""Na pitanje pretplatnika koji ima teškoće u uzgoju lukovičastog povrća, jer mu u nasadima štetu rade „crvići“ na biljkama, pa ga zanima kako ih spriječiti, odgovara naš stručni suradnik iz Savjetodavne službe, mr.sc. Milorad Šubić.

Među kukcima dvokrilcima (Diptera) zadnjih sezona u humanoj i veterinarskoj medicini bilježimo porast populacija komaraca i obada, dok se na poljoprivrednim usjevima tek manji dio njihovih ličinki hrani biljnim organima. Značajan dio dvokrilaca su entomofagne vrste, pa ih ubrajamo u vrlo korisne prirodne neprijatelje štetnika. Ipak, zbog značajnog uzgoja kupusnjača, lukovičastog i korijenastog povrća u našim krajevima gotovo svake sezone vidimo štete od vrtnih, cvjetnih i golih muha u obliku „crvljivosti povrća“ (Opomyzidae, Anthomydae, Psilidae), a najvažnije među njima napadaju kupus, luk, češnjak, poriluk i mrkvu. Uzročnici bolesti veće štete pričinjavaju pri tržnom uzgoju luka i češnjaka na većim površinama (Peronospora, Botrytis, Fusarium, Puccinia) a „crvljivost“ lukovičastog povrća se javlja gotovo na svim nezaštićenim gredicama u manjim vrtovima uz okućnice. Odrasli oblici su različite veličine i boje (vidi Tablicu 1.). Ličinke su bjelkaste ili svjetlo-žućkaste boje, bez nogu (apodne) i bez vidljive glave (acefalne). Ovisno o vrsti muha tijekom sezone razvijaju 1-3 generacije, a na štetnost značajno utječu vremenski uvjeti tijekom njihove pojave i razvoja, kao i mjere zaštite koje poduzimamo radi suzbijanja.

""

Odrasli oblici uzročnika „crvljivosti“ povrća nalikuju izgledom i veličinom kućnim muhama (izuzev minera poriluka koji je veličinom značajno manji), imaju samo jedan par opnenastih krila (prednji par), dok im je stražnji par zakržljao. Najvažnije su tri vrste: lukova muha (Hylemya antiqua), češnjakov

a muha (Helomyza lurida) i miner poriluka (Napomyza gymnostoma).

Lukova muha

""Lukova muha (Hylemya antiqua) je vrlo važan i raširen štetnik svugdje gdje uzgajamo crveni luk u našoj zemlji. Posebice je

štetna prezimljujuća (prva) generacija u vlažno proljeće pri uzgoju luka iz lučice. Naknadne generacije p

očetkom (lipanj) i krajem ljeta (kolovoz) nisu toliko štetne. Sredinom 1990-tih godina zabilježene su naročito velike štete u proljetnom mladom luku (naročito na manjim vrtovima uz okućnice), pa su tada proširene priče o štetnosti konzumacije „crvljivog“ luka po ljudsko zdravlje. Takve glasine nisu istinite, a istina je čovjek ne želi jesti luk zagađenim ličinkama („crvljivi luk“). Moguće je tih godina zabilježena istovremeno jača pojava lukove muhe i minera poriluka u usjevima mladog luka. Odrasla lukova muha ima sivkasto tijelo s crnim nogama. Prezimi kao kukuljica u zemljištu, a muhe se pojavljuju rano u proljeće (najčešće tijekom travnja). Ženke nakon kopulacije odlažu bjelkasta, mala, jaja (1,2 mm) na vrat korijena ili pukotine u zemlji uz biljke. Ličinke nakon nekoliko dana napadaju stabljiku i lukovicu. Prvi znak zaraze je žućenje i sušenje središnjeg lista luka, a kako jednu biljku napada više ličinki (10-ak) jače zaraženi usjev naglo propada.

Mjere zaštite su vrlo slične (izbor pripravaka i metode aplikacije), ali se ponekad protiv više vrsta provode u isto (npr. u travnju protiv prezimljujuće generacije lukove muhe i minera poriluka) ili različito vrijeme (npr. češnjakova muha se krajem zime javlja mjesec dana prije lukove muhe, a miner poriluka u listopadu može napasti zimski luk.

Češnjakova muha

Češnjakova muha (Helomyza lurida) također pričinjava značajne ekonomske štete, još 1980-ih godina u okolici Zagreba je zabilježeno propadanje 90 % nezaštićenog češnjaka. Može napasti i crveni luk, ali su štete tada značajno manje. Veličinom je najveća od tri opisane vrste muha, odrasli oblici dosežu 10 mm, a njihove ličinke narastu do 11 mm. Prezime odrasle muhe u skrovitim mjestima, a postaju aktivne već krajem zime pri temperaturama 4-10°C (javlja se ranije u odnosu na lukovu muhu). Ženke lijepe jaja na biljke blizu razine zemlje ili ih odlažu na tlo blizu češnjaka. Ličinke napadaju prvo središnji list, a onda izgrizaju tkivo prema glavici češnjaka. U jednoj se biljci nalazi samo jedna ličinka ove vrste. Većina autora navodi da češnjakova muha ima samo jednu generaciju godišnje, a neki vjeruju da postoji i drugo pokoljenje.

""

Lisni miner poriluka

Lisni miner poriluka (Napomyza gymnostoma) je kukac nepoznata podrijetla, a prve ekonomske štete u našoj su zemlji zabilježene (determinirane) tek krajem 1990-ih godina. Osim poriluka napada crveni luk i luk vlasac. Neki autori u susjednim državama navode najveće štete na usjevima luka (npr. Mađarska, Srbija). U manjim vrtovima uz okućnice gdje se ne prakticiraju mjere zaštite tih je godina zabilježen napad na gotovo svim biljkama. U središnjem dijelu Hrvatske miner poriluka razvija dvije generacije godišnje: proljetnu i jesensku. Let odraslih oblika započinje od kraja ožujka i traje do kraja travnja, a let jesenske populacije traje od kraja mjeseca rujna do kraja mjeseca listopada. Ženka ove vrste odlaže jaja na lišće biljaka, iz kojih se razvijaju ličinke koje se hrane epidermom lista u smjeru lukovice. U jednoj biljci može biti 20-40 ličinki koje na kraju razvoja dosežu duljinu tijela 5-5,5 mm.

Mjere zaštite

Već jedna ličinka uzročnika „crvljivosti“ lukovičastog povrća može uzrokovati štetu, jer se na mjestima oštećenja povećava sekundarna pojava truleži i plijesni (Botrytis, Fusarium). Poštivanje plodoreda i uzgoj što dalje od površina gdje je ranijih sezona bila ta vrsta povrća pomaže radi izbjegavanja jačeg napada.

Najveće su štete na usjevima koji niču u vrijeme početka leta opisanih vrsta štetnika u rano proljeće ili tijekom jeseni!

""

Sigurnu zaštitu pruža uzgoj lukovičastog povrća ispod mreža (paučinastih folija – Agrotekstil) nepropusnih za opisane vrste muha i mušice minera, ali je istu mjeru moguće provoditi uglavnom na manjim površinama. Kemijsko suzbijanje je vrlo ograničeno, te se na usjevima koji se planiraju koristiti kao „mladi luk“ mogu koristiti isključivo biljni pripravci dopušteni u ekološkoj proizvodnji, npr. azadiraktin ( NeemAzal) (vidi Tablicu 2.), dok primjena kemijskih insekticida u „mladom luku“ nije dopuštena. Pri uzgoju luka izravno iz sjemena moguće je kupiti sjeme tretirano insekticidima koji daju zaštitu od uzročnika crvljivosti. Od zemljišnih insekticida moguće je preventivno koristiti klorpirifos-etil (Dursban E-48, Nufos EC), ali samo tretiranjem u trake istovremeno sa sjetvom uz inkorporaciju (2-3 lit./ha) (K=63 dana). Ako postoji mogućnost praćenja leta muha i minera žutim ljepljivim pločama, moguće je u vrijeme odlaganja jaja usjeve lukovičastog povrća prskati jednim od insekticida navedenih u Tablici 1. (registrirani protiv tripsa a djelotvorni i protiv „crvljivosti“), uz povećani utrošak škropiva (barem 600 lit./ha).

VAŽNO: nije dopuštena primjena kemijskih insekticida na luku koji se čupa ranije i prodaje kao „mladi luk“.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakGospodarski list obilježio 175 godina postojanja
Sljedeći članakKrenula isplata 19,7 milijuna kuna proizvođačima mlijeka
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.