Uz ukrasno bilje, okućnice mogu krasiti i zanimljive sorte voćaka, koje prvo u proljeće atraktivno cvatu, a ljeti ili u jesen neke od njih daju i posve neobične plodove, primamljive svim generacijama. Dolaskom proljeća i buđenjem prirode kod ljudi se javlja potreba i želja za sadnjom i takvih voćaka. No, kod nekih se javi i previše želje te se pritom dogodi i da pretjeruju u kupovini sadnica. U proljeće vlasnici okućnica često koriste izraz „ni sam ne znam gdje ću posaditi sve što sam kupio“. Kako bismo pomogli olakšati vam izbor, odmaknut ćemo se od „tradicionalno korištenih“ voćnih sorata i vrsta, te naglasak staviti na nove, neobične voćne sorte i vrste kao i na one koje zauzimaju malo prostora i koje će se uvijek moći negdje „ugurati“.

Koju voćnu vrstu posaditi?

Prije navođenja zanimljivih voćnih sorata, potrebno je definirati nekoliko pojmova. Navedena podjela nije stroga, a mnoge sorte voćaka spadaju i u nekoliko kategorija.

Dekorativne sorte voćaka

Dekorativne sorte još nisu na veliko rasprostranjene u Hrvatskoj, međutim u posljednje ih se vrijeme sve više sadi. Za razliku od „uobičajenih“ voćnih sorata i vrsta koje se uzgajaju u svrhu konzumacije plodova i gdje se naglasak stavlja na kvalitetu samog ploda i prirod, kod dekorativnih sorata naglasak se stavlja na ukrasnu vrijednost. Ukrasna vrijednost se postiže dekorativnim izgledom cvjetova, listova ili plodova, dok jestivost samih plodova nije od primarne važnosti, pa su kod mnogih dekorativnih sorata plodovi „neukusni“.

Međuvrsni križanci

Međuvrsni križanci su vrste nastale križanjem dviju različitih vrsta. Neki od njih su nastali spontano u prirodi, a neki su nastali pod utjecajem čovjeka. Zanimljivi su zbog neuobičajenog okusa plodova koji vrlo često predstavlja spoj dvaju vrsta od kojih su nastali križanjem. Kao takvi predstavljaju nešto novo, neobično i nadasve zanimljivo zbog čega ih je vrlo atraktivno imati u svojem voćnjaku. Osim toga idealni su za uzgoj jer su često otporni na bolesti.

Patuljaste voćke

Patuljaste su voćke danas sve popularnije jer produciraju plod uobičajene veličine na maloj biljci te zahtijevaju malo prostora. Imaju sve karakteristike “konvencionalnih” sorata sa iznimkom da su patuljastog rasta, a time im je i proporcionalno smanjen prirod. Korijen im zauzima malo prostora te ih se može uzgajati čak u lončanicama i po potrebi seliti. Navedeno je vrlo zgodno u slučaju nedostatka prostora, jer „hobisti“ koji više nemaju prostora za daljnju sadnju uvijek mogu naći mjesto za lončanicu. U posljednje vrijeme počela se sve više cijeniti i njihova ukrasna vrijednost, gdje radi svojeg patuljastog rasta daju sasvim jednu novu ukrasnu vrijednost prostoru balkonu, perivoju, ukrasnim vrtovima itd. Ponajviše plijene pozornost promatrača uslijed dominacije velikih i lijepih plodova na malom stabalcu. Potrebno je razlikovati patuljaste sorte koje su nastale procesom oplemenjivanja te „uobičajene“ sorte cijepljene na slabo bujne podloge. Patuljaste sorte samo po sebi već imaju slabo bujan (patuljasti rast) i rodni pupovi ima se uglavnom nalaze na provodnici (vertikalan kordonac) pa se često zovu i stupaste. Za razliku od njih, „uobičajene“ sorte nisu slabo bujne same po sebi, već ih se cijepi na slabo bujnu podlogu kako bi im se smanjila bujnost (kao što je podloga M27 kod jabuke). Stoga ako želite prave patuljaste voćke, najbolje je kupiti prvu varijantu, međutim ni druga varijanta nije loša, ali je potrebno paziti na koju podlogu su „klasične sorte“ cijepljene, jer mnogo puta se „hobistima“ zna svašta „uvaliti“ pod navedeni termin.

