potapati u otopinu imidakloprida. U prvim mjerama folijarnog tretiranja obavezno uključiti pripravke Actellic 50 EC i Reldan 40 EC. Dobar postrani učinak na ovog nametnika može se očekivati i primjenom insekticida Chess WG. Registriran u crvenom i bijelom zelju, te kelju protiv lisnih uši u količini 0,4 kg/ha, uz propisanu karencu samo 7 dana. Obavezno u propisanim količina ma dodavati sredstva za poboljšanje učinka pesticida (npr. Silwett, Inex-A i slično). Poznati su i prirodni neprijatelji kupusne bijele mušice iz redova Coleoptera (Clitostethus), Diptera ( Acletoxenus) i Hymenoptera ( Encarsia i dr.), te se istražuje njihova moguća komercijalna uporaba.
