Intenzivnom proizvodnjom komercijalnih sorti voćaka, stara stabla tradicionalnih sorti padaju u drugi plan i pomalo u zaborav. Međutim te voćke su važan dio naše prirodne i kulturne baštine. Brojne tradicionalne sorte zasađene su još sredinom prošlog stoljeća.
Iako su brojna stabla zapuštena, propala ili su pred propadanjem, danas se još uvijek mogu pronaći živuća stara stabla voćaka visokostablašica posebno u ruralnim područjima i to u ekstenzivnim voćnjacima, okućnicama ili uz rubove poljoprivrednih površina. Ta stabla unatoč svojoj starosti odlikuju se obilnom cvatnjom i rodnošću.
U prošlosti voćke su sađene prvenstveno zbog sočnih plodova koji su predstavljali dragocjenu hranu i izvor vitamina za ondašnje seosko stanovništvo. Plodovi su se konzumirali u svježem stanju, koristili se za preradu (pekmezi, džemovi, kompoti), a višak se prerađivao u ocat, vino i rakiju. U to vrijeme rodna stabala voća predstavljala su i izvor zarade jer se voće plasiralo na gradskim tržnicama u uvjetima kad je bilo nedovoljno razvijeno tržište.
Ono što je interesantno da takva stara i dugovječna stabla i danas rađaju brojnim više ili manje ukusnim plodovima, različitih oblika veličine i boje. U dobrim voćarskim godinama na takvim stablima može se ubrati do nekoliko stotina kilograma plodova. Nažalost, unatoč takvoj rodnosti i potencijalu često ti plodovi ostanu neubrani ili popadaju sa stabala i istrunu, a predstavljaju kvalitetan izvor svježeg voća ili voća za preradu. Životni vijek tih stabala je, ovisno o voćnoj vrsti, od nekoliko desetaka pa do 100, a ponekad 200 i više godina. Dakle, riječ je o starim bujnim stablima koja narastu od nekoliko metara pa čak do visine od 15 ili 20 i više metara, imaju dubok korijen i puno dulji životni vijek nego stabla razvijena na srednje ili slabo bujnim vegetativnim podlogama.
Za procjenu svojstava rasta i rodnosti kao i za utvrđivanje uzroka različitih pojava koje se javljaju kod pojedinih voćaka važno je poznavati stadijski razvoj stabla, odnosno podloge i plemke, tj. znati radi li se o sjemenjaku, voćki razvijenoj na vlastitom korijenu ili cijepljenom stablu.
Kad se govori o starosti voćke, valja razlikovati pojmove biološka starost – kad se sjemenjak te sorte prvi puta pojavio (dakle biološka rodnost se javlja samo kod sjemenjaka) i relativna starost – životni vijek svakog pojedinog stabla, odnosno vrijeme koje može doživjeti pojedino stablo neke sorte otkad je nastalo kao sadnica. Sam način, fiziologija rasta kao i svojstva nadzemnog dijela voćke osim genskih predispozicija sorte, pod utjecajem su i podloge, budući da je dokazano kako podloga utječe na važnija svojstva sorte koja je cijepljenja na podlogu, a to su: bujnost, razvijenost, dugovječnost, vrijeme kretanja vegetacije, cvatnja, završetak vegetacije, otpornost prema niskim temperaturama, mrazu, bolestima i štetnicima, kao i na svojstva plodova kao što je krupnoća, boja kožice, okus i aroma ploda.
Voćke prolaze brojne faze tijekom razvoja
Od svog
postanka pa do propadanja, tijekom čitavog svog razvoja voćke prelaze kroz
brojna razdoblja u kojima su izložene znatnim promjenama koje se događaju na
morfološkoj, ali i fiziološkoj razini. Mlade voćke odlikuju se najintenzivnijim
vegetativnim rastom sve dok ne razviju svoju krošnju i u tom razdoblju obično
su nerodne ovisno o genetskoj osnovi, podlozi i uvjetima okoline. Zametanjem
prvih cvjetnih pupova voćke ulaze u početno doba rodnosti. Kasnije se ta
rodnost iz godine u godinu povećava do određenog maksimuma koji traje kraće ili
dulje vrijeme, nakon toga se prirod opet progresivno smanjuju dok u dubokoj
starosti ne dostignu minimum i sasvim prestanu.
Svaka voćna vrsta, odnosno sorta ima svoj rodni potencijal odnosno sposobnost formiranja rodnih pupova u krošnji. Rodni potencijal je promjenjiv i ovisi o brojnim biotskim i abiotskim čimbenicima kao što su: sorta, podloga, pomotehničke mjere, klimatski čimbenici, bolesti, štetnici, korovi i drugi. Uz to, da bi voćka redovito i dobro rodila potrebni su povoljni uvjeti za odvijanje određenih fenofaza vegetativnih i generativnih organa, zatim povoljna agrotehnika i pomotehnika povezana s biološkim svojstvima vrste i sorte.
Iako se može
zaključiti da razdoblje rodnosti značajno varira, navedena stabla osim što su
prepoznata po svojoj dugovječnosti, adaptirala su se na okolišne uvjete u
kojima rastu i u principu iz godine u godinu donose rod. Rodnost varira iz
godine u godinu, što znači da ima godina kad je rodnost preobilna, zatim godine
kad je rodnost slabija ili gotovo u potpunosti izostane. Kod sorti koje imaju
gensko svojstvo za visok postotak zametanja plodova često dolazi do pojave
alternativne ili naizmjenične rodnosti.
Izostanak rodnosti posljedica je djelovanje čimbenika koji nepovoljno utječu na zametanje cvjetnih pupova pri čemu se ne ispuni prvi uvjet za rodnost voćaka ili je posljedica nepovoljnih utjecaj drugih čimbenika (niske temperature, hladno i kišno vrijeme tijekom oplodnje, suša, slaba ishrana i sl.) koji nakon što su zametnuti cvjetni pupovi, ometaju ili sprječavaju normalno odvijanje fenofaza cvatnje, oplodnje i razvitka ploda. Rodnost samih starih stabala pod utjecajem je velikog broja čimbenika i teško je definirati njihovo razdoblje i intenzitet rodnosti, budući da je riječ o sortama koje su najčešće cijepljene na sjemenjake (npr. šumske jabuke, šumske kruške ili trešnje), kasnije ulaze u rod, često im se izmjenjuju rodne i nerodne godine (zbog obilnih priroda jedne godine izostane prirod druge godine) imaju dubok korijen i aklimatizirane su na uvjete okoline, tolerantnije na abiotske i biotske stresove čime im se produljuje životni vijek i rodnost.