Neobične sorte jabuka

Apistar ili zvjezdasta jabuka vrlo je neobična i dekorativna komercijalno zaštićena sorta jabuke. Jabuka takvih svojstava izvorno se pojavila u Francuskoj oko 1628. godine te se proširila u Englesku gdje je postala iznimno popularna u dekoraciji viktorijanskih stolova. Dobri oprašivači su sljedeće sorte jabuke: ‘james grieve super compact’, ‘idared’, ‘maigold’, ‘karneval’, ‘arlet’. Apistar jabuka ima plodove sa pet rubova koji izgledaju kao zvijezda. Plodovi su žute boje sa narančastim obrazima. Prema legendi Adam je stisnuo jabuku s pet prstiju te je ona poprimila oblik zvijezde. Upravo takav oblik ovu sortu čini idealnom za dekorativne svrhe. Plodovi dozrijevaju u listopadu te se mogu lako i dobro skladištiti. Međutim plodovi ostaju na stablu i nakon opadanja lišća, te sama voćka poprima vrlo dekorativan izgled tijekom zime zbog zvjezdolikih plodova koji vise na jabuci. Plodovi se također koriste tijekom Božića kao ukras. Osim što se može koristiti u dekorativne svrhe, plodovi su također vrlo dobri za konzumaciju. Čvrsti su, bijele boje mesa te dobrog odnosa kiseline i šećera. Okus je vrlo aromatičan. Rast je srednje bujan, stablo naraste do 2 m, ovisno o izboru podloge. Srednje rano cvate te je slabo osjetljiva na mraz. U mladim stablima oblik ploda nije još jasno definiran (blago je neravan), ali kad stabla dovoljno ostare plodovi poprimaju tipičan zvjezdolik oblik.

Apistar (zvjezdolika jabuka)

Kožara je stara sorta jabuke. Plodovi su srednje krupni do krupni, umjereno spljoštenog oblika sa hrapavom pokožicom bez voštane prevlake. Osnovna boja ploda je žućkasta, ali plod je gotovo cijeli prekriven grubom hrđom tako da su plodovi više smeđi. U nekim je područjima nazivaju ‘krompiruša’ zbog karakterističnog izgleda pokožice koji podsjeća na krumpir. Dopunska crvena boja nalazi se s osunčane strane ploda. Dozrijeva početkom listopada, ali je jestiva tek nakon što neko vrijeme plodovi odstoje te “dospiju“. Uglavnom dobro i redovito rodi. Razvija srednje bujna stabla s nepravilnom piramidalnom krošnjom.

Kožara

Kraljica čardaša je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´đerdan´. Plod je sjajne crvene dopunske boje i srednje krupan (oko 160 g). Meso ploda je bijele boje, jako sočno i blago kiselkastog okusa. Plod dozrijeva u trećoj dekadi rujna, a može se dugo čuvati (i do 6 mjeseci).

Kraljica čardaša

Royalty je dekorativna hibridna sorta roda Malus. Karakteriziraju ju jajoliko tamno ljubičasti listovi koji postaju živopisno crveni u jesen. U proljeće pozornost plijeni purpurno-crvenim cvjetovima, dok u jesen malim (nalik trešnjama), tamno purpurnim plodovima promjera oko 1,6 cm koje redovito konzumiraju životinje.

Royalty

Royal beauty je dekorativna hibridna sorta roda Malus. Karakterizira je malo pendulasto stablo sa crveno-purpurnim mladim listovima koji u ljeti postaju tamno purpurno-zeleni. U kasno proljeće ju odlikuje vrlo dekorativna cvatnja sa tamno crveno-purpurnim cvjetovima koji su široki oko 5 cm. U jesen plijeni pozornost jajolikim plodovima tamno crvene boje koji su prava poslastica pticama.

‘Rumeno vreteno’ je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´vesna´ i ´kraljica čardaša´. Plodovi su okruglasto-spljošteni te vrlo krupni (oko 210 g). Osnovna boja ploda je žućkasta, a dopunska tamno crvena. Meso je kremaste boje i kiselo-slatkog okusa. Plodovi dozrijevaju u prvoj dekadi rujna. Dobro rodi, ali nikad previše jer regulira optimalan urod sa lipanjskim opadanjem plodova.

