Cvjećarstvo

Kaktusi se, kao i sukulenti, mogu presađivati cijele godine, no, najbolje je vrijeme za to proljeće i kasna jesen, odnosno kraj sezone rasta. Pri presađivanju sukulenata nećemo imati nikakvih problema, no, presađivanje kaktusa ponekad zna biti bolno. Kaktusi imaju najrazličitije bodlje, pa treba biti oprezan pri presađivanju.

Svatko tko ima i najmanji vrt, obično želi da se u njemu nađe i poneka ruža, bilo čajevka, polianta ili penjačica. Ovo je jesensko vrijeme najpogodnije za njihovu sadnju, a može potrajati sve do prvih jesenskih mrazeva.

Na svim sobnim vrstama cvijeća javlja se veliki broj bolesti, čija se pojava zapaža u obliku različitih simptoma na biljnim organima. Simptomi se najčešće javljaju na listovima, ali isto tako i na korijenu, stabljici i cvjetovima.

Na krizantemama je zabilježeno više od 40 bolesti, od toga je najveći broj gljivičnih. Kako se krizantema kod nas i u svijetu uzgaja radi dekorativnih cvatova, pojava bolesti posve može ugroziti proizvodnju ovoga traženoga rezanog cvijeća. Od tih bolesti u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su smeđa trulež ili tzv. askohitoza i palež cvatova ili siva plijesan.

Sigurno ste se našli u situaciji da ste barem jednom poželjeli kakav grm u svome vrtu. Najčešće u tom slučaju trebate otići do nekog vrtnog centra i tamo kupiti ono što želite. Međutim, možda nećete naći ono što želite, ili, ako vam treba više biljaka, takvo rješenje može biti prilično skupo. U tom slučaju puno je jednostavnije željeni grm razmnožiti reznicom.

Zalijevanje, prihranjivanje, zasjenjivanje

Pelargonije ili muškatle trpe od napada različitih poremećaja živog ili neživog porijekla. Među patološkim poremećajima muškatla dominantni su uzročnici pjegavosti, venuća i sušenja lišća, stabljike i korijena (Puccinia, Pythium, Verticillium, Xanthomonas), od štetnih organizama životinjskog porijekla dominiraju lisne uši, štitasti moljac (ili “bijela mušica”) i grinje, a najčešći neživi ili abiotski poremećaj je plutavost ličća pelargonija.

Od svibnja do konca ljeta cvate većina ukrasnih grmova. Koncem proljeća i početkom ljeta cvatu kerija, pajasmin (Philadelphus), suručica (S. x vanhouttei), vajgela (Weigela) i dr. Ljeti cvatu sljedeće vrste: Kerria “Pleniflora”, petoprsta (P. fruticosa), pljuskavica (H. calycinum), suručica (S. x bumalda), lantana (Lantana camara), santolina (Santolina) i dr.

Ako nemate ideju za cvjetnu gredicu s ljetnicima, nudimo dva primjera. Načiniti ovakve gredice vrlo je jednostavno. Bilje sadite u skupinama kao što je prikazano na skicama, a u tablicama možete naći temeljne podatke o cvjetnim vrstama.

Zima je vrijeme kada je povećana potreba za šarenilom. Rezano cvijeće je skupo, osim toga, upitno je koliko će dugo ostati svježe u vazi. Stoga nije loše kupiti neki cvijet koji cvate zimi. Bitno je poznavanje osnovne njege, i samo će dobro njegovana biljka dugo i obilno cvasti. U umjereno grijanoj prostoriji, pri 15 do 18° C cvatnja će biti duža nego u jako grijanoj prostoriji od 22 i više Celzijeva stupnja.

Iako je zima i biljke su u fazi mirovanja, trgovine nam nude one koje cvatu upravo sada, zimi, i tako uljepšavaju hladne i tmurne dane. Možda odlučite kupiti takvu biljku ili je dobijete na dar, i u tom slučaju dobro je znati kako ju pravilno njegovati.

Uz tamnozelenu zimskog zelenila, uobičajili su se ukrasi komplementarne, žarke crvene boje. Te su dvije boje postale vezane za ovo doba godine, ponovljene u bezbrojnim varijacijama na ukrasima i drugim predmetima.

U mnogim starim voćnjacima na okućnicama i školskim vrtovima dominiraju stare sorte jabuka. Pojedina ostarjela i vrlo vrijedna stabla “ugrožava” polunametnik bijela imela (Viscum album).

Biljke koje nisu dovoljno otporne na niske temperature tijekom zime moraju imati zaštitni omotač. Najosjetljivije mjesto na biljci je mjesto cijepa.

Šarmantni gosti na fasadi: tu su hortenzija - penjačica, glicinija, različite vrste klematisa ili bršljana. Na svu sreću svaki pretjerani rast možete ukrotiti škarama. .

Od velikog broja ukrasnih vrsta četinjača, kod nas se najčešće uzgajaju neke vrste bora(Pinus spp.), jele (Abies spp.), smreke (Picea spp.), čempresa (Cupressus spp.), borovice (Juniperus spp.) i tuje (Thuja spp.). Najčešći simptomi bolesti na ovim vrstama su: osipanje iglica, žućenje iglica, sušenje iglica, kao i venuća i sušenje grana i cijelih biljaka.