Noviteti i izbor sredstava za zaštitu bilja

Globalne klimatske promjene značajno narušavaju privrednu djelatnost 4,2 milijarde ljudi diljem svijeta. Uz industriju i turizam, poljoprivreda je gospodarska aktivnost u kojoj posjednici zadnjih dvadesetak godina sve više dojavljuju neželjene promjene na biljkama podrijetlom od neživih i živih čimbenika. Među važnijim neživim promjenama na biljkama su negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura, suša, tuča s olujnim vjetrom, stajaća voda, izloženost suvišku soli i nedostatak hranjiva. Zbog globalnih klimatskih promjena i međunarodne trgovine biljnim materijalom i namirnicama sve više rastu štete od neželjenih organizama (uzročnici biljnih bolesti, štetnici i korovi). Procjene s početka novog milenija dokazuju da polovica svjetskih uroda poljoprivrednih usjeva ili nasada propada zbog pojave i razvoja različitih kategorija neželjenih organizama, unatoč provedenim mjerama zaštite.

Negativan utjecaj promjena na biljnu proizvodnju

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) potvrđuje nastavak globalnog zatopljenja, prvenstveno kao posljedicu povećanja stakleničkih plinova u atmosferi. Promjene su naročito izražene zadnjih dvadesetak godina (2000.-2020.g.), jer se prosječna temperatura zraka povećala za 0,8 – 1 °C u odnosu na prethodno razdoblje (1980.g. i 1990.g.). Nezahvalno je predviđati razvoj meteoroloških uvjeta u budućem vremenu, ali očekivane promjene, kao što su negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura, suša, tuča s olujnim vjetrom, stajaća voda, izloženost suvišku soli i nedostatak hranjiva, traže od poljoprivrednika da primjenjuje pozitivne prakse kojima se umanjuje njihov negativan utjecaj na biljnu proizvodnju.

Važno je razlikovati simptome neživih promjena od vidljivih posljedica razvoja nekih uzročnika bolesti, npr. palež lišća od štetnog UV zračenja i visokih temperatura na osjetljivim biljkama nalikuje bolestima iz skupine plamenjača i pjegavosti ili nedostatak nekih esencijalnih hranjiva na voćnim plodovima ponekad sliči uzročnicima truleži i slično.

U našoj se zemlji još sredinom 1990-ih procijenilo se da gubitci zbog šteta od neželjenih organizama prosječno godišnje iznose 29,2 %. Štete su najveće u hortikulturnoj proizvodnji, naročito pri uzgoju voća, povrća i grožđa, gdje gotovo 60 % gubitaka nastaju od uzročnika biljnih bolesti (patogenih mikroorganizama).

Tablica 1. Štete koje na nekim poljoprivrednim usjevima ili nasadima nanose neželjeni organizmi u Republici Hrvatskoj

*u svijetu se štete koje poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji nanose neželjeni organizmi procjenjuju čak 42 %, ali samo tijekom deset godina na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće njihova je štetnost porasla 20 % (novije procjene govore da 50 % ili polovica biljnih namirnica u svijetu propada od neželjenih organizama, unatoč provedenim mjerama zaštite.

Promjene radi očuvanja okoliša

Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska Unija nakon 2002. godine poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša. Nacionalnim Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) od početka 2016. g. svi hrvatski poljoprivredni proizvođači na svojim površinama imaju obvezu provoditi načela integrirane zaštite bilja. Osnovni cilj je smanjiti potrošnju kemijskih sredstva za zaštitu bilja (pesticida). Poznavanjem dobre prakse u zaštiti bilja i prateće Pravilnike valja koristiti sve raspoložive nekemijske mjere radi sprječavanja gospodarskih šteta (među kojima ističemo poštivanje plodoreda, uravnoteženu gnojidbu sukladno analizama zemljišta i specifičnim potrebama kulture te izbor tolerantnijih sorti ili hibrida na ekonomski značajnije neželjene organizme) čime posredno umanjujemo potrebu za primjenom pesticida.

Sukladno godišnjem Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjere ruralnog razvoja (NN 23/2021) korisnici novčanih potpora za prihvatljive poljoprivredne površine u našoj zemlji su upoznati poštivanjem minimalnog plodoreda i prakticiranja ekološki značajnih površina (EZP). Pravilnikom o metodologiji za praćenje stanja poljoprivrednog zemljišta (NN 47/2019) propisana je obveza praćenja plodnosti tla, uz provođenje periodičkih analiza. Hrvatski proizvođači voća i povrća – dobavljači na veliko nekim stranim trgovačkim lancima još od 2016. g moraju poštivati dodatne interne zahtjeve na smanjenje ostataka (rezidua) pesticida (sadržane u ,,GlobalGAP” normi).

