Povrćarstvo

Hladni dani i noći u ovom mjesecu smanjuju broj povrćarskih kultura koje se mogu sijati i saditi na otvorenom kako u kontinentalnom tako i u priobalnom području. U takvim klimatskim uvjetima, logično je da su za sjetvu ostale one vrste povrća koje podnose niže temperature u studenom bez opasnosti da će biti ugrožen njihov rast.

Danas nije tako popularno jesti tikve ili bundeve kao što je nekad bilo. Nekad se znalo samo za zimsku „tikvanju– turkinju“ svijetlosive kore i narančastog mesa. Danas uz nju možemo nabaviti nekoliko novih vrsta tikvi, ali one većini ljudi služe kao jesenski ukras. Unatoč brojnim mogućnostima korištenja tikvi u raznim jelima, one su nedovoljno zastupljene u jelovnicima.

Zaštićeni prostori su svi načini zaštite biljaka od nepovoljnih klimatskih uvjeta, čime se omogućava proizvodnja na određenom prostoru i u određenom vremenu dok ista ta proizvodnja nije moguća na otvorenome. Njihova je glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja. Ovisno o tipu i opremljenosti, u zaštićenim je prostorima moguće do određenog stupnja regulirati pojedine vegetacijske čimbenike (temperaturu, relativnu vlagu zraka, trajanje i intenzitet osvjetljenja, koncentraciju CO2).

Ozime smjese krmnog graška i žitarica kao zelena krma daju vrlo visoke prinose kvalitetne krme. Nažalost, osim u rijetkim slučajevima, te se smjese vrlo malo ili se uopće ne siju u Hrvatskoj, iako se mogu koristiti za zelenu krmu, višak se može silirati, a zrele se mogu ovršiti za zrno (koncentrat). Nakon preoravanja strni, ove smjese ostavljaju 80-160 kg/ha dušika u tlu, koji ostaje na raspolaganju idućoj kulturi, a potječe od simbiotskog vezivanja dušika iz zraka, koje su vezale kvržice, tj. bakterije koje žive na korijenu graška.

Kupus je u Hrvatskoj po površinama među prvim povrtnim kulturama jer se uzgaja na približno 10 000 ha, ali sa slabim prinosom od oko 16 t/ha. U kontinentalnom dijelu uzgaja se za jesensku berbu i preradu, a u primorskom dijelu se uzgaja u proljeće.

Studija provedena na sveučilištu u Barceloni pokazuje da rajčice iz organskog uzgoja sadrže veće količine fenolnih spojeva od konvencionalno uzgojenih. Fenolni spojevi su organske molekule koje se nalaze u mnogim vrstama povrća i za koje je dokazano da blagotvorno djeluju na ljudsko zdravlje. Skupina znanstvenika je prethodno demonstrirala da organski sok od rajčica kao i ketchup imaju veci sadržaj polifenola od soka i ketchupa koji su proizvedeni od konvencionalnih rajčica.

Krumpir i rajčicu napada u svjetskim razmjerima jedna od ekonomski najštetnijih gljivičnih bolesti – plamenjača (Phytophthora infestans). Pravilo je da se plamenjača prvo pojavi u krumpirištima, a onda se vjetrom i kišom prenosi na rajčicu koju obično potpuno uništava u vrijeme dozrijevanja i plodonošenja.

Za razliku od primjene mineralnih gnojiva rasipanjem, fertirigacijom se potrebna količina hranjiva dodaje putem sustava za natapanje kapanjem koji omogućava učinkovitu metodu primjene gnojiva kod uzgoja paprike na otvorenom, kao i kod većine povrćarskih kultura. Dodavanje hranjiva u sustav za natapanje kapanjem moguće je u količini i vremenu kad je najveća vjerojatnost da će ih biljka usvojiti.

