Živice u vrtovima imaju razne uloge: izvrsna su alternativa ogradama, štite tlo od erozije, osiguravaju privatnost, štite od neželjenih pogleda, buke, vjetra i prašine; mogu obrubljivati površine i stvarati hladovinu. Usto, stvaraju osobitu mikroklimu, pa je uz njih zrak svježiji i čišći, a mogu biti i stanište raznim životinjskim vrstama – od insekata do ptica.
No, živicu nije dovoljno posaditi i ostaviti da posve prirodno raste. Kako bi bila lijepa i imala svoju funkciju, moramo je održavati: zalijevati, prihranjivati i orezivati. Orezivanje je osobito važno i zbog susjeda kako bismo izbjegli eventualne nesuglasice i svađe. Živicu za sušna vremena trebamo zalijevati – osobito ljeti. Imajmo na umu da često šišanje i intenzivan rast iscrpljuju tlo i biljke, pa je potreba za hranivima veća nego inače.
Stoga je trebamo najmanje dva puta godišnje prihraniti (u rano proljeće ili jesen te prema potrebi tijekom vegetacije). Također, na prve znakove bolesti ili štetnika trebamo reagirati prikladnim zaštitnim sredstvima. Pripazimo i na razvoj korova – oni iscrpljuju tlo uz živicu i kvare cjelokupni izgled nasada. Živicu povremeno trebamo okopati, a trajnije rješenje je malčiranje organskim materijalom (razgrađeni kompost, lišće, sijeno, slama, kora drveta). Time ćemo biljkama pružiti zalihu hraniva i očuvati dio vlage u tlu.
Alat i pribor za orezivanje živice
Alat i pribor za orezivanje moraju biti ispravni za rukovanje kako ne bi došlo do nezgode, a alat uvijek oštar kako ne bismo nepotrebno oštetili biljke. Nakon korištenja alat i pribor dobro očistimo i osušimo, prema potrebi podmažemo te čuvamo na suhome mjestu. Ručne vrtlarske škare služe za orezivanje pojedinačnih grančica ili ocvalih cvjetova. Teleskopske škare prema potrebi možemo produljiti, a služe za rezanje visokih grana. Neke od ovih škara imaju i malu pilu kojom možemo odrezati deblje grane.
Ručna pila potrebna je za rezanje debljih grana. Motorna pila poslužit će nam kad imamo veću živicu s debljim granama koju trebamo odrezati do razine tla. Ručne škare za šišanje koriste nam za šišanje i oblikovanje živice. Električne, benzinske ili akumulatorske škare za šišanje izvrsna su pomoć kod velikih živica kad moramo precizno ošišati velike površine. Ljestve ćemo trebati za jako visoke živice. Kako bismo izbjegli ozljede kod šišanja živice stavimo rukavice, a zbog sitnih dijelova i prašine stavimo kapu ili šešir, zaštitne naočale i masku, te radimo li s aparatima, zbog buke bismo trebali zaštititi uši.
Kad orezivati živicu?
Vrijeme orezivanja ponajviše ovisi o vrsti živice i o tome kako je želimo oblikovati. Živice dijelimo na formalne i neformalne. Formalne živice imaju vrlo ravne linije, pa kako bi čitavo vrijeme bile besprijekorne tijekom sezone šišamo ih i po nekoliko puta. Neformalne živice su prirodnijeg, slobodnoga oblika i ne trebamo ih često orezivati, osobito ako se radi o listopadnim, cvatućim vrstama. Oblikovanje i šišanje provodit ćemo nekoliko puta tijekom vegetacije (od svibnja do kolovoza), a drastičnije rezove poput jačega oblikovanja i pomlađivanja u vrijeme mirovanja – potkraj jeseni ili potkraj zime.
Načini orezivanja živice
Živice trebamo započeti odmah orezivati, dok su još mlade. To će im definirati temeljni oblik i pomoći da se zgusnu. Daljnje orezivanje ovisit će o vrsti živice i željenome izgledu. Ako se živica nalazi uz kuću, zid ili ogradu, uvijek trebamo pripaziti da grane ne idu tik uz njih jer mogu uzrokovati ogrebotine ili oštećenja. Najbolje je da živica od zida bude udaljena 15 do 30 centimetara. Šišanje i oblikovanje izvodimo tako da započnemo od dna živice i krenemo prema gore. Općenito, ne bismo trebali orezati više od 1/3 grma jer jače orezivanje može oslabiti biljke, pa će biti podložnije napadu bolesti i štetnika.