Tablica 2. Dodatni i interni zahtjevi nekih trgovačkih lanaca o ostacima pesticida za hrvatske dobavljače svježeg voća i povrća

Osim poštivanja dobre prakse u zaštiti bilja (plodored, uravnotežena gnojidba, otporne sorte/hibridi) zbog globalnih klimatskih promjena (zatopljenje, sparina, neravnomjerni raspored oborina) (vidi Klimadijagrame 1. i 2.) i pojave novih neželjenih organizama (međunarodna trgovina), izravne mjere zaštite bilja neophodno je provoditi u nekim osjetljivim biljnim vrstama i nasadima. Pritom prednost dajemo ekološki povoljnijim mjerama zaštite, jer to više nije ,,mrtvo slovo na papiru”.

Zahtjevi na mjerljive ostatke pesticida ,,prisiljavaju“ zadnjih godina od hrvatskih proizvođača voća i povrća usvajanje ,,No Residue“ tehnologije: birati ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu bilja koja uz stručnu primjenu nisu opasna za ljude i korisne organizme (prirodne neprijatelje, oprašivače, humifikatore), koja ne onečišćuju okoliš te što manje negativno djeluju na biološku raznolikost vrsta u prirodi. Hrvatski proizvođači voća i povrća moraju djelomično usvajati metode i mjere zaštite bilja od neželjenih organizama kakve već provode poljoprivrednici registrirani u ekološkoj proizvodnji, a sukladno Zakonu o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (NN 80/2013, 14/2014, 30/2015).

Vrste sredstava za zaštitu bilja

Sredstvima za zaštitu bilja, u smislu Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014,) smatramo kemijske proizvode ili proizvode biološkog podrijetla, koji su namijenjeni za sprječavanje i suzbijanje štetočinja bilja i biljnih proizvoda, za djelovanje na životne procese biljaka na način različit od sredstva za ishranu bilja te kemijske proizvode koji se dodaju tim sredstvima radi poboljšanja njihova djelovanja. Naziv pesticid se zbog kratkoće često koristi, ali to nije sinonim sredstvima za zaštitu bilja, jer osim njih obuhvaća sredstva koja koristimo u veterini, sanitarnoj higijeni, industriji i kućanstvima.

Tablica 3. Podjela sredstva za zaštitu bilja prema podrijetlu i načinu djelovanja

Prema podrijetlu i načinu djelovanja sredstva za zaštitu bilja dijelimo na kemijska, biotehnička i biološka sredstva, dok prema njihovoj namjeni razlikujemo zoocide, fungicide i herbicide. Biotehnička sredstva nemaju ,,cidno” djelovanje (od latinske riječi ubiti), nego na druge načine smanjuju brojnost ili štetnost biljnih nametnika. Javnost najčešće navodi negativni učinak kemijskih sredstva za zaštitu bilja na okoliš, jer narušavaju prirodnu ravnotežu, onečišćuju zrak, tlo, vodu i bilje na tretiranim površinama i oko njih. Većinu ih ubrajamo u opasne tvari pa nepravilnom pripremom i primjenom ili zlouporabom mogu otrovati ljude. Ako se pravilno i stručno koriste, kemijska sredstva za zaštitu bilja vrlo učinkovito suzbijaju neželjene organizme, relativno su jednostavni za primjenu te su jeftiniji u odnosu na druge mjere zaštite bilja.

Brojna biotehnička i biološka sredstva nemaju negativni učinak ili je vrlo mali pa se zadnjih godina mnogostruko povećava izbor sredstva povoljnijeg ekološkog učinka. Usvajanjem Direktive 2009/128 EZ i prenošenjem njezinih odredbi u Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/12) stvorena je pravna osnova za izradu i usvajanje Nacionalnog akcijskog plana za postizanje održive uporabe pesticida u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja 2013.-2023. godine. U navedenom razdoblju planira se uložiti dodatne napore i novčane potpore radi uvođenja nekemijskih mjera zaštite: npr. biološke borbe (korištenje prirodnih neprijatelja), biotehničkih mjera (uporaba atraktanata, olfaktornih lovki, repelenata, metode konfuzije, masovni lov, tehnike ,,privuci i ubij”), te metode sterilnih kukaca.

