Kako regulirati mikroklimatske uvjete u zaštićenim prostorima?

69

""Unutarnja mikroklima je temeljni preduvjet uspješne proizvodnje povrća u zatvorenim prostorima. Njeno održavanje može biti djelom i prirodno. Otvaranjem prozora ili podizanjem najlona osiguravamo provjetravanje. No, ono nije uvijek dovoljno za profesionalnu proizvodnju. Ekstremne vrućine ili hladnoća mogu uništiti trud povrtlara u jednom danu ili noći. Zato postoje uređaji koji kontinuirano održavaju mikroklimu u optimalnim uvjetima.

Kod osjetljivih povrtlarskih kultura i cvijeća jako je važno da nema značajnih variranja u temperaturama. Da bi se temperatura uspješno kontrolirala i automatski namještala osnovu procesa čini upravljačka jedinica. Ona mjeri vlažnost i temperaturu zraka te automatski promptno uključuje sustave za njihovu korekciju. Osim toga, pomoću nje se mogu zatvarati prozori u slučaju naleta vjetra ili otapati snijeg na krovu. Tako se prostor štiti od oštećivanja. Topljenje snijega i leda provodi se toplozračnim sustavom (elektromagnetski ventili i cijevi) koji je proveden po krovu i olucima (žljebovima).

Zagrijavanje i provjetravanje

Najčešću opremu zatvorenih uzgojnih prostora čine tzv. aksijalni ventilatori. To su samostojeći uređaji obješeni u gornjoj zoni. Rade na plin ili lož ulje tako da trebaju imati odzračnik. Imaju kapacitet izbacivanja toplog zraka 7500-10000 m2. Dobro miješaju zrak ali zbog poboljšanja se ugrađuju i dodatni ventilatori. Oni raspršuju zrak u najdublje kutke i do samih oboda gdje se događa „sudar“ s vanjskim uvjetima. U ljetnim mjesecima služe za izbacivanje viška topline iz prostora.

Toplovodno grijanje – postavlja se uglavnom u hidroponske plastenike uz same blokove s kamenom vunom. Sastoji se od sustava cijevi kojima kola topla voda. Cijevi se nalaze na nosačima podignute nekoliko centimetara od tla. Njihov razmak je namješten za transportna kolica koja prolaze između redova. Potrebna je i središnja kotlovnica koja je isplativa za velike komplekse. Uz vodu, toplina je najvažniji čimbenik jer izravno utječe na ranozrelost, prinose i kvalitetu. Važno je osigurati granice između noćne i dnevne temperature radi osiguravanja optimalnih uvjeta za fotosintezu. Početak rada i temperaturu vode nadzire središnja upravljačka jedinica.

Svjetlost – svaka kultura traži specifični intenzitet, kakvoću i trajanje svjetlosti (određenu duljinu dana). Optimalnu svjetlost u zatvorenim prostorima osiguravaju zrake pod kutem 90 stupnjeva. Kod takvih uvjeta imamo radijaciju koja daje najbolje uvjete za fotosintezu. Ostale zrake čine difuznu svjetlost koja se odbija izvan prostora. Za dobru osvjetljenost potrebno je prostor opremiti asimilacijskim lampama.
Relativna vlažnost zraka – najveći utjecaj na nju imaju apsolutna vlaga i temperatura. Prirodno je ona najveća u rano jutro a najmanja u rano poslijepodne. I njene vrijednosti su specifične za svaku pojedinu biljku. Za one koje vole visoku vlagu potrebno je dodatno orošavati sustavima za navodnjavanje. Kod biljaka koje su na nju osjetljive potrebno je provjetravanje. Relativna vlažnost utječe na fotosintezu, transpiraciju i pojavu bolesti. Svaki parametar se kontrolira unošenjem vrijednosti u središnji sustav.

""
Kvaliteta zraka – najvažniji odnos plinova u zatvorenoj proizvodnji je između ugljičnog dioksida i kisika. Optimalna svjetlost i temperatura stvaraju i dobru razinu CO2 koji se tada kreće od 0,1-0,2%. Kontrolira se provjetravanjem ili dodatnim upuhivanjem u prostor te gnojidbom stajnjakom ili kompostom. Kisik je najpotrebniji i njegova količina se regulira na isti način. Povoljan odnos se ogleda na ukorjenjivanju biljaka, boljoj kvaliteti, ranozrelosti, klijanju, disanju i smanjivanju intenziteta bolesti.

Sustavi za navodnjavanje

Kap po kap je sustav koji omogućava ravnomjernu i preciznu opskrbu vodom, štedi novac i vodu. Jednostavno se postavlja i dovodi vodu izravno do korijena. Ne izaziva neželjene posljedice kao što su ožegotine na listu. Kvaliteta vode je vrlo važna; tvrda voda izaziva nakupljanje kamenca, a najbolja je kišnica, zatim riječna, pa jezerska voda. Slabiji tlak dovodi i do začepljenja dizni zbog algi. Zato se sustav mora povremeno pročistiti i dezinficirati. Dobra strana je i manja pojava korova zbog zaljevanja manjeg prostora oko same biljke. Biljke koje traže veću vlagu tla od vlage zraka su idealne za sustav kap po kap (rajčica, paprika, patlidžan, lubenica, dinja). Povrće poput salate, krastavaca, kupusa traže vlagu i u tlu i u zraku. Za njih su najbolji rasprskivači. Radi stvaranja optimalnih uvjeta potrebno je grupirati biljke istih zahtjeva. Navodnjavanje se radi u turnusima 12-15 dana do početka plodonošenja. Nakon toga ciklus je češći i ponavlja se 8-10 dana. Kulture s plićim korijenom kao što je paprika iziskuje više zalijevanja.
Orošavanje ili raspršivanje – središnji sustav nalazi se na stropu plastenika ili na površini tla. Sustav nije povoljan kod visokih temperatura jer može izazvati ožegotine na lišću. Razlog je velika razlika u temperaturi. Posebnu ulogu imaju mikrorasprskivači. Stvorena izmaglica od sitnih kapljica snižava temperaturu unutar plastenika i povećava vlažnost. Fertirigacija je sustav u koji se ubacuje gnojivo i dozira u dozatoru. Otopina se pušta u sustav za navodnjavanje čime se obavlja i prihrana. Upravljanje se obavlja pomoću uređaja za kontrolu, a sastoji se od dozatora, timera i tenziometra. Tenziometar mjeri stanje vlage tla, dozator određuje dozu dok se timer uključuje i isključuje te upušta otopinu u sustav. Dobro ugođeni uvjeti vlage i temperature u zatvorenim uzgojnim prostorima smanjuju doze i broj prskanja, te u konačnici značajno smanjuju troškove za zaštitna sredstva.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakRezultati inspekcijskih nadzora voća i povrća u trgovačkim lancima
Sljedeći članakMinistar Tolušić potpisuje ugovore o sufinanciranju izrade specifikacije poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.