Pšenica i ječam su vrlo značajne žitarice u poljoprivrednoj proizvodnji Republike Hrvatske, zastupljene u ukupnoj vrijednosti domaće ratarske proizvodnje u 2018. godini s oko 12% (pšenica) i 6% (ječam). Bolesti i korovi su od davnina ugrožavali uzgoj mnogih poljoprivrednih kultura, tako i pšenice i ječma, umanjujući urode. Danas su saznanja o uzročnicima bolesti, njihovoj biologiji, a napose o mogućnostima zaštite uvelike uznapredovala. Unatoč toga procjenjuje se da u Hrvatskoj štete na pšenici od bolesti iznose oko 9 %.

Najčešće bolesti pšenice

Za suzbijanje uzročnika bolesti neophodno je kvalificirano prepoznavanje bolesti o čemu ovisi uspješnost zaštite. Ovdje su navedene učestalije bolesti.

Palež klijanaca i trulež korijena

Palež klijanaca javlja se kod sjetve zaraženog ili kontaminiranog sjemena, iako zaraza može potjecati iz tla. Više Fusarium vrsta i Microdochium nivale, Parastagonospora nodorum i još neke gljivice mogu uzrokovati palež klijanaca. Simptomi paleži klijanaca pojavljuju se već u jesen u fazi klijanja i nicanja. Znaci bolesti su vidljivi nekoliko dana nakon početka klijanja. Ako je vrijeme vlažno, iz zaraženog sjemena obično propadnu još prije izlaska iz tla, pa na njivi ostaju prazna mjesta-plješine.

Do zaraze iz tla najčešće dolazi kad klijanje i nicanje traje predugo zbog nepovoljnih klimatskih prilika. Na koleoptili ili korjenčiću dolazi do svijetlo smeđih nekrotičnih promjena. U nekim slučajevima klijanci niknu i formiraju jedan ili više listova.

Listovi su svjetlije zeleni često kraći, a kratko iza nicanja u fazi 2-3 lista venu. Katkada se biljke otmu zarazi stvarajući novo korijenje pa se ipak formira biljka. Slične simptome uzrokuje Microdochium nivale, a bolest nazivamo snježna plijesan, ali pojavu bolesti praktičari često pripisuju niskim temperaturama. Pojava snježne plijesni obično je vezana za pojavu snijega, pa su simptomi najuočljiviji nakon otapanja snijega. Uz opisane simptome na korijenu, listići imaju sivkaste pjege s tamnije smeđim rubom žute i suše se (foto 1) Kratko vrijeme klijanci su prekriveni nježnom bijelom paučinastom prevlakom (foto 2) koja ubrzo nestaje. Treba napomenuti da usjeve treba pomno pregledati čim vremenske prilike dozvole i kad uočimo prve simptome (žute hrđe, pepelnice, septorije itd.). Izvor infekcije postoji, a parazit će se širiti ovisno o vremenskim prilikama i njegovim potrebama.      

Listovi žute i suše se uslijed napada snježnom plijesni
Snježna plijesan (Microdochium nivale)

Trulež korijena i vlati

Ta se bolest može javiti samostalno ili kao nastavak paleži klijanaca. Najčešći uzročnici su: F. graminearum; F. moniliformae; F avenaceum; M. nivale, a rjeđe druge gljivice.

Početni simptomi se javljaju na rukavcu listova ili pri dnu vlati u vidu smeđe obojenih zona. Za vlažna vremena korijen trune, a trulež prelazi i na osnovicu vlati, katkada uz pojavu paučinaste prevlake- micelija (foto 3). U takvim slučajevima dolazi do tamnosmeđe nekroze na mjestu čvora busanja uz pojavu nekrotskih površina na vlati.

Kad iščupamo biljku korjenčići ostaju stršiti, a na njima se vide zone tamno smeđe do crvenkaste boje. Biljke koje su napadnute u fazi busanja mogu propasti, ali mogu i preživjeti napad. Ako u toj fazi prežive, posljedice  se reflektiraju kasnije kao prinudno sazrijevanje, formiranje kraćeg klasa sa šturim zrnima ili u stresnim situacijama najčešće nakon cvatnje se osuše. Slične promjene uzrokuje i M. nivale. Zaraza prelazi na gornje etaže, a pjege na listovima su sivkaste boje oivičene tamno smeđim rubom koji čini granicu sa zelenim dijelom plojke. Kod kasnih zaraza smeđi rub je difuzan. Microdochium nivale i Fusarium vrste se prenose sjemenom, ali mogu preživljavati kao saprofiti u tlu ili kao paraziti nekih samoniklih bilja u usjevu.