Biotehnička sredstva za zaštitu bilja

Biotehnička sredstva su kemijski spojevi koji ne ubijaju izravno štetnike nego ometaju njihovo ponašanje ili fiziološke procese u njima te neizravno smanjuju njihovu brojnost i štetnost. U potporama za IAKS mjere iz Programa ruralnog razvoja moguće je unutar Mjere 10 (Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) od 2018. godine koristiti dvije nove operacije koje potiču širenje biotehničkih sredstva za zaštitu višegodišnjih nasada (voćnjaka, vinograda, maslinika): Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki (KFK) (10.1.12.) i Metodu konfuzije štetnika u višegodišnjim nasadima (MKŠ)(10.1.13.) (trenutno su u našoj zemlji dostupni samo dispenzori radi zbunjivanja mužjaka jabučnog savijača.

Tablica 4. Mogućnost nabave dispenzora za metodu zbunjivanja jabučnog savijača u Hrvatskoj

Novčani poticaj kroz Mjeru 10 (operacija 1.1.13.) za metodu konfuzije je oko 2.660 Kn/ha

Metoda konfuzije ili zbunjivanja mužjaka leptira savijača je vrlo raširena u svjetskim razmjerima, a već krajem proteklog milenija se prakticirala na približno 160.000 hektara jabuka. Pritom se pred početak leta jabučnog savijača u nasade jednom godišnje postavlja najčešće 300 do 1.000 feromonskih dipenzora na jedinicu površine (ha), od kojih svaki sadrži sintetizirani seksulani miris ženke (Codlemone) u količini 130-270 mg.

Distribucija velikog broja feromona nanijetih na plastične tvari zbunjuje mužjake leptira koji pritom ne mogu pronaći ženke, pa nema odlaganja oplođenih jaja.

Unatoč mnogobrojnim prednostima primjene rezultati djelotvornosti metode konfuzije su ograničeni u uvjetima vrlo visoke populacije jabučnog savijača i provedbi na manjim površinama. Prva istraživanja provedena u Međimurju primjenom metode konfuzije pri suzbijanju jabučnog savijača tijekom 1999. i 2000. (RAK 3), te 2003. godine(Isomate C Plus), su potvrdila ograničeni uspjeh u ovisnosti o pojavi drugih tehnoloških štetnika plodova jabuke (npr. savijači kožice ploda, breskvin savijač, kukuruzni moljac), tehnoloških karakteristika nasada, vremenskih uvjeta, prostorne izolacije i provedenih dodatnih mjera usmjerene zaštite.

Da bi metoda konfuzije bila uspješna u suzbijanju jabučnog savijača moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. Primjenjuje se u okviru integrirane proizvodnje jabuke, gdje maksimalna crvljivost plodova u prethodnim sezonama nije bila veća od 2 %. Poželjni su ,,monosortni blokovi” i redovito prorjeđivanje plodova jabuke (kemijski, mehanički, ručno);

2. Nasad jabuka s konfuzijom mora biti udaljen od drugih barem 400 metara;

3. Minimalna površina koja se štiti metodom konfuzije je 2 do 3 hektara;

4. Dispenzori se postavljaju neposredno prije početka leta jabučnog savijača na vršnu trećinu visine krošnje. Feromoni sublimiraju i teži su od zraka, pa se spuštaju u donji dio rodnog volumena nasada;

5. Kako bi pojačali zbunjivanje mužjaka koji dolijeću iz susjedstva u graničnim redovima postaviti veći broj dispenzora;

6. U nasadu s konfuzijom redovito provjeravati brojnost leptira jabučnog savijača u feromonskim klopkama i moguću pojavu crvljivosti plodova;

7. Prema potrebi uz metodu konfuzije provesti dodatno tretiranje insekticidima, a naročito ako se uoči i najmanji postotak zaraze plodova od prve generacije jabučnog savijača;

8. Redovito pratiti druge tehnološke štetnike u nasadu s konfuzijom (npr. breskvin savijač, savijači kožice ploda, kukuruzni moljac, druga generacija savijača pupova);

