Lijeska kao samonikla raste grmoliko do visine 6 metara. Korijenov sustav lijeske je dug i razgranat, obično plitak, s mnoštvom izdanaka koji se pojavljuju svake godine. Kora je glatka, sive do crvenkaste boje. Listovi su intenzivno zelene boje i dlakavi, kao i peteljke listova. Cvjetovi su jednospolni i nalaze se na jednogodišnjim mladicama. Muški cvjetovi u obliku rese, duge 4 – 6 cm, sadrže do 200 prašničkih komorica, koje se formiraju u lipnju, a zriobu dostižu u prosincu. Ženski cvjetovi u obliku pupova s crvenkastim dlačicama na vrhu formiraju se u pazuhu listova ili muških cvjetova. Oprašivanje traje od prosinca do veljače, a oplodnja u svibnju.

Hranjivost ploda

Plod je orašasto voće koje sazrijeva u malim grozdovima, oko 1 – 5 komada u svakom. Svaki od njih se nalazi u svojoj “ljusci”, omotaču sličnom smotanom listu, koji pokriva tri četvrtine ploda. Plod je sa svih strana zaobljen, 15 – 25 mm dugačak i 12 – 20 mm širok, žuto-smeđe boje s malo bljeđim urezom na sredini. Kada sazre, plod ispada iz ljuske, a to je oko 7 – 8 mjeseci nakon oprašivanja. Taj se orašasti plod često koristi u prehrani i proizvodnji različitih kolača i slatkiša.

Lješnjak ima veliku hranjivu vrijednost, cijeni se po zastupljenosti u značajnom postotku u sastojcima vrlo značajnim za ljudski organizam, a ubraja se me u najznačajnije energetske namirnice. Plod lješnjaka sadrži oko 50 – 60% ulja, oko 13% bjelančevina i oko 15% ugljikohidrata. U jezgri lješnjaka nalazi se i značajan udio vitamina (A, B i E), kao i drugih bioaktivnih tvari.

Lijeska ima u odnosu na druge lupinaste vrste voćaka neke specifičnosti. Na prošlogodišnjim grančicama formira cvjetove koji su podvojeni – muški zasebno i ženski zasebno. Faza cvjetanja odvija se vrlo rano u prosincu, ali oplodnja nastaje mnogo kasnije, oko 2 – 6 mjeseci nakon peludizacije. Početak cvjetanja značajno varira od sorte i variranja temperature u zimskom razdoblju kad se odvija cvjetanje.

Osjetljivost na mraz

Zbog svoje prirode lješnjak je više izložen djelovanju negativnih niskih temperatura nego druge vrste voćaka. Ekonomski su najopasnija oštećenja od mraza reproduktivnih organa. U uvjetima čestih mrazeva treba voditi računa o sadnji oprašivača koji su otporni na niske temperature, odnosno koji ne cvjetaju u vrijeme mogućih pojava mrazeva. U kontinentalnom dijelu faza cvjetanja može se pojaviti već u studenom. Općenito se smatra da lijeska može podnijeti temperature i do -25 °C, ali samo ako su one kratkotrajne. Zbog toga je kod nas najpogodnije područje za uzgoj mediteranski dio, osobito Istra, a u kontinentalnom dijelu prednost pri uzgoju treba dati područjima sa zaštićenim položajima blagog nagiba. Kod nas su udomaćene i klimatski najprilagođenije sorte: Istarski okrugli, Istarski dugi, Rimski, te kao kvalitetni oprašivači Lambert bijeli i Lambert crveni.