Rumeno vreteno

Smaragd je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Cvate kasno, a preporučeni oprašivači su također druge patuljaste sorte jabuka, kao: ‘zeleni dragulj’, ‘kraljica čardaša’, ‘charlotte’, ‘obelisk’ i ‘maypole’. Plodovi su plosnatog-okruglastog oblika, u promjeru veći od 75 mm a mase oko 175 g. Plodovi su jednobojni, zelene boje, bez dopunske boje (bez crvenila). Meso je bijele boje, finog okusa, hrskavo i sočno, blago kiselog okusa i dobre arome. Plodovi dozrijevaju tijekom prvog tjedna listopada. Prosječan urod je oko 6,9 kg po stablu. Može se saditi na razmak od 40 cm unutar reda te 1,2 m između redova. Umjereno je otporna na krastavost i pepelnicu jabuke.

Smaragd

Sorte jabuka crvenog mesa (brend Red Moon (‘RM-1’, ‘RS-1’), ‘Redlove’ serija sorata itd.)  predstavljaju nedavno razvijenu novu seriju sorata jabuka koju karakterizira crveno ili ružičasto meso ploda. Obično su za 30 do 40 % bogatije antioksidantima od uobičajenih sorata jabuka. ‘RM-1’ i ‘RS-1’ sorte dozrijevaju u rujnu i listopadu. Mogu se skladištiti dulje vrijeme, a pogodne su i za preradu jer se od njih dobiva crveni, postojani sok. Slabo su dostupne.

Sorte crvenog mesa

Vesna je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´kraljica čardaša´. Plodovi su vrlo krupni (oko 220 g), okruglo-spljoštenog oblika i tamno crvene do ljubičaste dopunske boje. Meso ploda je bijelo i ima kiselo-slatki okus. Plodovi dozrijevaju vrlo rano, sredinom kolovoza.

Vesna

Zeleni dragulj je patuljasta (stupolika) sorta jabuke. Preporučeni oprašivači su: ´rumeno vreteno´ i ´đerdan´. Plod je srednje krupan (oko 160 g), blago spljoštenog oblika te zelene boje. Meso je bijele boje, kiselkastog okusa. Plodovi dozrijevaju krajem listopada. Postiže dobar prirod, a plodovi se dobro čuvaju.

Zeleni dragulj

Zvečarka stara sorta jabuke. Plod je sitan do srednje krupan, umjereno spljoštenog oblika. Kožica je tanka s voštanom prevlakom, crvene do tamnocrvene dopunske boje. Meso ploda je bijelo, a uz samu pokožicu ružičasto, tako da na prerezu ploda izgleda kao da se boja s kožice slijeva po mesu ploda. Meso je vrlo sočno, slatkasto-kiselkastog okusa i ugodne arome. Plodovi dozrijevaju početkom rujna. U punoj zrelosti sjemenke se odvajaju od sjemenjače tako da pri protresanju ploda zveckaju, po čemu je sorta i dobila ime i zbog čega je vrlo interesantna. Stabla su srednje bujna, umjerene rodnosti. U slučaju obilne rodnosti plodovi ostaju sitni, neugledni.

Neobične sorte krušaka

Abbe fetel (‘Fetelova’) je francuska sorta kruške nepoznatih roditelja. Preporučeni oprašivači su: ‘boskova’, ‘krasanka’, ‘pakamova’, ‘viljamovka’ itd. Plodovi nisu toliko lijepi koliko su atraktivni i privlače pažnju kupaca jer su neobična i jedinstvena oblika. Plod je srednje velik do vrlo velik (180 – 320 g) specifičnoga jako izduženog kruškolikog oblika s najvećim promjerom na oko jednoj četvrtini udaljenosti od čaške, prema kojoj se naglo zaobljuje i završava srednje uskom kosom osnovom, koja je na jednoj strani jače izbočena. Prema peteljci plod se postupno stanjuje i preko jačeg ili slabijeg uleknuća, prelazi u vrlo dugački srednje širok vrat čiji je vrh na jednoj strani znatno viši. Plod je asimetričan jer mu je cijela jedna strana, od osnove do vrha vrata, jače razvijena, pa je prelazak u vrat na toj strani vrlo slabo izražen ili ga uopće nema, a na suprotnoj strani znatno jače. Osnovna je boja u vrijeme berbe svijetlozelena koja dospijevanjem prelazi u slamnato-žutu, a na sunčanoj strani mogu neki plodovi imati, na manjoj ili većoj površini, nježan, živahan, svjetlo-crvenkasti nahuk. Meso je sočno, polutopivo, slatkastog i pomalo praznog i neskladnog okusa zbog pomanjkanja kiselina, sa srednje izraženom aromom i blagim mirisom. Plodovi dozrijevaju od sredine druge do sredine treće dekade rujna.

