Kiselica je rašireni livadni korov koji se zbog ugodno kiselog, osvježavajućeg okusa i lake dostupnosti od davnina koristio kao samoniklo povrće, prirodni izvor C vitamina te lijek za brojne tegobe, najčešće tegobe probavnog sustava.
Ime roda, Rumex, dolazi od latinske riječi „rumo“, što znači „sišem“. Vezano je uz običaj rimskih vojnika da sišu listove kiselice kako bi umanjili osjećaj žeđi. Poznato je da su se njome bojile tkanine, otklanjale mrlja od hrđe i plijesni s tkanina, čistilo srebro. U Laponiji je sok kiselice služio za kiseljenje mlijeka. U 16. i 17. stoljeću slovila je za čudotvornu biljku. Kod nas je zabilježeno dvadesetak vrsta roda Rumex. Dosta su česti i križanci koje je ponekad teško sa sigurnošću determinirati.
U prehrani i u ljekovite svrhe najčešće se koriste velika ili obična kiselica (Rumex acetosa L.) i mala kiselica (Rumex acetosella L.). Velika kiselica raste po vlažnim livadama, živicama, uz jarke i ceste. Ima 30-60 cm visoku, uspravnu, izbrazdanu stabljiku koja je u donjem dijelu crvenkasta, a u gornjem zelena. Listovi su kopljasti, cijelovitog ruba, u gornjem dijelu prirasli uz stabljiku, a prema dolje sve veći i na dužoj peteljci. Od svibnja do kolovoza na vrhu stabljike razvijaju se sitni, crvenkasto zeleni cvjetovi, skupljeni u metličaste cvatove. Plodovi su trobridni oraščići crvene boje. Listovi se beru u proljeće prije cvatnje, plodovi tijekom ljeta, a korijen u jesen. Mala kiselica ima nešto sitnije i manje izdašne listove.
Ne konzumirati u velikim količinama!
Cijela biljka ima kiselkasti okus koji potječe od soli oksalne kiseline. Tako ovu jestivu divlju nije preporučljivo uživati u većim količinama jer može dovesti do oštećenja bubrega. Čak se i domaće životinje mogu blago otrovati ako je pasu u velikim količinama. Zbog visokog udjela vlakana, dodavanje kiselice u prehrani pomaže boljoj i zdravijoj probavi, pridonosi smanjenju kolesterola u krvi i zaštiti od ateroskleroze. U listovima kiselice nalazi se 40 -80 mg % vitamina C, nešto vitamina A i vitamina B skupine. Od minerala se nalazi željezo, magnezij, kalij i kalcij. Obiluje polifenolnim kiselinama, flavonoidima i antocijaninima.
Mladi listovi su se zbog znatne količine C vitamina od davnina koristili kao lijek protiv skorbuta, ali i protiv anemije jer C vitamin pomaže apsorpciju željeza koji je također prisutan u biljci. Kod paradentoze mladim zgnječenim listovima masiralo se zubno meso ili su se listovi žvakali. U narodnoj medicini kiselica se koristi se kod povišene temperature, različitih upalnih procesa, pomanjkanja teka, bolesti jetre želuca i crijeva, zatvora (opstipacije), protiv glista, za bolje mokrenje, reguliranje mjesečnog ciklusa, liječenje raznih kožnih tegoba ( oteklina, ekcema, svraba kože), za čišćenje krvi i detoksikaciju organizma.
U upotrebi je svježi i sušeni list, svježi sok biljke, plodovi i korijen. Svježe zdrobljeno lišće, stavljeno kao oblog na tabane, koristi se kod povišene temperature ili se moči u octu 1 sat i koristi kao oblog. Svježi sok iz listova jak je diuretik i blagi laksativ. Pomaže kod upalnih procesa, rana, svrbeža lože, lišajeva i akni. Koristi se za grgljanje, ispiranje i mazanje oboljelih mjesta. Čaj od korijena kiselice koristi se u liječenju jakih menstrualnih krvarenja te za bojenje tkanina. Čaj od plodova zaustavlja proljeve, umiruje bolove u trbuhu, zaustavlja krvarenje. Osim što je možemo ubrati na livadi ili sami uzgojiti u tegli i vrtu, kiselica nam je dostupna i u obliku gotovih farmaceutskih pripravaka: tinktura, kapsula i čajeva.
Čaj od kiselice: 2 čajne žlice usitnjenih listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta i procijediti. Piti do 2 šalice čaja dnevno ili ga koristiti za ispiranje kože kod akni i kožnih osipa.
Zbog znatnog udjela oksalne kiseline kiselicu ne bi trebali koristiti oboljeli od reume i artritisa. Također i osobe kod kojih je povećana sklonost stvaranja bubrežnih kamenaca.
Oblog za kožne bolesti – 2 šake listova kiselice kuhati 15 minuta u litri vode i procijediti. Čajem natopiti čistu tkaninu i nanijet na oboljeli dio kože. Oblog ublažava osjećaj peckanja na koži, pomaže kod oteklina, prištića, akni i drugih kožnih tegoba.
Essiac čaj – kiselica je sastavni dio Essiac čaja, popularnog alternativnog pripravka za detoksikaciju organizma, jačanje imuniteta i obranu organizma od raka. Receptura čaja potječe iz 1922. godine od kanadske medicinske sestre Rene Caisse (1888.-1978.) koja ga je koristila u liječenju pacijenata oboljelih od raka. Na to ju je potakla 80-godišnja pacijentica koju je upoznala u bolnici. Ona je tvrdila da se pomoću tog čaja, čija receptura potječe od indijanskog plemena Ojibwa s jezera Ontario, izliječila od raka dojke.
Originalna receptura je sadržavala 8 biljaka, a Caisse ju je na osnovu vlastitih iskustava svela na 4 osnovne biljke: korijen čička, korijen i list kiselice, koru glatkog brijesta i korijen turske ili kineske rabarbare. Naziv čaja Essiac dobiven je obrnutim redoslijedom slova prezimena Caisse.
Kiselica u kulinarstvu
Svježi nasjeckani listovi dodaju se kao začin salatama, sirnim namazima, maslacu, mliječnim napitcima (jogurtu, kiselom mlijeku), omletima, juhama, nadjevima od sira za pite, štrudle i palačinke. Mladi listovi se miješaju s drugim zelenim salatama ili se pirjani na maslacu jedu kao prilog uz piletinu ili ribu. Listovi su nekada služili i za omekšavanje mesa. Omotaju oko odrezaka ili se zgnječeni dodaju u marinadu. Kiselicu treba brati u čistoj prirodi, u područjima udaljenim od prometnica i površina tretiranih umjetnim gnojivima i pesticidima.
Izvor: Gospodarski kalendar