Bananu, ananas, naranču, limun, limetu, mandarinu, ogrozd, rogač, patlidžane, rajčice, kukuruz, datulje, grejpfrut, smokve, dinje, lubenice, mango, papaju ili kivi odavno smo prisvojili – iako im je stvarna domovina daleko od Hrvatske, mnoge od tih vrsta uspijevaju kod nas ili su toliko dugo prisutne u ponudi da svi znaju kako se jedu i pripremaju. Egzotični izgled i okus nepoznatih biljnih vrsta krije malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata koji udruženim djelovanjem mogu zaštititi naš organizam od mnogih bolesti suvremenog svijeta. Danas u Hrvatskoj postoji mogućnost uzgoja i proizvodnje egzotičnih vrsta, ali i plasman egzotičnih plodova na sve zahtjevnije tržište željno noviteta. Razlika u kvaliteti egzotičnih proizvoda iz domaćeg uzgoja i proizvoda iz prirodnih staništa je očita. Razlog tome je što je egzotično voće i povrće vrlo zahtjevno.

Izbor krastavca ovisi o namjeni i načinu uzgoja. Prema namjeni, kultivari se dijele na salatne, za upotrebu u svježem stanju i kuhana jela te na kultivare za konzerviranje, koji se prerađuju na razne načine. Krastavci se najčešće konzerviraju mariniranjem cijeli ili rezani te u miješanim salatama. U domaćinstvima i industriji je uobičajeno konzerviranje mliječnokiselom fermentacijom najviše za upotrebu još u sezoni, ali je moguće i spremanje za zimu.

Opsežna istraživanja provedena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pokazala su da je povrće vrlo važno zbog svojih hranjivih svojstava. Povrće osigurava organizmu korisne i lakoprobavljive tvari – šećer, nezamjenjive aminokiseline, bjelančevine, masti, mineralne soli, vitamine i enzime. Povoljno utječe na ljudski organizam, regulira probavu i povećava biološku vrijednost ostalih namirnica. Najkorisnije je svježe povrće, jer sadržava više vitamina od toplinski obrađenog.

Dozrelost sjemena je važan biološki čimbenik klijavosti jer nedozrelo sjeme ima nepotpuno razvijenu klicu pa mu je i klijavost znatno manja u odnosu na potpuno dozrelo sjeme.

Stajsko gnojivo danas je prava rijetkost i zato su “hladna” klijališta u naše vrijeme znatno popularnija. Kad završi razdoblje smrzavanja negdje u ožujku možemo zasaditi biljčice.

Uspješna se biljna proizvodnja dugoročno može održati samo ako odabrane kulture uzgajamo sustavno jednu za drugom u plodoredu. Jedan od značajnih razloga uvođenja plodoreda je snošljivost usjeva prema ponovljenoj ili dugotrajnoj uzastopnoj sjetvi i tolerantnost prema korovima, štetnicima i uzročnicima bolesti koji se “nakupljaju” u tlu.

U kontinentalnim područjima češnjak se može saditi u jesen sredinom listopada, a u mediteranskim krajem listopada do sredine studenog. Češnjak posađen u jesen, trebao bi se prije jakih mrazeva ukorjeniti i razviti 1 do 2 lista. Ako se sadi u proljeće, najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenske prilike dozvole (krajem veljače ili početkom ožujka). Izbor roka sadnje (proljeće ili jesen) ovisit će prvenstveno o ekotipu ili kultivaru uzgajanom u određenom području, odnosno, u određenim klimatskim uvjetima.

Veliki broj povrtnih kultura uzgaja se iz prijesadnica. Na taj način se omogućuje ušteda u sjemenskom materijalu, raniji urod, a razdoblje vegetacije biljaka u polju znatno je skraćeno. Uzgojem prijesadnica u toplim lijehama ostvaruje se racionalno iskorištavanje zemljišta i omogućuje ubiranje više plodova s iste površine, a mlade biljke proizvedene iz prijesadnica otpornije su na štetne kukce i bolesti.