Capsella bursa-pastoris L. ili pastirska torbica je korovna biljka koja pripada porodici krstašica (Brassicaceae) u koju ubrajamo mnoge povrtne vrste s kojima se svakodnevno susrećemo. Neki njeni narodni nazivi su prava rusomača, pastirska torbica, kesica majke Božje, kokošica, krvavka, mačkine suze te hoću-neću. Od davnina je poznata biljka, a koristila se u srednjem vijeku pri liječenju raznih krvarenja. Rasprostranjena je na svim kontinentima, što znači da je kozmopolitska vrsta.

Rusomača je jednogodišnja biljka niskog habitusa visine od 10 do 60 cm. Ima prizemnu lisnu rozetu koju tvore nepravilno nazubljeni listovi, slično kao kod maslačka. Na gornjem dijelu stabljike i ograncima razvijaju se grozdasti cvatovi sastavljeni od sitnih, bijelih cvjetića. Cvjeta od ožujka do studenog. Duž stabljike nalaze se komuške u obliku srca unutar kojih su sitne, crvenkasto žute sjemenke. Kad sazrije, komuške pucaju na dva dijela, sjemenke ispadaju i šire se. Možemo ju naći posvuda jer raste „na svakom koraku“, na putovima, livadama, strništima, zapuštenim zemljištima, uz ceste pa čak i u pukotinama zidova i pločnika. Na poljoprivrednim zemljištima predstavlja problem zbog velike proizvodnje sjemena. Nicanje rusomače započinje ujesen te se pojavljuje u ozimim žitaricama, uljanoj repici, šećernoj repi, grašku, nasadima vinove loze i voćnjacima.

Uspješno suzbijanje u ozimim žitaricama postiže se primjenom herbicida u post-em roku primjene: amidosulfuron, jodsulfuron, metilsulfuron- metil, florasulam, piroksulam, klotoluron, 2,4 D herbicida te prosulfokarba (post ili pre-em). Ostali herbicidi koji uspješno suzbijaju rusomaču su: flumioksazin (vinova loza), piridat (lucerna, kupusnjače), kloridazon (šećerna repa).

No, rusomača ima i određena ljekovita svojstva te ju zbog toga možemo i korisno upotrijebiti.

Višenamjenska upotreba i korištenje

Sadrži biogene amine, alkaloide, saponine, gorušičino ulje, organske kiseline, glikozide i flavonoide. Jedan od važnijih sastojaka je flavonoid peptid diosmin zbog svojstva zgrušavanja krvi. U rusomači još možemo naći kalij, kalcij, željezo pa i neke vitamine kao što su vitamin C, B1, B2 i K te se zbog toga listovi mogu konzumirati kao salata. Možemo koristiti čitavu nadzemnu biljku (Bursae pastoris herba), a sakupljamo je za vrijeme njenog cvjetanja što znači od ožujka do studenog. Skuplja se cijela stabljika zajedno s listovima, komuškama i cvjetovima. Potom se može staviti na sušenje, no neki smatraju da tako gubi dio svoje ljekovitosti pa preporučaju da se koristi svježa. Sušenje je najbolje obaviti na prozračnom mjestu u hladu, a neki preporučuju i da se iščupa s korijenom, poveže u snop i suši obješena na prozračnom mjestu. Nakon što se osuši, biljni dijelovi se usitnjavaju te spremaju u tamnu staklenku.

Za rusomaču se smatra da zaustavlja razna krvarenja, a kineski ljekari nazivaju je lijekom koji „hladi krv“. Zaustavlja krvarenja nosa, pluća, rana, crijeva, želuca, bubrega, hemoroida i raznih drugih krvarenja. Značajna je po tome što pomaže kod bolnih, dugih i obilnih menstruacija te kod upale mišićnog tkiva maternice. Rusomača se također koristi kao pomoć pri porođajima jer potiče trudove.