Trulež vlati – paučinaste prevlake (foto: B. Cvjetković)

Crna trulež korijena i podnožja vlati (Gaeumannomyces graminis)

Bolest se javlja težim slabo dreniranim, siromašnim (P i N) tlima, neutralne do slabo alkalične reakcije, na kojima nije poštovan plodored. Zaraza se može ostvariti u jesen, ali simptomi su uočljivi u proljeće ili kasnije.

Promjene na biljkama se javljaju pojedinačno ili u oazama po nekoliko biljaka. Zaražen je isključivo korijen i prizemni dio vlati. Na korijenu se mogu razabrati duguljaste pjege svijetlosmeđe, a u nastavku korijen djelomično ili potpuno poprimi tamnije smeđu boju. Tkivo korijena odumire i trune. Promjena boje u svjetlije ili tamnije smeđu obuhvaćaju rukavac i dio vlati između prvog i drugog koljenca (foto 4).

U kasnijim stadijima zaražene biljke se mogu prepoznati po tome što su zaostale u rastu, njihovo lišće je za nijansu svjetlije, a uz to i slabije busaju. Pokuša li se cijelu biljku iščupati iz tla, obično se ne uspijeva, jer dio natrulog korijena ostaje u tlu. Truli dijelovi korijena ne obavljaju funkciju, prekinuta je opskrba vodom i mineralnim tvarima, pa u doba klasanja klasovi prisilno sazriju, suhi su, bijelo žute boje, a pšeno šturo. Na zaraženim dijelovima nastaju plodišta (periteciji), međutim njihova uloga je mala. Izvor infekcije su zaraženi biljni ostaci (korijen i vlati), sve dok se potpuno ne razgrade. Gljivica može preživjeti ne više od 2-3 godine u tlu na biljnim ostacima i biti izvor zaraze. Osim toga i neke samonikle biljke iz porodice trava (korovi) mogu biti izvor zaraze.

Simptomi truleži korijena podnožja vlati

Prijelom vlati (Oculimacula yallundae)

Prvi simptomi se mogu pojaviti već u jesen na rukavcu. Na rukavcu nastaju svijetlo smeđe pjege, a listovi  tijekom zime požute. Parazit se kroz tkivo rukavca proširi na vlat. Na vlati su simptomi najuočljiviji za vrijeme i neposredno poslije busanja.

Znaci se javljaju 4-5 cm iznad razine tla. Između prvog i drugog nodija nastaju eliptične, pjege žućkaste boje, obrubljene tamnijim smeđim rubom. Pjega je zašiljena na vrhovima, dugačka 2-3 cm, a široka 5-6 mm (foto 5). Tkivo u unutrašnjosti vlati je razoreno pa se biljke ruše. Unutar vlati, ako je vrijeme vlažno, može se primijetiti sivkasto zelena paučinasta nakupina parazita.

Uzročnik bolesti prezimljuje u tlu. Prijelom vlati javlja se u oazama ili pojedinačno, prelomljene vlati leže u svim pravcima. Za razliku od simptoma preloma vlati, kod neparazitskog polijeganja biljke su usmjerene u jednom pravcu, a pojava je posljedica dugotrajnih kiša ili olujnih vjetrova, napose kod usjeva prekomjerno gnojenih dušikom.

Simtomi pjega na vlati
Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je 5.1.-prelom-vlati-862x1024.jpg
Prijelom vlati

Pepelnica pšenice (Blumeria graminis f.sp.tritici)

U nas se javlja u većem ili manjem intenzitetu gotovo svake godine, što je ovisno o sortimentu, agrotehnici, klimatskim prilikama i dr. Štete od pepelnice u Hrvatskoj iznosile su od nekoliko postotaka pa čak do 42 %. Težina 1000 zrna kod zaraženih biljaka je manja kao i hektolitarska masa, a sadržaj proteina niži.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske simptomi se najčešće javljaju u proljeće, U Dalmaciji i Istri češće u jesen premda pojava u jesen rijetko prelazi prag oduke. Prvi napad pepelnice u pravilu je slabo uočljiv. Simptomi se najprije pojavljuju u bazalnom dijelu najdonjeg rukavca. Na tim dijelovima nastaje dosta rijetka paučinasta prevlaka micelija koja kasnije sa sporulacijom (foto 6), tj. nastankom oidija, postaje kompaktnija, poprimajući oblik jastučića.

Na gornjoj strani listova formira se prevlaka micelija, odnosno jastučići, koji se postupno proširuju zahvaćajući veći ili manji dio plojke. Zaraza se postupno zahvaća vlat i gornje listove. Kod vrlo osjetljivih sorata može biti zaražen i klas. Nakupine oidija, odnosno jastučići postupno mijenjaju boju, dok su u početku svijetlo sivi kasnije postaju sivo smeđi. Unutar jastučića počinju se diferencirati male tamnosmeđe kuglice koje predstavljaju plodna tijela (kleistotecij). Napadnuti listovi žute, djelomično ili potpuno odumiru, što smanjuje asimilacijsku površinu lista. Kleistoteciji imaju određenu ulogu u prenošenju patogena iz jedne vegetacijske sezone u drugu, ali imaju i ulogu stvaranja novih rasa. Izvor prvih zaraza u jesen mogu biti i konidije koje se razvijaju na samoniklim biljkama pšenice nakon žetve, a parazit može prezimiti obliku dormantnog micelija.

Pepelnica pšenice – rana zaraza (foto: B Cvjetković)

Žuto-smeđa pjegavost lista pšenice (Pyrenophora tritici-repentis)

Prve simptome možemo očekivati od početka travnja nadalje. Kod osjetljivih sorti pšenice, na mjestu infekcije na plojci, nastaje tamna pjega. Pjega ima eliptičan do romboidan oblik.

Središnji dio pjege nekrotizira i poprima smeđu boju, a oko nekrotiziranog dijela tkivo ima žutu boju (foto 7). Dužina pjega je oko 10-12 mm. Pjege se spajaju i mogu obuhvatiti veći dio plojke. U takvim slučajevima dolazi do sušenje lista. Sekundarne infekcije se javljaju i na novo razvijenim listovima i na klasu.

Na pljevicama nastaju smeđe pjege koje liče na simptome koje uzrokuje P. nodorum, a pšeno može imati ružičastu boju koja se javlja kod zaraze s Fusariumom. Sigurna se dijagnoza može postaviti jedino u laboratoriju. Poslije žetve gljivica nastavlja saprofitski način života i tijekom jeseni i zime na zaostaloj slami formira tijela (pseudotecij). To su crne kuglice (0,2-0,35 mm u promjeru) čiji vrh probija na površinu. U proljeće askospore ostvaruju primarne infekcije. Premda se prenosi i sjemenom, zaražena slama uz korove iz porodice trava (Bromus glomerata, Festuca, Setaria viridis, Phalaris arundinacea ) najvažniji su izvori infekcija.

Žuto-smeđa pjegavost lista pšenice simptomi na listovima

Smeđa pjegavost lista (Zymoseptoria tritici -sin.Septoria tritici)

Bolest se javlja u proljeće, rijeđe u jesen. Promjene se najprije pojavljuju na najdonjem lišću kao svijetlo zelenkaste nepravilne pjege. Vremenom pjege postaju sivkaste okružene tamo smeđim rubom. Postupno se zaraza širi i na novo formirane listove. Broj pjega na listovima postupno se povećava, pjege se spajaju i kad prekriju veću površinu lista koji se suši (foto 8) Unutar pjege s obje strane plojke i bez optičkih pomagala mogu se primijetiti male kuglaste strukture (piknidi). Iz piknida izlaze spore u srebrnkasto-bijeloj sluzi, po čemu se vizualno razlikuje od P. nodorum kod koje je sluz crvenkasta. Izvor zaraze je strnište i slama dok su na površini tla.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Smeđa pjegavost list-simptomi u polju i detalj lista

Pjegavost lišća i pljevica (Parastagonospora nodorum- sin. Septoria  nodorum)

Znaci bolesti se javljaju na: klijancima, vlati među prvim koljencima, rukavcu, plojci i klasu. Kao posljedica zaraze sjemena biljke ugibaju već u stadiju klijanja ili neposredno poslije nicanja. Na plojkama nastaju ovalne pjege sivkaste boje oivičene kestenjastim rubom. One su manje u promjeru od pjega koje uzrokuje Zymoseptoria tritici. Unutar pjega nastaju crne kuglaste tvorevine strukture (piknidi) vidljive prostim okom. Kod jakih zaraza dolazi do spajanja pjega ili njihovih širenja pa zahvati veći dio plojke. Sušenje listova počinje od vrha prema rukavcu. Unutar pjega, najčešće na naličju plojke nastaju nepravilno porazbacani crni-piknidi. Za vlažna vremena iz njih se mogu oslobađati piknospore u crvekastoj sluzastoj masi. Na rukavcu nastaju tamnosmeđe zone, ako se prošire i formiraju obruč, a list ugiba. Na vlati, u povoljnim uvjetima, dolazi do zaraze najdonjih dijelova vlati. Koljenca poprime tamno smeđu boju, a međukoljenca nekrotiziraju i smežuraju se. Na klasu se simptomi mogu pojaviti na pljevicama, obuvencu, osiju i klasnom vretenu. Ipak najuočljiviji simptomi nastaju na pljevicama. Na njima se simptomi mogu uočiti neposredno poslije cvatnje u vidu svijetlo smeđe pjege obrubljene tamnijom zonom (foto 9).

Pjegavost lišća i pljevica – simptom na klasu i detalj na pljevici

S pljevica zaraza se može prenijeti i na zrno. Ako do infekcije dođe u stadiju klasanja tada gljiva ima dovoljno vremena da zarazi zrno smještajući se ispod perikarpa. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostatcima. Zaraženi biljni ostaci mogu biti izvor zaraze 2-3 godine.

Hrđe na pšenici

U našem podneblju na pšenici se pojavljuju tri hrđe: crna, smeđa i žuta hrđa. Crna hrđa (Puccinia graminis), stoljećima je bila najčešća bolest pšenice. Posljednjih pedesetak godina gotovo da je iščezla u Hrvatskoj pa je na pšenici najčešće prisutna smeđa hrđa (Puccinia recondita). Žuta hrđa (Puccinia striiformis) se ne pojavljuje svake godine pa njena pojava iznenadi proizvođače koji zakasne sa zaštitom i pretrpe štete.

Žuta hrđa (Puccinia striiformis)

Od tri spomenute hrđe simptomi žute hrđe javljaju se najranije. Promjene se mogu pojaviti sredinom ožujka i početkom travnja. Simptomi su najkarakterističniji na plojci, pljevicama premda rijetko može biti zaražen rukavac i vlat.

Naročito je štetan jak napad na pljevice, jer one dok su zelene asimiliraju i pridonose punjenju zrna. U početku pojave na listovima nastaju jastučići (uredosorusi) žute boje. Jastučići su u početku pojedinačni, vrlo sitni (0,5-1,0 mm x 0,3-0,5 mm). Nakon infekcije koja se ostvaruje kroz puči, hife se uzdužno šire ispod epiderme formirajući novi jastučić (uredosorus).

Ubrzo se jastučići spajaju u linije – crtice koje se protežu po čitavoj plojci, pa nastaje jedna, a češće više žutih linija paralelnih s rubom plojke (foto 10).

Žuta hrđa – simptomi na listu i pljevici

U početku su uredosorusi pokriveni epidermom koja s vremenom puca. Reakcija zaražene pšenice je vrlo jaka, pa brzo dolazi do nekroze i sušenja zaraženih dijelova lista. Pljevice djelomično ili potpuno posmeđe. Stvaranje jastučića na vanjskoj strani pljevice je rjeđa pojava, međutim, s unutrašnje strane nastaju jastučići žute boje. Pred kraj vegetacije nastaju jastučići crne boje (teliosorusi) pokriveni epidermom u kojima se nalaze teliospore. One ne mogu inficirati pšenicu već alternativne domaćine.

Smeđa hrđa (Puccinia recondita)

Crna žitna hrđa (Puccinia graminis)

Sličnost i razlike u životnom ciklusu Puccinia vrsta

Tablica 1. Temperature pod kojima dolazi do infekcije

Uloga prijelaznih domaćina

Palež klasa (Fusarium spp.)

Smrdljiva snijet pšenice (Tilletia tritici i Tilletia laevis)

Prašna snijet pšenice (Ustilago tritici)

Važnost agrotehničkih mjera

Ispravna gnojidba

Prag odluke za pepelnicu kod kojeg treba početi zaštitu

Tablica 2. Pregled fungicida za zaštitu pšenice od bolesti registrirani u Hrvatskoj*

Važnije bolesti ječma

Siva pjegavost lista (Rhynchosporium secalis)

Mrežasta pjegavost lista (Pyrenophora teres)

Ramularijska pjegavost (Ramularia collo-cygni)

Smeđa hrđa ječma (Puccinia hordei)

Zaštita prije primjene fungicida

Tablica 3. Fungicidi za zaštitu ječma od bolesti

Proljetno suzbijanje korova u strnim žitaricama

Pojava rezistentnosti

Ranija proljetna primjena herbicida

Tablica 1. Herbicidi (graminicidi) za proljetno suzbijanje korovnih trava u usjevu ozimih žitarica

Tablica 2. Proljetni herbicidi za primjenu u post-em roku (ALS) u pšenici

Tablica 3. Proljetni herbicidi za primjenu u post-em roku („hormonski herbicidi)

Tablica 4. Ostali herbicidi za primjenu u proljetnom roku

izv. prof. dr. sc. Maja Šćepanović, Valentina Šoštarčić, mag. ing. agr.

Zavod za herbologiju, Agronomski fakultet u Zagrebu

Cijeli prilog “Zaštita pšenice od bolesti i korova” pročitajte u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 3/2020

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članak“Vapneni dušik” – za zdravije biljke i kvalitetnije plodove
Sljedeći članakMetoda zbunjivanja kod suzbijanja jabučnog savijača
Avatar
Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967.g. Magistrirao je iz područja virologije na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976., a doktorirao 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti. Autor je 370 radova, a opisao je i novih četrdesetak štetnih organizama. Za svoj doprinos uručeno mu je 14 priznanja. Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus. Prof. dr. sc. Bogdan Cvjetković rođen je 23.12.1939.g. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Šibeniku i Zagrebu. Prije upisa na studij radio je u Tvornici lakih metala „B. Kidrič“, Šibenik do 1960.g. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, 1967. godine.   Po završetku studija zaposlio se kao asistent u Institutu za zaštitu bilja u Zagrebu. Nakon integracije Instituta s Fakultetom poljoprivrednih znanosti u Zagrebu nastavio je s radom u OOUR-u Institut za zaštitu bilja, gdje je radio do odvajanja Instituta od Fakulteta (1.04.1992.). U Institutu za zaštitu bilja obnašao je razne funkcije, a bio je direktor Instituta za zaštitu bilja od 1.12. 1985. do 1.03. 1990.). Magistrirao je pod vodstvom akademika D. Miličića na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1976. iz područja biljne virologije, a doktorirao je 1982. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. J. Kišpatića (Neke vrste roda Phytopthora u nas s posebnim osvrtom na metode izolacije). Na početku karijere specijalizirao se u svjetski poznatim fitopatološkim centrima (Istituto di Patologia vegetale Bologna, Commonwealth Mycological Institute, Key-London, Centraalbureau voor Schimmelcultures, Baarn). Na osnovi tehničke razmjene, boravio je u ruskom Vsesojuznyj naučno issljedovatesljkij institut zaštity rastenij u Lenjingradu, te 1988. u INRA centrima u Francuskoj. U 1997. godini posjetio je nekoliko institucija i sveučilišta u SAD-u (Belsville Agricultural Center, USA. ARS Foreign Disease-Frederick, University of California - Riverside, University of Florida) i Kanadi (McGill University-Montreal). Obnašao je funkciju predstojnika Zavoda za fitopatologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu od 1991. do 2009. godine. Na matičnom fakultetu održava i organizira nastavu iz fitomedicine–fitopatologije na redovitom i poslijediplomskom studiju, na kojem je sudjelovao u izobrazbi 27 generacija agronoma. Pod njegovim vodstvom obranjeno je 57 diplomskih radova, od kojih su 4 nagrađeni Rektorovom nagradom. Vodio je 19 magistara znanosti, a bio je voditelj 8 doktoranata, danas uglednih znanstvenika. Sudjeluje u nastavi na Mediteranskom studiju u Splitu i Veleučilištu „M. Marulić“ u Kninu, gdje je sudjelovao u formiranju studija. Na Agronomskom fakultetu u Mostaru radio od 1997. do 2005. godine. Povjerena su mu predavanja iz modula Fitofarmacija (fungicidi) na Katedri za fitomedicino, Biotehniška fakulteta u Ljubljani. Bio je voditelj mnogobrojnih znanstvenih nacionalnih projekata. Sudjelovao je i bio voditelj na 5 međunarodnih projekata. Na projektima je postizao zavidne rezultate, što potvrđuju brojni radovi, kao i zahvalnica Ministarstva poljoprivrede SAD za uspješno vođenje projekta. Pisao je recenzije za više projekata (MZOŠ, VIP), knjiga i brošura (19), znanstvenih radova objavljenih u domaćim i međunarodnim časopisima. Preuzimanjem Zavoda za fitopatologiju osuvremenio je laboratorij, izgradio suvremeni plastenik, te osnovao Laboratorij za molekularnu dijagnostiku. Znanstveni opus prof. B. Cvjetkovića može se podijeliti u nekoliko manjih cjelina, koje su međusobno povezane. a) Istraživao i opisao je sam ili sa suradnicima 44 uzročnika biljnih bolesti. Nakon pojave 1996. bakterijskog paleža jabuke i krušake (Erwinia amylovora), determinirao je i opisao parazita, uveo prognozu i napisao upute za suzbijanje. U suradnji sa zavodom za voćarstvo (PIO), oformio je prvu zbirku relativno otpornih kultivara jabuka na E. amylovoru s ciljem ocjene pomoloških svojstava u podneblju Hrvatske. Bio je "contact person" za tu bolest među europskim znanstvenicima i uključen je u CAB International project "Development of Crop Protection Compendium for Plan Quarantine". b) Jedna od njegovih preokupacija je i predviđanje pojave bolesti s ciljem da se smanji primjena sredstava za zaštitu bilja. Sa suradnikom M. Šubićem je provjerio nekoliko modela za prognozu biljnih bolesti: krastavost plodova jabuke (V. inaequalis); krumpirove plijesni (P. infestans); plamenjače na rajčici (P. infestans); i drugih koji se danas primjenjuju u Međimurju. Istraživao je mogućnosti suzbijanja korova pomoću parazitskih gljivica na korovima s namjerom da se smanji primjena agrokemikalija. c) U početku karijere prof. dr. sc. B. Cvjetković je provodio službenu provjeru djelotvornosti fungicida, a kasnije popratne pojave pojedinih fungicida. Prvi je u Hrvatskoj dokazao rezistentnost fitopatogenih gljivica na fungicide iz skupine benzimidazola, triazola, dikarboksimida i predlagao antirezistentne programe zaštite. d) Nakon epidemijske pojave smrdljive snijeti na pšenici (Tilletia caries) 1996-1998. u Hrvatskoj od strane MPŠ bio je uključen u njenu eradikaciju. e) izučavao je rasprostranjenost rizomanije (Beet necrotic yellow vein) u Hrvatskoj i tada dokazao prisustvo novog virusa u nas Beet virus Q. f) Od Ministarstava poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) ishodio je ovlaštenje Zavodu za fitopatologiju za certifikaciju sjemena. Kako se na sjemenu nalaze parazitske i saprofitske gljivice koje mogu sintetizirati mikotoksine, započeo je i s istraživanjem mikotoksina. U plodnoj suradnji s Institutom za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu dokazan je prvi put u Hrvatskoj mikotoksin beauvericin na kukuruzu što je tada bila treća detekcija u Europi, zatim fumonisin B1, fumonisin B2, zearalenone and ochratoxin A. Niti jedan značajniji fitopatološki problem u Hrvatskoj nije se dogodio, a da prof.dr.sc..B. Cvjetković nije posredno ili neposredno sudjelovao u njegovom rješavanju. Objavio je 370 radova od čega su 134 rada indeksirana u svjetskim bazama podatka. Sudjelovao je na velikom broju domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, te u zbornicima publicirao 119 cjelovitih radova. Na 11 domaćih i 7 međunarodnih skupova bio je pozvani predavač. Znanstvene spoznaje približio je agronomima i drugim proizvođačima u poljoprivredi kroz stručne radove (141), izlaganja na stručnim skupovima (na Seminaru biljne zaštite više od 80), kao i popularnim člancima. Autor je poznatog udžbenika „Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze“ (1-534 str.), koji se koristi kao udžbenik, ne samo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, već i na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, Mostaru, te Veleučilištu „M.Marulić“ u Kninu. Uz to je napisao kao suautor još 8 knjiga od kojih su 3 sveučilišni udžbenici. U 6 knjiga napisao je poglavlja iz uže specijalnosti. Sudjelovao je u pisanju 6 monografija. Dao je svoje priloge u Hrvatskoj općoj enciklopediji i Hrvatskom biografskom leksikonu. Bio je predsjednik stručne komisije MPŠ za praćenje i zaštitu jabuka, krušaka i drugih biljnih vrsta od karantenske bolesti Erwinia amylovora od 1990. do 2000.g., te član Komisije za zaštitu bilja i drugih povjerenstava pri MPŠ. Predstavnik je Hrvatske u Uniji mediteranskih zemalja (Mediterranean Phytopathological Union) od 1990. do 2011., a kao istaknuti fitopatolog, član je Upravnog odbora Unije mediteranskih zemalja od 2007. do 2010. Član je mnogih znanstvenih i stručnih organizacija u domovini i inozemstvu. Bio je član uredništva četiri nacionalna časopisa i jednog međunarodnog (Phytopathologia Mediterranea“ 2007.-2008. godine). Prvi je predsjednik Hrvatskoga društva biljne zaštite od 2000. -2005. Od 2001. do danas član je Uredništva „Glasila biljne zaštite“, a od 2007. glavni urednik. Nakon što je postao urednikom časopis je indeksiran u CAB Abstracts. Urednik je kalendara biljne zaštite od 2002. do 2013. Za svoj doprinos znanosti, struci i nastavi, uručena su mu priznanja od institucija u Hrvatskoj i inozemstvu. Primio je priznanja od: Hrvatskoga sabora (2012.): Državna nagrada za znanost- za životno djelo // Veleučilišta „M. Marulić“ Knin (2011.): Medalja s likom M. Marulića za životno djelo;// Agronomskog fakulteta Zagreb (2010.): Povelja Agronomskog fakulteta za posebne zasluge za doprinos na unapređenju znanstvenog, nastavnog i stručnog rada, širenju ugleda Fakulteta i agronomske struke u nas i u svijetu// Veleučilišta „M. Marulić“Knin (2010.): Zahvalnica Veleučilišta „ M. Marulić“ u Kninu za stalnu brigu o Veleučilištu„ M. Marulić“ u Kninu i Gradu Kninu u cjelini // Hrvatskoga društva biljne zaštite (2006.): Povelja uz zlatnu plaketu-Prvom predsjedniku Hrvatskoga društva biljne zaštite za utemeljenje, vođenje i promicanje društva // Hrvatskoga sabora (2003.):Godišnja državna nagrada za znanost-za značajno otkriće // Agronomskoga fakulteta Zagreb (1995.): Zahvalnica za značajan doprinos u znanstvenoj i nastavnoj djelatnosti Fakulteta // Fakulteta poljoprivrednih znanosti Zagreb (1989.): Priznanje za doprinos razvoju Fakulteta poljoprivrednih znanosti u povodu 70-te obljetnice // Nagrade u inozemstvu dodijeljene od: Agronomskog fakulteta Mostar (2006.): Zahvalnica za značajan doprinos u unapređenju nastavnog procesa na Agronomskom fakultetu u Mostaru // Društvo za zaštitu bilja BiH (2009.): Počasni član Društva za zaštitu bilja BiH // American Phytopatholological Society (1997.): B. Cvjetković has complied with the provisions of constitution of the American Phytopathological Society // Ministarstvo poljoprivrede SAD (2000.):Certification of Apprecation US Depratment of Agriculture za uspješno vođenje projekta //; Priznanje suradnika, naziv gljivice Penicillium cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2009.) i Aspergillius cvjetkovicii (Jurjevic & Peterson 2012). Senat Sveučilišta u Zagrebu 2014. godine na dodijelio mu je počasno zvanje professor emeritus.