U broju 12 Gospodarskog lista od 1. srpnja objavljen je 1. dio o kasnocvatućim ljetnicama. Donosimo nastavak o korisnim biljkama koje imaju ljekovito djelovanje, a cvatu u ovo doba godine.
Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta tijekom proljetnog razdoblja (niskih temperatura i obilnijih oborina) vegetacija dosta kasni, neke ljekovite vrste koje smo prijašnjih godina nalazili na livadama i uz rubove šuma dosta ranije, javljaju se tek sada poput medvjetke i stolisnika.
Medvjetka kao lijek za urinarne infekcije
Medvjetka ili medvjeđe grožđe, lat. Arctostaphylos uva-ursi je vazdazeleni grm iz porodice vrijesova (Ericaceae). Grane su polegnute i malo uzdižuće, narastu tek do 30 cm visine, no dobro su razgranate i idu do 1 m u širinu te prekrivaju tlo poput tepiha. Korijenov sustav je površinski premda dobro razgranat. Kora je kod mladih grana zelenocrvenkasta, s kratkim dlakama, kasnije crvenkastosmeđa i ljušti se. Listovi su naizmjenični, jednostavni, mali, ali čvrsti i kruti, kožasti te izražene mrežaste nervature. Cvjetovi su dvospolni, zvonoliki, skupljeni u viseće grozdaste cvatove na zajedničkoj peteljci na vrhovima grančica. Vjenčić je bijel, svijetloružičast na vrhu. Cvate od ožujka do lipnja. Plod je okrugla, glatka i gola, crvena boba promjera oko 6-8 mm, sadrži 6-8 bubrežastih koštica s jednom sjemenkom oštrih bridova.
Dozrijeva u kolovozu i rujnu. Prirodno raste u skupinama u gorskim i pretplaninskim područjima južne Europe, u sasvim sjevernim dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Kod nas je ima na Velebitu i u Gorskom Kotaru, u pojasu bukve i bora krivulja, do 2000 m nadmorske visine. Staništa su joj sunčana i polusjenovita mjesta, vegetacije niskih grmova, suha pješčana, kamenita i stjenovita mjesta, vapnenačka i kisela tla. Životni vijek joj je više od 100 godina. Strogo je zaštićena biljka.
Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama ili uzimanjem reznica u kasno ljeto. Odgovara joj sunčano ili blago sjenovito mjesto, suha, rastresita i topla zemljišta. Latinski naziv roda Arctostaphylos potječe od grčkih riječi arktos (medvjed) i staphyle (grozd), navodno medvjedi rado jedu plodove. Slično, naziv vrste uva ursi potječe od latinskog uva (grožđe) i ursus (medvjed), istog značenja. Plodovi medvjetke su jestivi, premda su opori i kiselkasta okusa. Jestivi su sirovi ali boljeg su okusa ako se prokuhaju, mogu se sušiti, prema želji kasnije i samljeti. Osušeni plodovi sadrže 21 % šećera. U fitoterapiji se upotrebljavaju mladi listovi koji se beru u bilo koje doba godine. Suše se cijeli na toplom i prozračnom mjestu.
Medvjetka djeluje antiseptično te je službeno odobrena kao lijek za urinarne infekcije kao što je cistitis i upala mokraćne cijevi. Kako bi medvjetka bila učinkovita, urin ne smije biti kiseo te je potrebno zalužiti mokraću uzimanjem soda bikarbone. Također se tijekom liječenja medvjetkom preporuča izbjegavanje konzumiranje gaziranih pića, octa i agruma.
Čaj od medvjetke
- 7 g lista izdrobi se na male komadiće, prelije šalicom kipuće vode, ostavi 10 min i procijedi. Pije se svježe spravljeno 5 × dnevno, a 2 × dnevno se uzme i pola žličice sode bikarbone.
Stolisnik oslobađa vodu iz organizma
Stolisnik, lat. Achillea millefolium je trajna zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je uspravna, većinom jednostavna, prekrivena vunenastim dlakama, naraste do 80 cm visine. Podanak je horizontalan, puzajuć. Cvjetne glavice su promjera 3-5 mm, skupljene su u guste paštitaste cvatove na vrhu stabljike. Sastavljene su od cjevastih cvjetova u sredini i jezičastih bijelih ili rozih cvjetova na obodu.
Cvatu od lipnja do rujna. Raste po cijeloj Europi samoniklo, najčešće u skupinama, na suhim pašnjacima, poljima, livadama te kao korov u vrtovima, nalazimo ga od nizina do planinskog pojasa 1700 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijena u proljeće ili jesen. Voli sunčan položaj i tlo bogato hranjivim tvarima, dobro podnosi sušu i vrućinu i preživljava mraz.
Moguće je sakupiti sjemenke samoniklih biljaka te ih posijati u posudice. Presađujemo ih nakon 6 do 8 tjedana. Latinsko ime roda Achillea dan je prema starogrčkom mitološkom junaku Ahileju koji je biljku koristio kako bi liječio rane i spriječio krvarenje njegovih vojnika. Hajduci su također znali za njegovu ljekovitu primjenu te je u narodu stolisnik poznat kao hajdučka trava. Ime vrste millefolium znači tisuću listova, potječe od latinskih riječi mille (tisuću) i folium (list).
Mlade listove beremo od kraja veljače do lipnja te ponovo u jesen. Sadrže 25-45 mg% vitamina C, do 13 mg% karotina i nešto vitamina K. Dodajemo ih u salate, variva, juhe. Mogu se upotrebljavati i kao začin umjesto peršina.
Starenjem listovi razviju gorke glikozide i dosta trjeslovina, tad nisu više za jelo. Listove, cvjetove ili vrške biljaka sakupljamo u vrijeme cvatnje i sušimo na hladnom i prozračnom mjestu. Koristimo ih za čaj koji čisti krv, jača apetit, poboljšava rad jetre, žučnog mjehura i bubrega, oslobađa vodu iz organizma. Koristi se i za liječenje ženskih bolesti, dijabetesa, zaustavljanja krvarenja.
Izvor httpswww.br.de
- 10 g sušene herbe prelije se s šalicom kipuće vode, ostavi poklopljeno 10 min, procijedi i pije po 3 šalice dnevno.
Destilacijom vodenom parom cvjetova dobiva se eterično ulje. Oralno se ono ne smije koristiti jer je neurotoksično zbog sadržaja tujona, no nalazi primjenu u kozmetici. Slično kao i stolisnikov hidrolat također ima primjenu u njezi u njezi upaljene, suhe i oštećene kože.
