Ljekovito bilje

Ljekovitost nekih gljiva uzrokovala je da se ti plodovi prirode ne uzgajaju više samo zbog dobrog okusa. Pored prehrambene vrijednosti, pojedine gljive sadrže polisaharide, steroide, triterpene, nukleotide i druge sastojke koji gljive čine ljekovitima....

Merala (Amelanchier ovalis) je listopadni grm ili manje stablo, a pripada porodici ruža (Rosaceae). U narodu je poznata je i pod imenima: jajolika merala, petrovačka hruščica, božja hruščica, rušvica i aronika. Samoniklo raste u...

Đumbir je tropska začinska biljka. Trajnica je s puzavim podzemnim stabljikama (rizomima) koja se uzgaja kao jednogodišnja kultura. Iako se uzgaja u većini tropskih i suptropskih zemalja, đumbir se najviše (30 do 40 %...

Kad gripa svlada, većina ljudi posegnut će za lijekovima, ali ovaj zdravstveni problem mogu spriječiti i liječiti neke biljne vrste, a jedna od njih je kozlinac.

Korijen crnog gaveza sadrži karotin, alkaloide, tanine, glikozide, sluzi, smole, eterično ulje, no najvažniji sastojak je alantoin (aktivna prirodna tvar sa snažnim keratolitičkim djelovanjem koja potiče rast stanica u kostima, vezivnom i potkožnom tkivu). Jedan je od najboljih lijekova za zacjeljivanje vanjskih i unutarnjih rana, oteklina, posjekotina, ogrebotina, modrica, lomova i krvarenja. Po okusu je sluzav, pomalo slatkast i blago stežući.

Divlji i pitomi kesten su potpuno dvije različite vrste koje pripadaju različitim porodicama, a zbog sličnosti ploda su dobile isti naziv - kesten. Plod pitomog kestena, osim što je ljekovit, i jestiv je, dok se kod divljeg koristi samo u ljekovitim pripravcima.

Začinskim biljem i začinima mijenja se miris, okus i izgled jela. Začini izazivaju tek, pospješuju izlučivanje probavnih sokova i utječu na izmjenu tvari i veću iskoristivost hrane. Koriste se svježi, zeleni i aromatični listovi biljaka, ali i u sušenom obliku. U ljekovito bilje ubrajamo one biljne vrste čiji jedan dio ili više dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može iskoristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko farmaceutske sinteze.

Pelini (Artemisia vrste) su uglavnom otporni, 60 do 150 cm visoki polugrmovi iz porodice glavočika (Compositae). Slatki pelin (Artemisia annua) u narodu je poznat još po sljedećim nazivima: baktunar, bejturan, ćabura, đul, jednogodišnji pelin, slatka Ana.

Mnoge korovne vrste na području Republike Hrvatske doživljavamo samo kao nepoželjne stanare naših vrtova i polja pritom ne znajući kako gotovo sve te biljke imaju ljekovita svojstva te mogu predstavljati vrijedan izvor minerala i hranjivih tvari u ljudskoj prehrani.

Bijeli glog, (Crataegus monogyna) koristi se još od srednjeg vijeka za liječenje bolesti srca i krvnih žila. Pomaže kod umora, manjka energije, lošeg sna, vrtoglavice, tjeskobe, nervoze i šuma u ušima. Lisni pupovi i mladi listovi su jestivi te se često kombiniraju sa salatom, a bijeli glog je i dobra medonosna biljka. Ljekovita svojstva bijelog gloga imaju list, cvijet i plod.

Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.) jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka za čiju se ljekovitost zna tisućama godina. Pripada porodici usnjača (Lamiaceae) te rodu Salvia koji broji više od 1000 vrsta.

Kalij je esencijalni makroelement, prijeko potreban svim životinjskim i biljnim organizmima. Pretežno se nalazi unutar stanične tekućine gdje s natrijem aktivira enzim ATP-azu, koji regulira prijenos kalijevih i natrijevih iona kroz staničnu membranu i održava njihov omjer u organizmu stalnim. Čovjek unosi kalij u organizam uglavnom biljnom hranom.

Zlatnožute cvjetne glavice maslačka koje kao malena sunca u proljeće proviruju s gotovo svake zelene površine uvijek nas iznova podsjećaju na brojna ljekovita svojstva ove biljke. Važno je samo da budu ubrane s ekološki čistih staništa, nikako s gradskih zelenih površina ili u blizini prometnica. Ljekoviti su svi dijelovi biljke, a mogu se koristiti svježi ili osušeni.

Oduvijek je veliki izazov bio osigurati ljudima dovoljno hrane te dobro zdravlje. Biljke su čovjeku pomogle u oba područja vrlo učinkovito, jer i kad se biljke koriste kao hrana, zbog svojih ljekovitih svojstava, često smanjuju rizik od bolesti. Tako se u tradicionalnoj kineskoj medicini vjeruje da hrana i lijek proizlaze iz istog podrijetla, ali s različitim namjenama i primjenama.

Upotreba prirodnih sirovina u izradi pripravaka za njegu kože potječe još od drevnih civilizacija. Neke od najpoznatijih sirovina koje su korištene u navedene svrhe su macerat nevena i gospine trave te maslinovo i bademovo ulje. Njihova upotreba nastavila se i do današnjeg dana i malo je onih koji za njih nisu čuli i koristili zbog svih blagodati koje pružaju koži.

Mnoge biljke koje se danas koriste bile su poznate širom svijeta u povijesti i uglavnom su se koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Ljekovite biljke su se koristile tijekom evolucije čovjeka u svrhu njegove zdravstvene zaštite te i danas imaju važnu ulogu u tradicionalnoj i modernoj medicini. Drijen (Cornus mas L.) je jedna od tih, nekoć vrlo popularna ljekovita biljka koja i danas ima široku primjenu.