OPG Halaček najveći je podravski proizvođač tajberija, na 5500 kvadrata imaju 2500 sadnica. Zanimljivo u cijeloj priči je da su OPG otvorili bez ijedne kune državnog poticaja ni ičije pomoći. Sve su napravili vlastitim sredstvima.
Uzgajivači bobičastog voća u Podravini u normalnim bi godinama sredinom lipnja berbu privodili kraju, no ove je godine situacija nešto drugačija. Među redove sa sadnicama se tek neki dan krenulo. Da je tome tako, potvrdili su nam uzgajivači tajberija (Tayberry) iz Koprivničkih Bregi, obitelj Halaček. S ovim križancem kupine i maline, nazvanog po rijeci Tay u Škotskoj, Halačeki se susreću već punih sedam godina. Međutim, tek su nedavno službeno registrirali svoj OPG i primili se proizvodnje na veliko.
Krenuli prije 7 godina
Početak njihove priče seže u godinu 2014. kada su krenuli u suradnju s koprivničkim OPG-om Ivana Grošeka, poznatom po proizvodnji tajberi vina.
– Na njegov nagovor smo krenuli pred sedam godina sa svega 500 sadnica tajberija, a sad ih imamo oko 2500 komada. Dogovor je bio da mu uzgajamo sirovinu za vino i likere. To i sada tako funkcionira. Iako, mi sada već imamo tolike količine da on ne može sve što uzgojimo i otkupiti. Tako smo pronašli novo tržište po trgovinama, veli Zlatko Halaček, idejni začetnik obiteljskog biznisa.
Halačeki su OPG otvorili na sina Daria koji je dijete s posebnim potrebama i ne govori.
-Dario je do početka pandemije bio zaposlen kod Grošeka, no kako je svima loše išlo, morao ga je otpustiti. Tu smo mi odlučili da ćemo otvoriti OPG kako bi mu osigurali budućnost, ne bi li on danas, sutra mogao živjeti samostalno od svoga rada, priča Zlatko.
Zanimljivo u cijeloj priči je da su OPG otvorili bez ijedne kune državnog poticaja ni ičije pomoći, sve su napravili vlastitim sredstvima.
-Dario je radio i ulagalo se za sve što je trebalo iz njegove plaće. Da bi dobio poticaj moraš imati minimum hektar nasada, ali nije isto imati hektar pšenice ili voćnjaka. To nismo imali pa nismo mogli ni dobiti poticaje, objašnjava.
Danas pod tajberijem imaju 5500 kvadrata. Uz to, zasadili su 1000 kvadrata malina te po stotinjak kvadrata kupina i isto toliko kvadrata ribiza. Sve te sorte bobičastog voća trenutno sade za vlastite potrebe, no s tendencijom da i oni jednog dana prerastu u ozbiljnije nasade.
-Kupili smo u međuvremenu još jedno zemljište, na kojem planiramo posaditi malinu. Za otvaranje OPG-a nije nam trebala površina, ali smo se obavezali da ćemo ju povećati u roku godinu dana. U slučaju da to ne uspijemo, izlazimo iz sustava OPG-a i prelazimo u SOPG što bi značilo da prerađevine možemo prodavati samo na kućnom pragu, a ne možeš ih prodavati u trgovine. To nam nikako nije u interesu, veli Halaček. Dodaje kako se u općini Koprivnički Bregi gdje žive i gdje je sjedište OPG-a teško dolazi do zemljišta.
-Veliki je problem to što su općinske parcele jako velike, najmanje 5-6 hektara, a meni ta veličina zemlje ne treba. Zato se nismo javljali ni na jedan općinski natječaj nego smo tražili zemlju od privatnika. Uspjeli smo nekako kupiti 3000 kvadrata.
Tajberi je hibrid koji je nastao u institutu u Škotskoj te je izvrsna biljka dobra za šećeraše i trudnice jer ima puno kvalitetnih svojstava.
Berba traje tri tjedna
Halačeki su po broju sadnica ove biljke najveći proizvođač u Podravini. Iako biljka nije zahtjevna za uzgoj, otporna je na sušu, odnosno na našem joj podneblju još uvijek ne treba osigurati navodnjavanje, malo je onih koji se odlučilo za njen uzgoj. Halaček razlog tome vidi u samoj biljci čija je stabiljka bodljikava pa je dosta nezgodna za sadnju, ali i branje.
–Rukavice ne pomažu, s čvrstima ne možeš jer nemaš osjećaj, a preko tankih probije pa vas bode. S druge strane, biljku ne treba prskati, dobra je jer na nju ne idu bolesti, tretiramo ju jedino bakrom i prihranjujemo preko lista Cvetalom. Berba je jedna, ali ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme pa traje oko tri tjedna – objašnjava prednosti i nedostatke.
Svih ovih godina učili su na vlastitom iskustvu, uz redovitu konzultaciju s vlasnikom OPG-a Grošek.
-Postoje razne teorije, no mi smo napravili razmak između redova 2,40 metara, da mogu ući među njih malim traktorom i obrađivati. Sadnice smo sadili na 80 centimetara razmaka između grmova što se pokazalo fantastično. Postoji više načina rezidbe, svašta smo pokušavali. Konzultiram se sam sa sobom. Ove sam godine primjerice zakasnio dva tjedna s rezidbom. Da nisam, bila bi puno rodnija, no tako to ide, uči se na teži način, u hodu, na vlastitim greškama, veli Halaček koji ovu godinu opisuje kao totalno drugačiju od redovnih.
Lani ubrali 8 tona
Zbog vremenskih uvjeta u travnju i svibnju sve jako kasni. Lani je krajem svibnja tajberi počeo crvenjeti, a sada je bio tek u cvatu. Da bi krenuli u proizvodnju trebalo je kupiti stupove, žicu i sadnice. Početni ulog bio je oko 7000 kuna. Danas se za sadnice brinu sami, dovoljno ih je odrezati i posaditi negdje u zemlju i ona će rasti dalje.
Za ovaj posao treba puno vremena i živaca, a svakodnevnog posla ima na plantažama. Ako i nije vrijeme berbe, stalno se mora kositi i održavati voćnjake tako da su Halačeki stalno angažirani oko svoje četiri plantaže raspoređene na dva zemljišta.
Kad dođe vrijeme berbe, onda uskaču svi redom, petoro djece, punica, ali i berači ako zatreba. Lani su ubrali 8 tona. Osim s OPG-om Grošek koji redovito otkupljuje dogovorenu količinu tajberija, u pregovorima su s varaždinskom firmom koja ga otkupljuje za prodaju po trgovinama, a dio se plasira i za Plodine kao svježe voće.
–Bitno mi je da ostatak ne bacam pa u budućnosti planiram proizvodnju sokova i džemova. Za prodaju na tržnici nemamo vremena jer za vrijeme berbe moramo biti tu i nemamo nikoga na raspolaganju za prodaju, veli Halaček koji bi uzgoj ovog bobičastog voća preporučio svima koji imaju volje s napomenom kako u ovom poslu nema odmora posebice kad krene berba.
-Dižeš se u 4 ujutro i bereš, radi se neprekidno. Ljudi su uglavnom naučeni na 8 sati radnog vremena u nekoj tvrtki i tu je za veliku većinu kraj priče. U ovom poslu nema radnog vremena, osim u zimi u hladnim mjesecima, ali si sam svoj gazda i imaš mir i tišinu među svojim biljkama. To za nas nema cijenu, zaključio je Halaček.
