U prehrani i fitoterapiji koriste se dvije vrste kopriva – velika kopriva ili prava kopriva (Urtica dioica L.) i mala kopriva (Urtica urens L.). Znanstveno ime roda dolazi od latinske riječi urere, što znači peći, a da je taj naziv opravdan mogli smo se i sami više puta uvjeriti.
Velika kopriva
Velika kopriva je trajna dvodomna biljka s razgranatim puzavim podankom i uspravnom, četverobridnom stabljikom visine do 1,5 m. Izraz dvodomna znači da se prašnički (muški) cvjetovi nalaze na jednoj, a tučkovi (ženski) cvjetovi na drugoj biljci. Listovi su nasuprotni, produženo jajasti, na vrhu zašiljeni, po rubu pilasto nazubljeni. Čitava biljka prekrivena je krhkim dlakama koje se na dodir vrlo lako lome i oslobađaju sok koji žari kožu.
Muški i ženski cvjetovi pojavljuju se u pazušcima listova od lipnja do rujna. Mali su, neugledni, zelenkaste boje, složeni u metličaste cvatove (rese), a oprašuju se putem vjetra. Ženski cvjetovi se nakon oplodnje ovjese. Plod je malen, jednosjemeni oraščić. Listovi se skupljaju dok su mladi, sjeme u kolovozu i rujnu, a korijen na jesen. Kopriva raste uz puteve, ograde, na zapuštenim mještima, po šumama. Osobito voli hranjiva i vlažna tla gdje često prekriva velike površine.
Mala kopriva
Mala kopriva je jednogodišnja i jednodomna biljka (muški i ženski cvjetovi nalaze se na jednoj biljci) koja naraste u visinu do 60 cm. Za razliku od velike koprive čiji su listovi na malim peteljkama, kod male koprive peteljka lista duga je gotovo kao i plojka. Po sastavu i djelotvornosti slična je velikoj koprivi.
Kopriva je oduvijek bila vjerni čovjekov pratilac. Prije otkrića konoplje korištena je za tkanje platna kojim su stari Egipćani omatali mumije, a pomorci pleli užad. Služila je i kao boja za tkanine. Stari Grci i Rimljani puni su hvale za ovu biljku kao hranu i lijek.
Navodi se da su rimski vojnici sami sebe mlatili koprivom da se ne bi smrznuli u oštroj britanskoj zimi. Svježe ubrana kopriva još se uvijek u nekim krajevima koristi za „žarenje“ mjesta oboljelih od reume i išijasa. U starogermanskoj mitologiji i kopriva je bila simbol boga munje koji također žari i pali. Otuda vjerojatno i ona narodna „Neće grom u koprive“. Poznato je da su u nekim krajevima seljaci stavljali koprivu u ognjište kada se približavalo nevrijeme da „grom ne udari u kuću“. Kopriva se u industriji koristi za dobivanje sirovog klorofila kojim se bojaju živežne namirnice, zubne paste i sapuni.
Priprema čaja od listova koprive
1-2 čajne žlice suhih listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta, a zatim procijediti. Piti tri puta dnevno šalicu svježe pripremljenog čaja, najbolje nakon obroka. Čaj pojačava lučenje mokraće, snižava razinu šećera u krvi, djeluje protiv proljeva, „čisti krv“, pomaže kod kožnih bolesti, reume, gihta i išijasa, preporučuje se kod anemije, čestih mokraćnih infekcija, povoljno djeluje na jetru.
Kopriva u biovrtlarstvu
Kopriva je u biovrtlarstvu jedna od najvažnijih biljaka, a najčešće se koristi kao sredstvo za prskanje protiv nametnika ili gnojivo koje potiče rast i jača otpornost biljaka.
Kopriva kao sredstvo za prskanje
Usitniti 1 kg svježe koprive (ubrane prije cvatnje) i preliti ju s 10 L vode (najbolje kišnice ili vode iz pipe koja je odstajala dan, dva). Pripravak ostavi ti stajati 12-24 sata (ne duže) i koristiti za prskanje protiv lisnih uši na povrću, voćkama itd. Preporučuje se prskanje ponavljati nekoliko dana zaredom.
Kopriva kao tekuće gnojivo
1 kg usitnjene svježe koprive (ubrane prije cvatnje) preliti s 10 L kišnice ili odstajale vode. Posuda treba biti nešto veća, nikako metalna, jer prilikom vrenja dolazi do reakcije s metalom. Najčešće se koriste plastične posude koje se prekriju jutenom vrećom ili nekavom mrežom ili rešetkom jer tekućina mora biti u doticaju sa zrakom. Masa se ostavi fermentirati 5-30 dana, ovisno o temperaturi, uz svakodnevno miješanje. Kod temperature od oko 20 0C gnojivo će biti gotovo za kojih 15 dana. Kad poprimi tamnu boju i prestane se prilikom miješanja pjeniti, spremno je za upotrebu. Kao gnojivo za zalijevanje koristi se razrijeđeno s vodom u omjeru 1:10. Zalijeva se na tlo, ne po zelenim dijelovima biljke.
 i mala kopriva (Urtica urens L.).){kind=link}