Jedna od najviše istraživanih ljekovitih biljaka iz roda Hypericum je Hypericum perforatum L., odnosno gospina trava, kantarion, rupičasta pljuskavica ili trava sv. Ivana.
Vrlo je raširena biljna vrsta, samonikla na području Europe i Azije, a proširila se i na Australiju i Sjevernu Ameriku. Raste u skupinama ili pojedinačno na sunčanim livadama, u šikarama, na krčevinama, uz putove i na neobrađenim zemljištima. Višegodišnja je zeljasta biljka s uspravnom, razgranatom, čvrstom i dvobridnom stabljikom visine 50-80 cm. Biljka cvate tijekom cijelog ljeta. Za sigurno prepoznavanje potrebno je potpuno procvjetale cvjetove protrljati među prstima koji tada trebaju ostaviti tamnocrvene mrlje.
Ljekovitost
Ljekovitost gospine trave je širokog opsega stoga se pripravci, s obzirom na način primjene, mogu podijeliti u oralne i lokalne. U svijetu se oralni pripravci koriste u obliku tableta i čajeva, a lokalni u obliku ulja, tinktura, gelova, otopina i krema.
Iako je najpoznatija kao antidepresiv koji se najčešće propisuje u lakšim stanjima, koristi se još i kao sedativ, diuretik, antiflogistik, analgetik, adstrigent i antipiretik diljem svijeta. Također se naširoko koristi u mnogim zemljama u antibakterijskim, antivirusnim, protuupalnim i antinociceptivnim lijekovima. Ekstrakti ove biljke imaju i antiangiogena, antifibroblastična te antioksidativna svojstva. Najpoznatiji pripravak od gospine trave je tzv. kantarionovo ulje koje ima višestruku upotrebu u narodnoj medicini. Koristi se za zacjeljivanje rana, opeklina, posjekotina, kod hemoroida, neurodermitisa, reumatskih bolova i mijalgija kao antiseptik, protiv bolova jetre i želuca itd.
Fitokemijski profil gospine trave uključuje naftodiantrone (posebno hipericin i pseudohipericin), hiperforin, flavonoide, biflavonoide, ksantone, fenilpropane, fenolne kiseline, eterično ulje i dr. Prema istraživanjima, biološki aktivne tvari s najvećom medicinskom aktivnošću su hipericin i hiperforin dok naftodiantroni imaju snažne citotoksične i proapoptotičke učinke na stanice raka. Eterična ulja gospine trave su bogati izvori monoterpena, seskviterpena i njihovih oksigeniranih derivata.
Osim podvrste, staništa i čuvanja droge, na sadržaj i sastav ljekovitih sastavnica biljke utječe vrijeme berbe. Najprikladnije vrijeme za berbu gospine trave je puna cvatnja. Beru se rasvjetale glavice, odnosno nadzemni dio koji se odmah koristi ili se veže u snopić, objesi i tako suši na sjenovitom i prozračnom mjestu.
Priprema macerata, tinkture i čaja
Priprema kantarionovog ulja odnosno macerata: u staklenu bocu staviti tri dijela hladnoprešanog biljnog ulja po izboru (maslinovog, suncokretovog i sl.) i jedan dio svježeg cvijeta gospine trave. Bocu zatvoriti i ostaviti da stoji na suncu šest tjedana. Potrebno je povremeno promućkati bocu. Nakon šest tjedana ulje procijediti preko gaze i istisnuti cvjetove te čuvati na tamnom mjestu u staklenoj boci. Takvo ulje je tamnocrvene boje zbog pigmenta hipericina i zbog toga fototoksično što znači da se nakon nanošenja na tijelo ne smije izlagati suncu jer se mogu pojaviti oštećenja na koži u obliku tamnih pjega.
Tinktura: u litru domaće rakije, votke ili 70 % alkohola staviti dvije pune šake svježeg cvijeta gospine trave. Ostaviti na suncu tri do četiri tjedna, procijediti i koristiti 3 x dnevno po 30 – 40 kapi razrijeđeno u malo vode / čaja. Oralno uzimanje tinkture kod depresije može biti bez pauze dugotrajno i višemjesečno, bez štetnih posljedica. Tinkturom se tretiraju i modrice, uganuća, giht i ogrebotine.
Čaj: jednu čajnu žličicu osušenog lista i cvijeta gospine trave preliti šalicom kipuće vode. Nakon pet do deset minuta procijediti, po želji zasladiti medom i piti toplo – ujutro prije doručka i navečer prije spavanja. Pije se kod upale maternice, grčeva u crijevima, glavobolje i katara pluća.
Gospina trava ima interakcije s mnogim lijekovima kao što su antidepresivi, oralni kontraceptivi i mnogi drugi te je prije korištenja njenih pripravaka potrebno konzultirati se s liječnikom. Važno je da se ne koriste zajedno antidepresivi i pripravci gospine trave! Ne preporučuje se kod trudnica i dojilja, kao ni kod djece mlađe od 12 godina.
Pišu: dr. sc. Monika Vidak,
izv. prof. dr. sc. Klaudija Carović-Stanko
Agronomski fakultet u Zagrebu