Oblikovanje
Živicu možemo orezivati na različite načine, no kad je ona dosta visoka trebamo je oblikovati tako da joj gornji dio bude uži od donjega. Ako to ne učinimo, tj. orezujemo je tako da je i dolje i gore jednake širine, s vremenom u donjim dijelovima zbog nedostatka svjetla živica može dosta ogoljeti što će joj jako narušiti izgled. Usto, zbog snijega i vjetra živica može postati neuredna ili se oštetiti.
Ako nismo sigurni da ćemo moći pravilno oblikovati živicu (osobito ako je zapuštena i visoka) možemo si pomoći štapovima i špagom. Najprije odredimo željene granice živice (dužinu, širinu, visinu i nagib), a potom na rubovima (početak i kraj) zabijemo štapove ili kolčiće (koliko ih je potrebno). Pri dnu i vrhu (ako je potrebno i na sredini) vodoravno povučemo i zavežemo špage ili trake. Tako ćemo imati ravne linije koje će nam biti orijentir pomoću kojega ćemo se pri šišanju držati te zadane linije.
Šišanje
Šišanjem uklanjamo suvišan izrast – mlade grančice koje su izrasle u visinu i širinu. To je obično 5 do 10 centimetara. Time živici vraćamo željeni oblik, a ona postaje gušća. Prvo šišanje obavljamo kad biljke u proljeće porastu, a potom ljeti i eventualno potkraj ljeta. Kako ćemo vidjeti, ovo je osobito važan način orezivanja za crnogoricu i razne formalne živice. Najbolje je da izbjegavamo šišanje i orezivanje potkraj ljeta i u jesen, jer bi za tople jeseni biljke mogle započeti rasti, pa te grančice kasnije može oštetiti mraz. Dobar primjer za to je fotinija (Photinia sp.).
Pomlađivanje živice. Nakon nekog vremena, živica može biti prepuna debelih grana koje imaju malo postranih grana i listova, pa živica djeluje prorijeđeno. Tada je najbolje pristupiti pomlađivanju živice. Tako možemo izrezati samo dio najdebljih grana, no ako živica jako loše izgleda, najbolje je sve grane odrezati posve do razine tla. To činimo za vrijeme mirovanja (potkraj jeseni ili zime). Rezove šire od tri centimetra najsigurnije je premazati voćarskim voskom (to će biljke zaštititi od truleži i propadanja). Pomlađivanje vrijedi samo za bjelogorične vrste – drastični rezovi za crnogoricu uglavnom su fatalni.
Uklanjanje bolesnih i oštećenih grana i ocvalih cvjetova
Bez obzira na vrstu živice kad god tijekom godine primijetimo oštećene, bolesne ili osušene grane, trebamo ih odmah ukloniti jer mogu naštetiti okolnim granama, primjerice uzrokovati širenje bolesti. Ocvale cvjetove na živici uklanjamo iz estetskih razloga, ali i kad ne želimo da se stvaraju plodovi i sjemenke koji često iscrpljuju biljke, a izbjeći ćemo i njihovo rasijavanje. Kad uklonimo cvatuće grančice, potaknut ćemo novi, gušći rast biljaka.
Vrste živica i njihovo održavanje
Crnogorične živice
Redovito šišanje vrlo je važno jer ne smijemo pribjegavati drastičnome orezivanju. Zbog načina rasta crnogorične živice su iznutra prazne – grančice su bez listića. Stoga ako takvu živicu prejako odrežemo ostat će samo prazne grančice i debla. Nakon toga se živica nikako ili vrlo sporo oporavlja. Stoga ih šišamo nekoliko puta tijekom sezone. To se osobito odnosi na tuje (Thuja sp.) i pačemprese (Chamaecyparis sp.). Za razliku od njih tisa (Taxus baccata) i borovica (Juniperus sp.) mnogo bolje podnose jače orezivanje.
Bjelogorične živice
Ovi grmovi u hladnome dijelu godine gube lišće. Kod njih provodimo pomlađivanje i šišanje. Ove živice nakon nekog vremena mogu imati mnogo debelih, ogoljelih grana. Kad ih potkraj jeseni ili u rano proljeće temeljito orežemo, vrlo će se brzo pomladiti i ubrzo ponovno lijepo izgledati. Vazdazelene živice popularne su stoga što su tijekom čitave godine zelene.Najpopularnije vrste su šimšir(Buxus sp.), lovorvišnja (Prunus laurocerasus),božikovina (Ilex sp.), japanska aukuba(Aucuba japonica), fotinija (Photinia sp.), neke vrste kurika (Euonymus sp.)… Listopadne živice: grab(Carpinus betulus), hibiskus (Hibiscus syriacus), vatreni grm (Pyracantha coccinea), forzcije (Forsythia sp.), ukrasne dunje (Chaenomeles sp.), suručice (Spiraea sp.), žutike (Berberis sp.), kaline (Ligistrum sp. i dr.