Abbe fetel

Lubeničarka je stara sorta kruške. Plod je srednje krupan, dopunske crvene boje. Meso ploda je izrazito crvene boje te podsjeća na lubenicu, zbog čega je ova sorta dobila i naziv. Sočnog je i slatko kiselog okusa, ugodne arome. Dozrijeva od polovice do kraja kolovoza. Rodi redovito i obilato. Spada u najstarije sorte krušaka.

Lubeničarka

Nashi (japansko-kineske sorte krušaka)

Sve sorte krušaka koje su Japanci uzgojili od nekih autohtonih azijskih vrsta roda Pyrus zovu se imenom ‘nashi’, a Kinezi svoje ‘LI’ i ‘CHA-LI’. Sve ‘nashi’ sorte cvatu prije ‘viljamovke’, a naročito rano cvatu kineske sorte, što ih čini vrlo osjetljivima na proljetne mrazove. Potreban im je oprašivač. Većina ‘nashi’ sorata uzgojenih u Japanu potječe od vrste Pyrus serotina (‘hayatama’, ‘kosui’, ‘shinsui’, ‘shinseiki’, ‘hosui’, ‘ nijisseiki ‘, ‘chojuro’, ‘shinko’ itd.) te je za njih karakteristično da su im plodovi okruglasta ili spljošteno-okruglasta oblika, različite veličine, dugačke peteljke i čaške bez lapova. Boja ploda u punoj dozrelosti im je brončana, brončano-jantarna i brončano-zlatna, a površina kožice im je hrapava. Glavne kineske sorte uzgojene su od vrste Pyrus bretscheneideri (‘XUE-HUA-LI’, ‘YA-LI’ itd.) te one imaju većinom velike plodove, jajolikog do jajoliko-kruškolikog oblika, sa srednje dugačkom do dugačkom peteljkom i čaškom bez lapova. Osnovne zajedničke karakteristike čvrstoće i okusa ploda ‘nashi’ sorata su: meso ne postane topivo nego hrskavo, jako je sočno, slatkoga do kiselkastog okusa, neskladnog zbog nedostatka kiseline, slabo izražene arome, okus je neplemenit, prazan i pomalo „repast“, ali zbog velike sočnosti osvježavajući. Dozrijevanje plodova nije istovremeno nego postupno, pa se beru u više navrata, ovisno o sorti u rasponu od 4 do 14 dana. Tijekom berbe i pakiranja treba mnogo pažnje posvetiti manipulaciji plodova, pogotovo kod sorata žuto-zelene boje kožice, jer su osobito osjetljive na trenje i pritiske. Za razliku od europskih sorata, ‘nashi’ sorte su vrlo rodne jer zameću veliki broj plodova, a lipanjskog opadanja kod njih uopće nema ili je tek neznatno.

Nashi kruška

Starkkrimson  je američka sorta kruške nastala kao mutacija pupa sorte ´Clapp´s Favourite´ 1939. godine. Cvate srednje kasno do kasno, a potrebni su joj neki od sljedećih oprašivača: ‘viljamovka’, ‘gelertova’, ‘conference’, ‘društvenka’ itd. Plod je srednje krupan do krupan (150-230 g). Plod karakterizira prekrasna dopunska boja, koja u vrijeme berbe na cijeloj površini prekrivena jednoličnim karminskim crvenilom, kojemu voštana prevlaka daje ljubičasti ton. Tijekom dospijevanja crvenilo postaje svjetlije i sve živahnije. Potrebno je istaknuti da je crvena boja kožice ploda stabilna i ne pokazuje nikakve znakove reverzibilnosti. Navedeno ju čini po atraktivnosti jedinstvenom sortom među kruškama. Plod je blaga, ali slatka okusa sa suptilnom cvjetnom aromom. Kad je dozreo jako je sočan i ima ugodnu, glatku teksturu zbog čega je idealan za grickanje, voćne salate ili bilo koju drugu upotrebu gdje do izražaja dolazi zanimljiva boja kožice. Plodovi dozrijevaju pred kraj prve do pred kraj druge dekade kolovoza. U hladnjači se plodovi mogu čuvati oko mjesec dana, ali čim se izvade iz hladnjače moraju se ubrzo konzumirati.

Starkkrimson

Viljamovka crvena je sorta kruške koja je nastala mutacijom mnogo poznatije sorte kruške ´viljamovka´. Nije samooplodna i potreban joj je oprašivač. Ističe se zbog vrlo atraktivne crvene boje ploda, ali kad se proba vrlo je slična okusa navedenoj poznatoj sorti. Meso ploda je žute boje, sočno i odličnog okusa. Dozrijeva sredinom kolovoza.

Viljamovka crvena

Benita je međuvrsni križanac između azijske i europske kruške. Cvjeta u travnju i nije samooplodna, odnosno potreban joj je oprašivač. Otporna je na niske zimske temperature, ali je osjetljiva na mraz. Ima velike zlatno-žute plodove koji imaju savršeni okruglo-ovalni oblik. Predstavlja savršenu kombinaciju između hrskavosti azijske kruške i boljeg okusa europske kruške. Plodovi su slatki, a meso je sočno. Plodovi se mogu čuvati dovoljno dugo nakon branja. Plodovi dozrijevaju od sredine rujna. Počinje rađati treću godinu nakon sadnje. Prirod je dobar i regularan. Voli osunčane položaje, plodno i dobro drenirano tlo. Bujna je voćka i ima uspravan rast. Posjeduje jako dobru otpornost na bolesti zbog čega je odgovarajuća za ekološku proizvodnju.

Benita

Neobične sorte trešnje

Droganova žuta je stara njemačka sorta trešnje. Preporučeni oprašivači su: ´lambert´, ´germersdorfska´ i ´hedelfinger´. Plodovi su srednje krupni (5-7 g), zeleno-žute boje kožice što je čini interesantnom te bezbojnog soka. Meso je žute boje, sočno, čvrsto, slatko s ugodnim okusom gorčine, sok je bezbojan. Idealna je za industrijsku preradu, osobito za punjenje čokoladnih bombona. Dozrijeva početkom srpnja. Ako u vrijeme dozrijevanja plodova uslijedi kišno razdoblje tada dolazi do pucanja kožice na plodovima.

Droganova žuta

Kordia je sorta trešnje dobivena na znanstvenom institutu za selekciju voćaka u Češkoj od sjemenjaka nepoznatih roditelja. Cvate kasno i obilno, a preporučeni oprašivači su: ´regina´, ´sylvia´, ´schneiderova´ itd. Plod je scroliko-izdužena oblika srednje veličine sa srednje dugom peteljkom, a kožica ploda je tamnocrvena. Meso je vrlo konzistentno i optimalne kakvoće. Tamo-crvene boje je, sočno, vrlo aromatičnog i izvrsnog okusa. Dozrijeva početkom srpnja. Rodnost je srednja, ali ne i redovita. Ono zbog čega je uvrštena u ovaj prilog jest vrlo mala osjetljivost na raspucavanje plodova uslijed kiše.

Kordia

Kutjevačka crna hrustavka je stara sorta trešnje koja je podrijetlom iz Požeške doline, gdje je pronađena na imanju baruna Turkovića. Plod je srednje velik do velik, okruglast, tamno crne boje. Meso je čvrsto, hrskavo, sočno, slatko kiselkasta okusa i specifične ugodne arome. Dozrijeva u drugoj dekadi lipnja. Srednje je bujnosti te dobre i redovite rodnosti.

Kutjevačka crna hrustavka

Japanska trešnja (Prunus serrulata) je dekorativna voćna vrsta koja je porijeklom iz Kine, Japana i Koreje. Karakteriziraju je dekorativni cvjetovi koji su grupirani u grozdaste cvatove. Latice su bijele do ružičaste boje, što za posljedicu ima vrlo dekorativnu cvatnju. Plod je loptasta oblika, manji od trešnje (8 do 10 mm u promjeru) i gorči u okusu. Plod ima vrlo malo mesa oko sjemenke. Postoje brojne sorte koje dodatno naglašavaju dekorativnost cvjetova ove vrste.

