Intenzivnom proizvodnjom komercijalnih sorti voćaka, stara stabla tradicionalnih sorti padaju u drugi plan i pomalo u zaborav, a važan su dio naše prirodne i kulturne baštine. Brojne tradicionalne sorte zasađene su još sredinom prošlog stoljeća.

Iako su brojna stabla zapuštena, propala ili su pred propadanjem, danas se još uvijek mogu pronaći živuća stara stabla voćaka visokostablašica posebno u ruralnim područjima i to u ekstenzivnim voćnjacima, okućnicama ili uz rubove poljoprivrednih površina. Ta stabla unatoč svojoj starosti odlikuju se obilnom cvatnjom i rodnošću. U prošlosti voćke su sađene prvenstveno zbog sočnih plodova koji su predstavljali dragocjenu hranu i izvor vitamina za ondašnje seosko stanovništvo. Plodovi su se konzumirali u svježem stanju, koristili se za preradu (pekmezi, džemovi, kompoti), a višak se prerađivao u ocat, vino i rakiju. U to vrijeme rodna stabala voća predstavljala su i izvor zarade jer se voće plasiralo na gradskim tržnicama u uvjetima kad je bilo nedovoljno razvijeno tržište. Ono što je interesantno da takva stara i dugovječna stabla i danas rađaju brojnim više ili manje ukusnim plodovima, različitih oblika veličine i boje. U dobrim voćarskim godinama na takvim stablima može se ubrati do nekoliko stotina kilograma plodova. Nažalost, unatoč takvoj rodnosti i potencijalu često ti plodovi ostanu neubrani ili popadaju sa stabala i istrunu, a predstavljaju kvalitetan izvor svježeg voća ili voća za preradu. Životni vijek tih stabala je, ovisno o voćnoj vrsti, od nekoliko desetaka pa do 100, a ponekad 200 i više godina. Dakle, riječ je o starim bujnim stablima koja narastu od nekoliko metara pa čak do visine od 15 ili 20 i više metara, imaju dubok korijen i puno dulji životni vijek nego stabla razvijena na srednje ili slabo bujnim vegetativnim podlogama.

Za procjenu svojstava rasta i rodnosti kao i za utvrđivanje uzroka različitih pojava koje se javljaju kod pojedinih voćaka važno je poznavati stadijski razvoj stabla, odnosno podloge i plemke, tj. znati radi li se o sjemenjaku, voćki razvijenoj na vlastitom korijenu ili cijepljenom stablu.

Kad se govori o starosti voćke, valja razlikovati pojmove biološka starost – kad se sjemenjak te sorte prvi puta pojavio (dakle biološka rodnost se javlja samo kod sjemenjaka) i relativna starost – životni vijek svakog pojedinog stabla, odnosno vrijeme koje može doživjeti pojedino stablo neke sorte otkad je nastalo kao sadnica. Sam način, fiziologija rasta kao i svojstva nadzemnog dijela voćke osim genskih predispozicija sorte, pod utjecajem su i podloge, budući da je dokazano kako podloga utječe na važnija svojstva sorte koja je cijepljenja na podlogu, a to su: bujnost, razvijenost, dugovječnost, vrijeme kretanja vegetacije, cvatnja, završetak vegetacije, otpornost prema niskim temperaturama, mrazu, bolestima i štetnicima, kao i na svojstva plodova kao što je krupnoća, boja kožice, okus i aroma ploda.

Voćke prolaze brojne faze tijekom razvoja

Od svog postanka pa do propadanja, tijekom čitavog svog razvoja voćke prelaze kroz brojna razdoblja u kojima su izložene znatnim promjenama koje se događaju na morfološkoj, ali i fiziološkoj razini. Mlade voćke odlikuju se najintenzivnijim vegetativnim rastom sve dok ne razviju svoju krošnju i u tom razdoblju obično su nerodne ovisno o genetskoj osnovi, podlozi i uvjetima okoline. Zametanjem prvih cvjetnih pupova voćke ulaze u početno doba rodnosti. Kasnije se ta rodnost iz godine u godinu povećava do određenog maksimuma koji traje kraće ili dulje vrijeme, nakon toga se prirod opet progresivno smanjuju dok u dubokoj starosti ne dostignu minimum i sasvim prestanu.

Zametanjem prvih cvjetnih pupova voćke ulaze u početno razdoblje rodnosti, a kasnije se ta rodnost iz godine u godinu povećava do određenog maksimuma
Svaka voćna vrsta ima svoj rodni potencijal

Svaka voćna vrsta, odnosno sorta ima svoj rodni potencijal odnosno sposobnost formiranja rodnih pupova u krošnji. Rodni potencijal je promjenjiv i ovisi o brojnim biotskim i abiotskim čimbenicima kao što su: sorta, podloga, pomotehničke mjere, klimatski čimbenici, bolesti, štetnici, korovi i drugi. Uz to, da bi voćka redovito i dobro rodila potrebni su povoljni uvjeti za odvijanje određenih fenofaza vegetativnih i generativnih organa, zatim povoljna agrotehnika i pomotehnika povezana s biološkim svojstvima vrste i sorte.  

Iako se može zaključiti da razdoblje rodnosti značajno varira, navedena stabla osim što su prepoznata po svojoj dugovječnosti, adaptirala su se na okolišne uvjete u kojima rastu i u principu iz godine u godinu donose rod. Rodnost varira iz godine u godinu, što znači da ima godina kad je rodnost preobilna, zatim godine kad je rodnost slabija ili gotovo u potpunosti izostane. Kod sorti koje imaju gensko svojstvo za visok postotak zametanja plodova često dolazi do pojave alternativne ili naizmjenične rodnosti.

Izostanak rodnosti posljedica je djelovanje čimbenika koji nepovoljno utječu na zametanje cvjetnih pupova pri čemu se ne ispuni prvi uvjet za rodnost voćaka ili je posljedica nepovoljnih utjecaj drugih čimbenika (niske temperature, hladno i kišno vrijeme tijekom oplodnje, suša, slaba ishrana i sl.) koji nakon što su zametnuti cvjetni pupovi, ometaju ili sprječavaju normalno odvijanje fenofaza cvatnje, oplodnje i razvitka ploda. Rodnost samih starih stabala pod utjecajem je velikog broja čimbenika i teško je definirati njihovo razdoblje i intenzitet rodnosti, budući da je riječ o sortama koje su najčešće cijepljene na sjemenjake (npr. šumske jabuke, šumske kruške ili trešnje), kasnije ulaze u rod, često im se izmjenjuju rodne i nerodne godine (zbog obilnih priroda jedne godine izostane prirod druge godine) imaju dubok korijen i aklimatizirane su na uvjete okoline, tolerantnije na abiotske i biotske stresove čime im se produljuje životni vijek i rodnost.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPravilno zalijevanje povrća nakon sjetve ili sadnje
Sljedeći članakObjavljen natječaj za potporu za aktivnosti informiranja i promoviranja vrijedan 9,4 milijuna kuna!
Avatar
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.