Ljekovito bilje

Na temelju stoljetnog iskustva čovjek je iz biljnog i životinjskog svijeta odabrao namirnice koje čine njegovu hranu. Zahvaljujući razvoju kemije, tehnologije i poljoprivrede, odnosno znanosti o hrani i prehrani, danas nam je poznat veći broj namirnica nego u prošlosti. Uobičajeno ih svrstavamo u skupine, ovisno o podrijetlu, kemijskom sastavu i njihovoj ulozi u organizmu.

Ljekovito bilje
U kategoriju ljekovitog bilja spadaju kamilica, menta, kadulja, ružmarin, stolisnik, komorač i timijan, uzgojeni na oranicama.

Jednogodišnja je vrsta, ali prema novijim istraživanjima postoje i višegodišnje vrste. Stabljika je nježna, uspravna, poslije može polegnuti. Naraste 20 - 50 cm visoko pa i više. Liske su eliptične.

Za pripravljanje ljekovitih pripravaka maslačak ili radič koristan je od korijena do lista i cvijeta, a list je popularan i kao prva proljetna salata. Njegova je popularnost povećana razvojem ekopoljoprivrede, primjenom ekološkog komposta, u čemu i maslačak igra veliku ulogu.

Voće je zbog specifičnog sastava i kombinacije tvari eliksir kvalitetnijeg života. Sadrži mnoge vitamine, bogato je vlaknima i ostalim hranjivim sastojcima, a siromašno solima. U njemu nalazimo i mnoge tvari koje djeluju antioksidacijski.

Udomaćena na Sredozemlju, ali i na sjeveru Hrvatske, služi za dobivanje eteričnih ulja, ali i kao lončanica koja je sve traženija na kontinentu. Ulja djeluju baktericidno i protugljivično, mogu biti i analgetici, a napredni vlasnici biovrtova sade ju jer se pokazala izvrsnim sredstvom protiv nekih štetnika na povrću.

Mirisne i začinske biljke zasljepljuju osjetila i stvaraju ugođaj, nadahnjuju oči i čudesno laskaju nosu i nepcu. Ne uživajte u vrtu i balkonu samo očima, priuštite i svom nosu ljetno-mediteranski užitak na balkonu ili terasi.

Hladne ruke i stopala i onda kad smo odjeveni u skladu s vremenskim prilikama i ne boravimo u prostoru s preniskom temperaturom, znak su usporene cirkulacije krvi. Razlog mogu biti određene bolesti (pr. reumatoidni artritis), uzimanje nekih lijekova, pušenje, ali i genetsko naslijeđe.

Crni sljez raste kao korovska biljka u blizini ljudskih naselja, po poljima, livadama i krševinama, od nizinskih do planinskih predjela. Od davnina se koristi kod kašlja i prehlade, a danas se često i uzgaja.

Ova skromna biljka i danas raste po krovovima seoskih kuća, staja i drvarnica, ali je zbog svoje izdržljivosti i mogućnosti opstanka i u najtežim uvjetima omiljena kao lončanica i na modernim balkonima.

Buhač, podrijetlom iz Dalmacije, imao je dugu tradiciju uzgoja u nas zbog svojega insekticidnog djelovanja. Početkom 20. stoljeća bio je vrlo značajni izvor prihoda. Velika proizvodnja i niske cijene suhog buhača u Keniji, Japanu i dr., uz prateću preradbenu industriju, potpuno je ugasila našu proizvodnju još prije oko 40 godina. No, posebnu insekticidnu moć buhača nisu uspjeli zamijeniti nikakvi kemijski preparati.

Među raznim vrstama divljeg voća šumskim jagodama su razlogom više da se ljubitelji prirode odlučuju pohoditi njima već poznata staništa, te spojiti ugodno s korisnim i osjetilima priuštiti užitak od ukusnih plodova.

Mnoge biljke sadrže u sebi različite tvari gorka okusa, iako sve gorke biljke nisu istovremeno i ljekovite. Gorke tvari snažno potiču lučenje želučanih sokova i poboljšavaju opće stanje organizma, pa se preporučuju slabokrvnima, rekonvalescentima i živčano iscrpljenima. Uz brojne salate kao što su maslačak, endivija, cikorija, radič, artičoka, potočarka, na raspolaganju su nam i ljekoviti čajevi i napitci, poput lincure, kičice, pelina, angelike, stolisnika, kadulje i dr.

Zbog iznimne ljepote i osobita mirisa, ruži pripada osobito mjesto u biljnom svijetu. Njezina slava proteže se kroz stoljeća u prozi, poeziji, glazbi i likovnoj umjetnosti. I danas ju rado gledamo u svojim domovima, po balkonima, cvjetnjacima i parkovima, jer pruža poseban užitak za oko i čini nas sretnima.

Miris lavande svakoga podsjeća na nešto. Doziva uspomene na nedokučene tajne bakina ormara, ili na blagdanski ugođaj kad je sve odisalo dobro poznatim mirisom. Teško je zamisliti primorski vrt bez ljubičastoplavih klasastih cvatova, a nerijetko ih srećemo i u kontinentalnim vrtovima.

Bor, smreka i jela od davnina su poznati u narodu po svojoj ljekovitosti. Od njihovih su se iglica i smole pripravljali vitaminski napitci, sirupi i masti. Ta se tradicija očuvala sve do naših dana.