Japanska trešnja

Neobične sorte šljive, breskve i marelice

Crvenolisna šljiva ‘Nigra’ (Prunus cerasifera) je dekorativna sorta crvenolisne šljive (sinonimi: mirobalana, džanarika itd.). S vegetacijom kreće rano u proljeće kad iz tamno ružičastih pupova izviru pojedinačni ljubičasti cvjetovi koji polako blijede kako se tamna lisna masa pojavljuje. Listovi su tamno ljubičaste boje te u jesen prelaze u svijetlo crvenu boju prije opadanja. Plodovi su obično mali, sočni te tamno crveni. Osim navedene sorte postoji i veliki broj drugih sorata.

Crvenolisna šljiva

Bonanza je patuljasta sorta breskve koja je savršena za balkone ili lončanice. Cvatnja je vrlo dekorativna s ružičastim cvjetovima. Plodovi su srednje veličine (oko 150 g), žute osnovne boje, a dopunsko crvenilo se razvije sredinom ljeta. Meso je čvrsto, slatko i sočno. Naraste 1 do 1,5 m u visinu. Postoje i druge patuljaste sorte bresaka kao ‘Garden Lady’ i ‘Tuscany’, ali je općenito do njih teže doći.

Bonanza

Nectarella je patuljasta sorta nektarine koja je nastala selekcijom u Kaliforniji, SAD. Prilagođena je uzgoju u lončanicama. Plodovi su narančasto–crvene boje te fantastičnog slatkog okusa, a dozrijevaju u kolovozu. Ima kompaktno uspravan do položen rast.

Nectarella

Čačansko zlato je sorta marelice nastala na institutu u Čačku, Srbija. Samooplodna je sorta. Plod je srednje krupan (54 g) te ovalnog oblika. Pokožica je narančasto žuta sa izraženom crvenom bojom na sunčanoj strani i crvenim točkicama. Meso je zlatno žute boje, fine strukture, odličnog okusa, ugodne arome. Koštica se odvaja od mesa ploda. Plodovi dozrijevaju krajem druge i početkom treće dekade lipnja. Redovito i obilno rađa. S obzirom da je nastala prirodnom selekcijom pedesetih godina, može se reći da je stara sorta.

Čačansko zlato

Papina marelica (Prunus dasycarpa) je međuvrsni križanac koji je nastao prirodnom hibridizacijom između marelice i crvenolisne šljive. Poznata je još pod nazivima „biricoccolo“, „ljubičasta marelica“ ili „crna marelica“. U prirodi se nalazi u obliku izoliranih stabla gdje se distribucija dviju vrsta čijim je križanjem nastala preklapa. Sorte (‘tlor-tsiran’, ‘aleksander chernyi’, ‘purpurovii rannii’) su poznate i uzgajane su u centralnoj Aziji, Kašmiru, Afganistanu, Balochistanu (Pakistan), Iranu i Transkavkaziji (Rusija). Uzgoj ove voćke je zabilježen i u Europi. Cvjeta malo kasnije od obične marelice, a cvjetovi su mali, bijeli i razmetljivi. Plodovi su male veličine, tamno ljubičaste (povremeno žute) boje kožice, žućkaste ili crvene boje mesa, te se meso teško odvaja od koštice. Plodovi su sočni. Za razliku od marelice plodovi imaju duge (od 7 do 12 mm) tanke peteljke. Stabla su generalno manja od onih obične marelice, otporna su na mnoge bolesti i tolerantna na niske temperature. Listovi su manji, uži, te više nalik listovima šljive.