Vrlo važno svojstvo je mogućnost reguliranja visokog i niskog tlaka aktivnim tvarima koje sužavaju krvne žile i ojačavaju njihove stijenke. Rusomača se još koristi za bolji rad crijeva, kod bolova u trbuhu, protiv pijeska u žući, mokraćnom mjehuru i bubrezima, kod kašlja, artritisa, groznice, kožnih bolesti i još mnogih drugih tegoba. Koristi se u obliku čaja, tinkture, soka ili praha. Može se kombinirati i s drugim biljkama kao što su kopriva, stolisnik, kamilica, preslica, neven i dr. U veterini se može koristiti protiv unutarnjih krvarenja i površinskih rana životinja, a njene nuspojave nisu zabilježene. Za visoki tlak i aterosklerozu koristi se u obliku čajne mješavine:
• Rusomačina zelen (Bursae pastoris herba) 10 g
• Zelen bijele imele (Visci herba) 25 g
• Rutvičina zelen (Rutae herba) 25 g
• Glogov cvijet (Crataegi flos) 20 g
• Zelen poljske preslica (Equiseti herba) 20 g
Dvije čajne žličice te mješavine prelije se s vrućom vodom i pusti da odstoji 5-10 minuta. Pije se dva do tri puta na dan po jedna šalica čaja. Kod dugih i obilnih menstruacija koristi se čajna mješavina:
• Rusomačina zelen (Bursae pastoris herba) 25 g
• Hrastova kora (Quercus cortex) 25 g
• Stolisnikova zelen (Millefolii herba) 25 g
• Petoprstin korijen (Tormentillae rhizoma) 25 g
Od dvije čajne žličice priprema se svježi sok i tijekom dana se piju jedna do dvije čaše.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakBromelije – egzotične i nezahtjevne ljepotice
Sljedeći članakOčuvane močvare ključne za opstanak prirode i ljudi!
Avatar
Rođena je u Splitu. Diplomirala je i doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Od 2001. zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2012. u znanstveno nastavnom zvanju sveučilišnog docenta. Autorica je pet međunarodna znanstvena rada, 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Maja Šćepanović rođena je 17. lipnja 1975. godine u Splitu gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Jednu godinu srednje škole obrazovala se u Italiji, Domodossoli (Liceo Scientifico Giorgio Spezia). Dodiplomski studij Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je 1994., gdje je i diplomirala 2000. s temom „Praćenje leta leptira Cydia pomonella u 1999. godini“. Od 2001. godine zaposlena je na Zavodu za herbologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu znanstvenog novaka – asistenta. Doktorsku disertaciju „Učinak višekratne primjene smanjenih količina herbicida na korove i prinos šećerne repe (Beta vulgaris L. var. altissima Doll) obranila je 11. ožujka 2011. na Agronomskom fakultetu. U srpnju 2012. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje sveučilišnog docenta na Agronomskom fakultetu. U višeg znanstvenog suradnika izabrana je 1. ožujka 2018. Sudjeluje u nastavi preddiplomskog studija „Zaštita bilja“ kao koordinator modula Osnove herbologije te suradnik na modulima Osnove fitomedicine, Zaštita ratarskih kultura od štetočinja, Zaštita voćaka i vinove loze od štetočinja te Sustavi suzbijanja štetnih organizama. Na diplomskom studiju Fitomedicina koordinator je predmeta Ekologija korova i predmeta Herbicides na InterEnAgro studiju te suradnica na predmetu Specijalna herbologija. Mentorirala je više od 20 studentskih radova (završni rad, diplomski rad, radovi za dekanovu i rektorovu nagradu). Surađivala je na dva znanstvena projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (Mogućnost primjene smanjenih količina herbicida i Ekološki prihvatljiva zaštita od korova u sustavu integrirane biljne proizvodnje), dva VIP projekta (Primjena smanjenih količina herbicida i Suzbijanje korova u povrću (luk, rajčica, špinat) direktnom sjetvom sjemena) i projektu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (Pelinolisni limundžik Ambrosia artemisiifolia L., raširenost, biologija, ekologija, štetnost i mjere suzbijanja). Suradnica je i na tri međunarodna projekta IPA: “Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer’s income and reduce pesticide use”, Tempus projekt: “International joint Master degree in Plant Medicine” te COS projekt: Sustainable management of Ambrosia artemisiifolia in Europe (SMARTER). Autorica je pet međunarodna znanstvena rada (a1), 20-ak nacionalnih znanstvenih radova, 30-ak stručnih radova te koautora sveučilišnog priručnika. Dodatno se educirala u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Aktivno je sudjelovala na 10-ak međunarodnih znanstvenih skupova te 15-ak stručnih skupova iz područja zaštite bilja. Članica je Hrvatskog društva biljne zaštite te Europskog društva za proučavanje korova (EWRS). Područje interesa: integrirano suzbijanje korova, primjena smanjenih količina herbicida, biologija i ekologija korova, prognozni i bio-ekonomični modeli,.