9. Visoke temperature i jači vjetrovi mogu umanjiti djelotvornost konfuzije.

Rezultate primjene metode konfuzije protiv jabučnog savijača na manjim površinama, bez dovoljne prostorne izolacije od travnjačkih nasada ili mješovitih voćnjaka uz okućnice (vikendice) u kojima se ne provode izravne mjere zaštite bilja, mogla bi poboljšati spoznaja da mreže protiv tuče ometaju prelet leptira vrste Cydia pomonella. Naime, postavljanjem mreža protiv tuče još 2009.g. ( u sezoni) u Međimurju smo primijetili da je populacija ulovljenih leptira na dijelu pokrivenim mrežom značajno manja nego izvan mreže, a slični rezultati ometanja mreže protiv tuče na let i reprodukciju jabučnog savijača nešto ranije su zabilježeni u Austriji i Italiji. Naknadno se u Francuskoj i Italiji razvija nova mogućnost suzbijanja jabučnog savijača, kao alternativa tretiranju insekticidima, uporabom mehaničkih barijera ili tzv. “Al’Carpo” mreža.

Sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi

Štetni organizmi koji potječu iz prirodnih ekosustava redovito se pojavljuju u svakoj proizvodnji pa tako i u ekološkoj poljoprivredi. Izbor sredstva i mjere za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi su ograničene pa je rizik od šteta uzrokovanih neželjenim organizmima veći nego u sustavu integrirane zaštite bilja. Preventivne mjere u ekološkoj zaštiti bilja uključuju sve raspoložive mjere i metode koje utječu na smanjenje brojnosti neželjenih organizama, a povoljno utječu na razvoj populacije korisnih organizama.

Dopuštene su biološke i biotehničke mjere za suzbijanje štetnika uporabom: (a) prirodnih neprijatelja (predatori, parazitoidi), (b) feromona kada se ne primjenjuju izravno na biljke (ferotrapovi), (c) klopki za kukce (obojene – ljepljive ploče i vrpce, posude), (d) repelenata (nekemijskih odbojnih sredstva), (e) sterilnih mužjaka (ako drugi zahvati nisu uspješni – uz dopuštenje kontrolnog tijela) i (f) mehaničkih sredstva (ograda za puževe, svjetlećih noćnih lovki, mreža).

Suzbijanje korova u ekološkoj poljoprivredi provodi se isključivo mehanički, a ponekad kombinacijom mehaničkih i fizikalnih mjera.

Alternativne metode suzbijanja uzročnika bolesti i štetnika uključuju uporabu ekološki prihvatljivih sredstva za zaštitu bilja (npr. biljni ili botanički pripravci, tvari iz tradicionalne uporabe ili ostale tvari dopuštene u ekološkoj poljoprivredi), mikrobioloških pripravaka ili njihovih proizvoda, te uporabu biljnih obrambenih aktivatora. Za provedbu alternativnih mjera potrebno je više znanja i iskustva (npr. preventivne mjere suzbijanja uzročnika bolesti provoditi neposredno prije uvjeta za zarazu, osim poznavanja neželjenih organizama potrebno je poznavati svojstva korisnih organizama kojima provodimo biološku borbu).

Tablica 5. Sredstva za zaštitu bilja u ekološkoj poljoprivredi koja pokazuju fungicidni učinak (*pripravci provjeravani proteklih godina pokusima u ekološkom vinogradarstvu te uzgoju krumpira, rajčice, luka i jabuke na području Međimurske županije)

Cilj je smanjiti potrošnju zaštitnih sredstava

U Međimurju još od 2002. godine provode se poljski pokusi u kojima se pored dominantnih kemijskih skupina u programima zaštite hortikulturnog bilja (npr. vinova loza, jabuka, krumpir, rajčica, luk) istražuje primjena mikrobioloških pripravaka i ostalih sredstva za zaštitu bilja dozvoljenih za primjenu u ekološkoj poljoprivredi. Pritom višegodišnja istraživanja potvrđuju da preventivnom primjenom mikroorganizama Ampelomyces quisqualis, Bacillus pumilus, Bacillus amyloliquefaciens ranije soj subtilis QST 713 i Pythium oligrandum (+ kalijevi fosfonati), može se očekivati dobra učinkovitost pri suzbijanju važnijih uzročnika bolesti vinove loze (npr. Plasmopara viticola, Erysiphe necator i Botrytis cinerea).

Naime, premda vinova loza zauzima samo 8 % poljoprivrednih površina EU, procjenjuje se da približno 40 % od svih utrošenih količina sredstva za zaštitu bilja otpada na vinogradarsku proizvodnju. Pritom se zbog suzbijanja uzročnika bolesti vinove loze utroši 70 % fungicida, a najveće ekonomske štete nastaju od plamenjače (Plasmopara viticola) i pepelnice (Erysiphe necat