Papina marelica

Aprikyra je međuvrsni križanac marelice i trešnje. Rezultat navedenog križanja je voćka čiji plodovi imaju jedinstvenu aromu. Podrijetlom je s Kavkaza. Poznata je više od 30 godina, ali se još uvijek uzgaja samo u amaterskim voćnjacima. Otporna je na niske temperature zimi, a budući da cvjeta nakon marelice, dosta je otporna na mraz. Samooplodna je stoga joj nisu potrebni oprašivači. Plodovi su nešto manji od marelice, veličine od 3 do 5 cm, a boja ploda je tamno ljubičasto-crvena. Okus plodova naginje marelici, a osjeti se i okus trešnje (od koje su sočniji). Meso ploda se odvaja od koštice. Plodovi se upotrebljavaju za svježu potrošnju. Plodovi dozrijevaju u prvoj polovici srpnja. Svi plodovi ne dozrijevaju u isto vrijeme, stoga je potrebna višestruka berba. Kako bi se osigurala dobra kvaliteta plodova potrebno ih je prorjeđivati. Prirod je velik i redovit. Ova voćka nešto sporije raste, a izraste do 2.5 m u visinu.

Aprikyra

Aprimira je međuvrsni križanac između marelice i mirabele, ringlove šljive. Otporna je na mraz i zimu. Stvara brojne bijele cvjetove te cvate od ožujka do travnja. Djelomično je samooplodna. Plodovi su relativno veliki u odnosu na divlju šljivu, a veličine su kao kod male marelice. Plod je težine od 35 do 45 g. Boja ploda je žuto narančasta sa svijetlom nijansom crvene boje. Meso ploda je kompaktno narančasto-žute boje s okusom po marelici. Plodovi su jako slatki. Koštica se lako odvaja od mesa ploda. Plodovi se mogu održati svježi u hladnjaku oko tjedan dana. Plodovi dozrijevaju postupno – od sredine kolovoza i mogu se brati s voćke i u dužem razdoblju. Tolerantna je na virus šarke, otporna na Monilinia spp. i lisne uši. Budući da marelice cvjetaju vrlo rano, a divlje šljive kasnije, ova kombinacija ne može nastati u prirodi bez utjecaja čovjeka. Raste uspravno i vitko i može doseći visinu od 6 do 10 m. Zahtijeva dobro ocjedito tlo bogato humusom. Preferira osunčane lokacije, ili koje su djelomično u sjeni.

Aprimira

Aprisali je međuvrsni križanac između marelice i šljive, a ima jako svojstvenu aromu. Aprisali ima više zajedničkog s marelicom nego sa šljivom. Ova voćka je otporna na zimu i na mraz i pogodna je za uzgoj u hladnijim regijama. Cvate kad i marelice i samooplodna je. Plodovi su okrugli, tamno ljubičasto plave boje, manje čvrsti od šljive i sočni. Meso je crvenkaste boje, malo kiselo i naginje okusu šljive, ali se osjeti i šljiva i marelica. Takvi plodovi savršeno odgovaraju za svježu potrošnju ili za pripremu marmelada ili kompota. Dozrijeva u srpnju, tjedan dana iza aprykire, ali svi plodovi ne dozrijevaju u isto vrijeme. Prirod je dobar i redovit, a po stablu je veći nego kod aprikyre. Raste polako do 2 metra visine (nešto je manja od marelice) zbog čega je pogodna voćka za uzgoj i u lončanici.

Aprisali

Neobične sorte bobičastih voćaka

Tayberry je međuvrsni križanac između kupine sorte ‘aurora’ i crvene maline. Originalna biljka je selektirana iz populacije sjemenjaka koji su nastali križanjem 1969. godine u „Scottish Horticultural Research Institute“, Dundee, Ujedinjeno Kraljevstvo. Mraz je rijedak problem jer ova voćka cvate kasno u sezoni. Samooplodna je vrsta. Plodovi su veliki i dugog koničnog oblika. Masa ploda varira od 5 do 5.5 g tijekom suhih godina i od 7 do 11 g tijekom vlažnih godina. Uobičajeno je 5 do 7 plodova u skupinama. Plodovi su tipično tamno crvene ili ljubičasto crvene boje, te tamno ljubičasti kad su prezreli. Plodovi su srednje tvrdi, blago sjajni. Sočni su i aromatičnog okusa. Plodovi se mogu jesti svježi, smrzavati ili se mogu prerađivati u pekmeze i druge proizvode. Berba je višekratna, a početak berbe se može očekivati početkom srpnja, a može trajati sve do kraja ljeta. Berba se ne može mehanizirati jer se peteljka teško odvaja od ploda a plod je mekan kad je zreo, te zbog toga nije postalo komercijalno uzgajano voće. Bujna je voćka, koja dok je mlada je širokog habitusa rasta, a kasnije poluuspravnog. Tayberry se može uzgajati bez potpornja za izbojke, ali se ipak preporuča koristiti ih zbog postizanja boljeg prozračivanja (manje bolesti) i bolje osvijetljenosti, a najpraktičnije je uzgajati ga na žici. Postoji više sorata, a cjenjenije su one koje su bez trnova. Kao mnogi hibridi i tayberry posjeduje dobru otpornost na bolesti.