Dugi životni vijek

Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati
u trećoj ili četvrtoj godini, a u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na lupinu. Jedna od prednosti uzgoja lijeske je ta što na tlima koja su izložena eroziji razvija plitki korijenov sustav koji izvrsno drži tlo i na strmijim terenima. U razvijenim industrijskim zemljama, tržište troši sve više lješnjaka. Zbog toga veći broj europskih zemalja (Italija, Španjolska, Turska, Francuska i druge koje imaju povoljne ekološke uvjete za uzgoj lijeske), u posljednje vrijeme znatno povećavaju površine pod njezinim nasadima. Ove zemlje, zajedno sa SAD-om, proizvode ukupno 90% svjetske proizvodnje lješnjaka. Prednost je i u tome što uzgoj lijeske nije suviše složen, ne napadaju je mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima daje manje ekonomske rezultate. Proizvodnju lješnjaka moguće je maksimalno mehanizirati, što je velika prednost u odnosu na druge voćke.

Nejednako dozrijevanje

Kod lijeske postoje slučajevi autosterilnosti i neistodobnog sazrijevanja muških i ženskih cvjetova, pa je za uspješno oprašivanje potrebno imati u susjedstvu više različitih sorti. Razmnožavanje se obavlja plodovima ili izbojcima, no jedino razmnožavanje izbojcima osigurava to da će mlado stablo naslijediti roditeljske značajke matičnog stabla od kojega je mladica uzeta. Za lijesku je svojstveno da svi plodovi na jednom stablu ne dozrijevaju istodobno. Zato se čeka da plodovi dostignu punu fiziološku zrelost, a to je kada se omotač lako odvaja od ploda i kada plodovi masovno počinju opadati na zemlju. Tada se tresenjem stabala beru plodovi s prethodno postavljenog platna. Berba lješnjaka obavlja se od kolovoza do sredine listopada, ovisno od osobina sorte i područja uzgoja. Prerano obrani plodovi gube na kvaliteti, a jezgre su smežurane i žilave. Prilikom berbe plodovi imaju 30 – 35 % vode, pa se suše na temperaturi do 40 °C dok se postotak vode ne spusti do uobičajenih 10%.

Sušenje

Sušenje lješnjaka je mjera koju obavezno treba primijeniti jer u protivnom može doći do pojave truleži, plijesni i propadanja plodova. Još prilikom berbe jedan dio plodova opada zajedno s omotačem, koji sadrži znatno više vode pa ga zato treba skinuti. Plodovi koji su obrani zajedno s omotačem, a ne mogu se ručno skinuti odmah, prvo se suše 6 do 8 dana na suncu, uz često miješanje. Poslije ovakvog sušenja 80% plodova bit će odvojeno od omotača, a ostali se plodovi moraju još malo dopunski osušiti. Ukoliko kod nekih plodova ostane omotač, takvi plodovi stavljaju se u skladišni prostor u sloju od oko 30 cm i tu ostanu 10 do 12 dana. Za to vrijeme stalno se miješaju da bi se sušenje ubrzalo, a samim tim i odvojio omotač. Kad su svi plodovi očišćeni, suše se na suncu još dva do tri dana, ili u sušnici (smatra se da je temperatura 32 – 34 °C optimalna i dovoljna za sušenje), sve dok njihova vlaga ne dostigne 8 – 10%.

Dobro osušeni plodovi mogu se čuvati 2 do 3 godine, me đutim, bolje je da se ne čuvaju više od godinu dana jer gube na težini i boji, a ponekad mogu postati i užegli.

Čuvanje

Ako se nakon sušenja lješnjaci namjeravaju čuvati dulje vremena prije korištenja, plodovi se moraju čuvati u suhim i osvijetljenim prostorima. U vlažnim uvjetima brzo propadaju, plijesne i zbog toga gube na težini i kakvoći. U odgovarajućem skladišnom prostoru lješnjaci se poslože u tankim slojevima i povremeno se miješaju da ne bi primili neugodan miris. Preporučuje se da se u tom prostoru povremeno pale sumporne trake radi uništavanja gljivica koje mogu prouzročiti bolesti i propadanje plodova.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakTeškoće kod vrenja mošta
Sljedeći članakProšarana teletina
gospodarski
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.