Posljednjih godina u uzgoju zimske salate prevladavaju kultivari tipa kristalka koji imaju veću rozetu naboranog lišća, a podnose kraće dane i slabiji intenzitet svjetlosti.

Uvjeti za razvoj bolesti – plamenjača salate

Premda novija iskustva proizvodnje salate u staklenicima na području Donjeg Miholjca navode štetnost gljivičnih bolesti Botrytis cinerea i Sclerotinia sclerotiorum, u sjevernim kontinentalnim područjima je od početka novog tisućljeća plamenjača neugodno iznenadila mnoge proizvođače zimske salate. Veliki broj oblačnih i maglovitih dana tijekom studenog i prosinca često oduži očekivani razvoj zimske salate u negrijanim plastenicima. Plamenjača u takvim uvjetima može potpuno uništiti nezaštićene usjeve salate. Iako postoje suvremeni i relativno otporni hibridi salate, uzročnik ove bolesti teoretski može formirati 2.048 patotipova. Uzgoj na plamenjaču tolerantne salate bez mjera zaštite u vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti nije jamstvo uspjeha.

U proizvodnim područjima gdje su temperature relativno niske, a lišće salate je često vlažno plamenjača može potpuno devastirati usjeve. U toplijim regijama štete od plamenjače variraju tijekom sezone uz veliku ovisnost o optimalnim meteorološkim uvjetima. Osobito su izražene u zimskom razdoblju. Ipak, već i manja zaraza lišća plamenjačom naknadno tijekom transporta i skladištenja uzrokuje trulež i propadanje salate. Stoga u najpoznatijim europskim i sjevernoameričkim regijama uzgoja salate proizvođači redovito za zaštitu koriste fungicide. Čija usmjerena primjena ponekad doseže 90% od ukupno korištenih pripravaka u proizvodnji.

Mlade biljke posebno su osjetljive

Salata može plamenjačom biti zaražena u svim razvojnim stadijima. Mlade su biljke posebno osjetljive, pa prvi pravi listovi ogu vrlo brzo biti potpuno prekriveni “bijelom prevlakom” plamenjače. Od napada venu i propadaju iznikle prijesadnice u kontejnerima. Na starijem su lišću oštećenja različite veličine, nepravilna ili uglata oblika jer su omeđena jačim lisnim žilama. Ta su mjesta u početku svijetlozelena ili žuta, a naknadno postaju svijetlosmeđa ili potamne.

Prilično obilna “bijela prevlaka” je vidljiva na donjoj strani inficiranog tkiva. Obično je napadnuto vanjsko lišće. Moguć je razvoj različitih tipova lezija i ozljeda lišća salate u ovisnosti o različitoj osjetljivosti pojedinih vrsta, sorata i hibrida. Kao i zbog različitih mikroklimatskih uvjeta u vrijeme pojave i širenja bolesti. Jače napadnuto lišće potpuno odumire. Plamenjačom zaražene biljke salate često su naknadno jače napadnute sekundarnim bakterijskim ili gljivičnim bolestima.

Izvor zaraza

Izvori primarnih zaraza plamenjača salate mogu potjecati od: (a) zimskih oospora u zaraženim biljnim ostacima. (b) susjednog zaraženog usjeva. (c) samoniklih vrsta roda Lactuca. (d) kontaminiranog sjemena. Prijenos sjemenom od malene je važnosti. Zato jer se zaraza izražava u promilima (ranija istraživanja su potvrdila kontaminaciju tek 6 sjemenki od ukupno 23.000). Deklarirano sjeme je obično tretirano fungicidima. Budući da se zimske oospore sve više pronalaze u regijama uzgoja salate diljem svijeta, njihova akumulacija na oboljelim biljnim ostacima u zemljištu može biti važan izvor primarnih zaraza. Zbog relativno kratke vegetacije najčešće ubrzo nakon jednog ciklusa započinje nova proizvodnja salate. Zato su zaostali zaraženi biljni ostaci ili obližnji inficirani usjev često izvor novih zaraza.

Meteorološki su uvjeti od presudnog značaja za epidemijsko širenje plamenjače salate. Bolest zahtijeva prohladno, oblačno i mokro razdoblje uz visoku vlažnost u zraku (skoro 100 %). Duže vlaženje usjeva salate u jutarnjim satima naročito pogoduje infekcijama. 

Prema metodama prognoze temperatura zraka obično nije ograničavajući čimbenik za razvoj plamenjače salate. Zato jer su jutarnje temperature gotovo uvijek manje od 18°C, ali dužina zadržavanja vlage na lišću u jutarnjim satima primarno utječe na infekcije. Za epidemiološki razvoj plamenjače salate presudno je obilno formiranje nespolnih sporangija tijekom visoke noćne vlažnosti zraka (barem 90%) i slabom vjetru (do 0.5m/s). Sporangiji se oslobađaju od svitanja do kasnih prijepodnevnih sati (10.00–12.00h). Njihov je životni vijek relativno kratak i pod velikim utjecajem ambijentalnih uvjeta. Već kratkotrajno izlaganje štetnom UV zračenju inhibira njihovu infektivnost.

Smatra se da je kritično razdoblje pogodno za infekciju ostvareno ako vlaženje traje od 6.00-10.00 h uz optimalne temp. 10-22 oC. Natapanje kišenjem usjeva salate svakako treba izbjegavati u tom razdoblju. 

Ovisno o temperaturi prvi simptomi se mogu pojaviti već četiri dana nakon infekcije. Od jeseni 2004. do početka 2007. u tri je sezone praćen razvoj plamenjače i drugih bolesti na usjevu zimske salate kristalke (Batida, Funway) u negrijanim plastenicima na lokalitetu Pribislavec kraj Čakovca. Pomoću mjernog uređaja “Mikro Metos” u plasteniku su bilježeni temperatura, relativna vlažnost zraka i zadržavanje vlage, te su provjerene mogućnosti predviđanja plamenjače salate.

Najjači razvoj bolesti je zabilježen tijekom blage zime 2006./07. Kada je kroz  tromjesečno zimsko razdoblje zabilježeno čak 47 pogodnih dana za razvoj bolesti, a zaraza plamenjačom netretiranog dijela salate je pred berbu iznosila 65,25%. Zbog niskih temperatura tijekom zime 2004./05. i 2005./06. zabilježeno je čak dvostruko manje pogodnih dana za razvoj plamenjače salate u negrijanim plastenicima, pa je tada prosječna zaraza netretiranih biljaka pred berbu iznosila 32,42%. Tijekom trogodišnjeg praćenja meteoroloških uvjeta bitnih za prognozu i razvoj plamenjače na usjevima zimske salate u Međimurju od presudnog je značaja broj maglovitih dana tijekom kritičnog tromjesečnog razdoblja studeni – prosinac – siječanj, osobito tijekom jutarnjih sati uz minimalnu temperaturu 5°C.

Konstrukcija plastenika (dužina x širina x visina), uz kvalitetu plastične folije, značajno utječe na kondenzaciju vlage s unutrašnje stjenke i kapanje vode, te na samu brzinu rasta i razvoja biljka. Na taj način objekti posredno više ili manje pogoduju pojavi i širenju plamenjače zimske salate.

Suzbijanje

Odmah nakon pojave prvih simptoma plamenjače preporučuje se primijeniti fungicide. Tradicionalno se za tu namjenu diljem svijeta koriste površinski ditiokarbamati (maneb, mankozeb, propineb, metiram), ali za visoku učinkovitost njihovu bi primjenu trebalo ponavljati u više navrata s razmakom od 7 dana, što nije sukladno s dopuštenim ostacima u salati (rezidui). Preporučuje se od presađivanja mladih biljčica provoditi mjere kemijske zaštite uz aplikaciju mankzeba, metirama, cimoksanila, Al-fosetila i oksadiksila, odnosno njihovih kombinacija.

Preventivna tretiranja se provode od presađ ivanja do stadija razvoja 11-13 listova salate!

Bakar može uzrokovati žućenje lišća i nekroze žilnog staničja, pa se zadnjeg desetljeća sve manje koristi u zaštiti salate. Krajem 1990-ih godina istražuje se djelotvornost i novijih djelatnih tvari u suzbijanju plamenjače salate, npr. dimetomorf, zoksamid, azoksistrobin, piraklostrobin. U Međimurju je tijekom trogodišnjeg razdoblja provjerena učinkovitost i selektivnost 17 različitih pripravaka pri suzbijanju plamenjače u zimskoj salati. U Hrvatskoj dopuštenje za suzbijanje plamenjače salate imaju samo pripravci navedeni u tablici – pritom valja upozoriti da se u zaštićenom prostoru smiju koristiti samo Aliette Flash (ali samo preventivno u glavatoj salati, do 3 x tijekom sezone uz karencu 14 dana), dok se pripravci Pergado MZ (karenca 21 dan) i Revus SC (karenca 7 dana) u zaštićenom uzgoju smiju koristiti samo jednom u sezoni! Ostali pripravci navedeni u tablici (Avi, Avi WG, Previcur Energy, Proplant, Ridomil Gold MZ Pepite i Topic) se smiju koristiti samo kod uzgoja salate na otvorenom u polju!

Prethodni članakTeškoće kod vrenja mošta
Sljedeći članakProšarana teletina
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.