Tayberry

Josta  je međuvrsni križanac između crnog ribiza i ogrozda. Ime je dobila po početnim slovima dvije njemačke riječi – johannisbeere (crni ribiz) i stachelbeere (ogrozd). Josta rano kreće sa vegetacijom u proljeće te se stoga preporuča sadnja u jesen. Cvjeta sredinom proljeća. Iako se josta smatra samooplodnom vrstom, uzgajivači su naišli na probleme s lošim zametanjem plodova. Stoga se za komercijalan uzgoj preporuča sadnja sorti ‘jostine’ (‘jostagranda’) i ‘jogranda’ (‘jostaki’) skupa. Obično po 2-3 ploda rastu u grupi. Plodovi su tipično srednje do tamno ljubičaste boje i blagog okusa, bez karakterističnog jakog okusa ribiza. Okus je između ogrozda i crnog ribiza. Okus ogrozda je dominantniji ako plod nije zreo, a okus po crnom ribizu se razvija kako plod zrije. Pucanje plodova je češće kod plodova joste nego kod plodova ogrozda ili crnog ribiza. Kao i kod tayberrya, komercijalna proizvodnja nije zaživjela zbog toga što se berba plodova ne može mehanizirati. Plodovi su bogati sa vitaminom C. Plodovi se mogu početi brati u srpnju. Kroz kasno ljeto dozreli plodovi mogu dosta dugo u dobrom stanju visjeti na stablu, ali uvijek postoji opasnost od ptica kojima su plodovi ove voćke omiljena poslastica. Svaki grm može dati oko 5 kg plodova. Prirod obično podbaci kad su ljeta previše topla. Otporna je na mnoge bolesti kojima su podložne druge Ribes vrste, međutim mogu joj naštetiti određeni štetnici. Bujna je vrsta i dosta se širi u širinu. Može narasti do 2 – 2.5 m. Nema trnove. Korijen je plitak i ne natječe se dobro s korovima stoga se mora pravilno i redovito provoditi suzbijanje korova, pogotovo nakon sadnje.

Josta

Neobične sorte lijeske

Contorta je dekorativna sorta lijeske (Corylus avellana) koju karakteriziraju karakteristični krivudavi izbojci koji joj daju iznimnu ukrasnu vrijednost. Posebno dolaze do izražaja tijekom zime kad nema prisutne lisne mase.

Contorta

Lambert crveni je dekorativna i konzumna sorta lombardijske lijeske (Corylus maxima). Karakterizira je atraktivno ovalno crveno lišće zbog čega se i najčešće uzgaja. U inflorescenci dolazi zajedno 1-7 plodova, a rijetko i 10. Omotač je gotovo dva puta dulji od ploda, a u vrhu sužen i pilasta izgleda te zreli plodovi ne ispadaju iz omotača. Lupina je srednje tvrdoće, lijepe prugaste površine. Plod je sitan (oko 1,36 g), duguljasto ovalno okruglasta oblika. Prosječna masa jezgre je 0,66 g. Kožica jezgre je crvene boje. Plodovi dozrijevaju početkom rujna.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako orezati stupaste jabuke?
Sljedeći članakNije sramota raditi u poljoprivredi
Avatar
Asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće. Pred diplomski studij, usmjerenje hortikultura, je završio na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu 2013. godine na temu „Djelovanje podloga na kakvoću plodova voćaka“. Diplomirao je na istoj znanstvenoj ustanovi 2015. godine, usmjerenje voćarstvo, na temu: „Vegetativni i generativni rast i kakvoća ploda crne bazge (Sambucus nigra L.)“. Trenutno je zaposlen kao asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u provedbi europskog projekta na temu nisko pesticidne, održive proizvodnje voća. Znanstveni interesi su: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće.