Fraza koja se posljednjih desetljeća svako malo provlači kroz medije i institucije su klimatske promjene. Pojam se sve češće zloupotrebljava i za gotovo sve vremenske događaje, koliko god oni bili uobičajeni. U javnosti se koristi i fraza s još manje smisla – „svakodnevne klimatske promjene“. U meteorologiji klima označava srednje stanje vremena iznad nekog područja u razdoblju od trideset godina. Upravo duljina meteoroloških promatranja i bilježenja čini razliku između klime i vremena.

Po prvi put u povijesti stručnjaci tvrde da je postojeće globalno zatopljenje posljedica čovjekovog korištenja fosilnih goriva, a ne prirodan proces. Kao jedan od argumenata ističe se „znanstveni konsensus“, iako je konsensusu mjesto u politici, a nikako ne u znanosti. Pitanje uzroka prošlih promjena klime, a slijedom toga i predviđanja njenih budućih stanja ni približno nije riješeno. Evo nekoliko primjera. 

Kako predvidjeti budućnost?

Prije deset tisuća godina u Sahari su živjeli ljudi. Na nalazištu Takarkori u središnjoj Sahari pronađeni su ostaci hrane kojom su se ljudi tada koristili. Van Neer i sur. (2020) su analizom ostataka zaključili kako su se četiri petine ljudske prehrane sastojale od slatkovodnih riba poput somova i tilapija. Osim sisavaca na meniju su bili i pelikani. Vremenom, kako je klima postajala sve suša, saharske rijeke i jezera su presušila. Prehrana se sastojala pretežno od sisavaca sve dok i ljude i životinje nedostatak oborine nije otjerao s tog područja prije 4 600 godina.

Takarkori, fotografija Savino di Lernia, 2020.

Prije dvije stotine godina u Europi je završilo Malo ledeno doba, razdoblje od nekoliko stotina godina. U njemu su temperature bile niže i u njemu su vladale smrti od hladnoće, bolesti poput kuge i glad. Nije potrebno ići tako daleko u prošlost. Od četrdesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća globalna temperatura se uporno spuštala. Dovoljno da zabrine stručnjake i iznjedri pretpostavku o skoro nadolazećem ledenom dobu. Na slici 2. prikazan je dio članka iz časopisa „Newsweek“ (1975.) pod naslovom „Svijet koji se hladi“.

Na lijevoj strani predviđene promjene sustava vjetra, oborine i temperature, na desnoj kretanje globalne temperature od 1880. do 1970.

Nadolazeće ledeno doba trebalo je sa sobom donijeti više suša, poplava i uragana. Poseban naglasak u članku je stavljen na manje poljoprivredne prinose koji će prouzročiti glad. Tako je u Engleskoj sedamdesetih godina sezona rasta žitarica bila kraća za dva tjedna. To je prouzročilo godišnji pad proizvodnje za oko 100 000 tona.

Sve navedene promjene uobičajeni su dio života planeta čije uzroke ne znamo. Ostaje pitanje: ako ne znamo objasniti prošlost, kako očekivati da možemo pouzdano predvidjeti budućnost?

U posljednjoj četvrtini dvadesetog stoljeća globalna temperatura je ponovno počela rasti i tako potisnula strah od ledenog doba. Kao jedan od mogućih razloga zatopljenja navedeno je čovjekovo ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu. Osnovan je Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) sa zadatkom da ustanovi značaj ovih emisija za promjene klime. Prema riječima iz IPCC-ovog izvješća iz 2001. godine: U istraživanju i modeliranju klime treba znati da se radi o združenom (ocean-atmosfera op.a.) nelinearnom kaotičnom sustavu, te zato dugoročno predviđanje budućih stanja klime nije moguće. (774. str.)

Ništa fundamentalno fizikalno novo nije se dogodilo u posljednjih dvadeset godina što bi moglo promijeniti ovu istinitu tvrdnju.  Bez obzira na to, svakodnevno smo svjedoci različitih mjera koje se poduzimaju u svrhu „zaštite klime“, budući da je pitanje uzroka promjena „konačno riješeno“. Fraza o “konačnosti” znanstvenog obrazloženja klimatskih promjena je suprotna samoj srži znanosti i kočnica njenog napretka. U znanosti jedno novo saznanje ne zatvara neko poglavlje, nego otvara niz novih pitanja, što je i čini zanimljivom.

Nema krize klimatskih promjena

Riječima R.C. Willsona iz NASA-e, jednog od koautora opširnog istraživanja o ulozi Sunca u klimatskim promjenama (Connolly i sur., 2021.): –Suprotno IPCC-ovim zaključcima, znanstvena promatranja posljednjih desetljeća su pokazala kako nema „krize klimatskih promjenaʺ. Koncept koji se pretvorio u propalu hipotezu antropogenog globalnog zagrijavanja je zasnovan na pogrešnim predviđanjima nepreciznih zastarjelih modela globalne cirkulacije iz 1980.-ih godina koji se nisu uspjeli uskladiti s podacima promatranja od vremena prije i u vrijeme njihovog nastanka. Klimu Zemlje prvenstveno određuje zračenje koje dobija od Sunca.

Na idućoj slici vidljivo je koliko u vremenu modeli daju više vrijednosti temperature od stvarnih mjerenja u atmosferi.

Usporedba rasta temperature iz klimatskih modela i visinskih i satelitskih mjerenja. Crveno – srednja vrijednost više modela, plavo – satelitska mjerenja, zeleno – visinska sondažna mjerenja. Lijevo temperaturni trend, dolje godine.

Nakon industrije i prometa, u žarište “borbe protiv klimatskih promjena” dolazi i poljoprivreda, iako ona doprinosi emisiji plinova samo s 10 %. Osnova različitih istraživanja utjecaja klimatskih promjena na uzgoj biljnih vrsta nadovezuje se na klimatske modele uzimajući njihove rezultate kao buduću stvarnost, iako se radi o pretpostavci prevedenoj u algoritam. Pritom se proces globalnog zatopljenja previše pojednostavljuje, kao što smo proteklih godina mogli vidjeti na primjeru intenzivnih mrazova na vinogradima u Francuskoj koji su smanjili prinose i do 80 %.

Proizvodnja hrane kao da više nije od primarnog značaja!

Dosadašnji razvoj poljoprivrede, koji je omogućio uzgoj dovoljno hrane na sve manjim površinama, političkim odlukama se mijenja u praksu kojom bi se emitiralo sve manje stakleničkih plinova. Pri tome proizvodnja hrane kao da više nije od primarnog značaja. Kako je već istaknuto u radovima Kirchmanna (2017. i 2019.), biotehnološki razvoj zamjenjuje se filozofskim kategorijama biodinamičkog i organskog uzgoja s upitnim uporištem u znanosti. Posljedica ovakvog smjera poljoprivredne politike nužno dovodi do povećanja potrebne površine za uzgoj hrane za 40 do 50 %.

U tom smislu je vrlo poučan primjer Šri Lanke. Sad već bivši predsjednik  Rajapaksa u travnju prošle godine je odlučio da će Šri Lanka biti prva država na svijetu u kojoj će se odvijati potpuno organski uzgoj zabranivši upotrebu mineralnih gnojiva i pesticida. Iako je zabrana povučena sedam mjeseci kasnije, šteta je već bila učinjena. Prije drastične zabrane Šri Lanka je proizvodila dovoljno riže za vlastite potrebe. Nakon uvođenja obveze organskog uzgoja proizvodnja je pala za 20 %, što je prouzročilo uvoz vrijedan 450 milijuna USD. Smanjena je proizvodnja glavnog izvoznog proizvoda čaja, a mnogi poljoprivrednici dovedeni su na rub gladi zbog štetnog djelovanja nametnika.

Stručnjaci su upozoravali na posljedice ovakve odluke. Naši poljoprivrednici već dugo vremena znaju da: Ako hoćeš jednako brati, moraš jednako dati. Lanac negativnih događanja proširio se na sve sfere života, tako da državi prijeti bankrot, a inflacija na mjesečnoj razini je 60 %. Bivši predsjednik je zbog prosvjeda morao pobjeći iz zemlje u kojoj je nedavno uvedeno izvanredno stanje.

Prosvjedi u Šri Lanki, srpanj 2022.  Fotografija: Amitha Thennakoon/AP

Slični politički potezi nisu rezervirani samo za zemlje u razvoju. Nizozemska je drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda na svijetu, a godišnja vrijednost izvoza je oko stotinu milijardi eura. Istovremeno je najgušće naseljena europska država površine manje od Hrvatske. Kako smo u Gospodarskom listu u prošlom broju naveli, njihova Vlada je nedavno odlučila da se, zbog zaštite klime i bioraznolikosti, značajno moraju smanjiti emisije dušikovih spojeva. Zemlja je podijeljena na područja pri čemu neka moraju smanjiti emisije dušika za 12 %, a neka i 95 %. Nizozemska prednjači u inovativnim poljoprivrednim tehnikama pomoću kojih je u posljednjih trideset godina smanjeno korištenje amonijaka za 64 %.

Stoga začuđuje službeni stav kojim se isključivo zahtijeva značajno smanjenje broja stoke i peradi, a ne dozvoljava razvoj novih postupaka kojima bi se postigao sličan cilj. Onima koji se ne budu mogli prilagoditi novim uvjetima, a riječ je vjerojatno o četvrtini farmera, država će otkupiti farme i zemlju. Pritom se  ne radi samo o farmama koje su na jednoj od 160 zaštićenih područja Natura 2 000, nego i onima koje su im blizu. Shvativši kako ograničenja izravno vode u ukidanje, farmeri su se pobunili. Policija je reagirala čak i upotrebom vatrenog oružja pri čemu je, na sreću, stradao samo jedan traktor. Riječima farmera: ”Jednom kad farma propadne, nikada se ponovno ne uspostavi.

Prosvjedi farmera u Nizozemskoj 

Prije nekoliko godina Hrvatska je proširila svoju ekološku mrežu. Time smo postali druga država po postotku Natura 2 000 područja u Europskoj uniji s 37 % kopnene površine. To je dvostruko više od prosjeka u EU. Kakve će to stvarne posljedice za hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju, čija trenutna vrijednost izvoza je šezdeset puta manja od nizozemskog, imati u budućnosti zasad je nepoznato.

Natura 2 000 zaštićena staništa u Hrvatskoj

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje