Prigušivač na lovačkoj puški: zaštita sluha ili opasnost od krivolova?

Kao članica EU, Hrvatska prati europske trendove i smjernice — pa se postavlja pitanje hoće li uskoro i domaći lovci smjeti legalno koristiti moderator zvuka, odnosno prigušivač, na lovačkim karabinima.

Uskoro možda više nećemo slušati uznemiravajuće pucnjeve iz lovačkih pušaka u šumama i poljima u kojima lovci traže svoj lovački užitak, skupo plaćajući koncesije za lovišta koja su zakupili kako bi brinuli o bioraznolikosti i dobrobiti divljih životinja. Taj lovački užitak, međutim, ostali stanovnici ne vole uvijek kad se odvija u blizini njihovih kuća ili dok oni sami uživaju u prirodi, a divlje životinje zbog pucnjeva panično bježe i skrivaju se u svojem staništu. Već dulje vrijeme traje razmišljanje o tome kako pomiriti oprečne stavove o pucanju — prije svega zbog dobrobiti ljudi i životinja — te razjasniti dileme koje postoje među lovcima, onima koji to nisu, ali i u državnoj upravi koja bi to pitanje trebala razriješiti i kontrolirati u praksi.

Zakon u RH po pitanju prigušivača

Zakonodavac u RH je po pitanju prigušivača vrlo jasan: oni nisu dopušteni prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je na snazi od 8. travnja 2020. godine. Prigušivači bilo koje vrste na oružju su zakonskom regulativom zabranjeni, a dopušteni su samo za potrebe specijalnih službi poput vojske i policije. Za kršenje odredbi zakona predviđena je, između ostalog, i kazna zatvora do tri godine.

Razlozi zabrane prije svega leže u svemu onome negativnom za što bi se prigušivač mogao zloupotrijebiti — raznim kaznenim djelima, krivolovom, terorizmom i sličnim. Pri izradi zakona, međutim, nije se razmišljalo o pozitivnim stranama njegove legalne primjene. Istovremeno je korištenje prigušivača zvuka u lovu dopušteno u sedamnaest članica EU, i to uglavnom u visoko razvijenim zemljama.

To znači da je legalna uporaba prigušivača u lovu praksa u većini zemalja koje okružuju Hrvatsku. U nizu europskih zemalja prigušivači su već godinama dopušteni u lovu — u nekima se smatraju dodatkom oružju, u drugima čak dijelom zaštitne opreme. Iskustva tih država pokazuju da nema porasta kaznenih djela povezanih s lovačkim oružjem niti zlouporabe prigušivača u kriminalne svrhe. Naprotiv, pozitivni učinci na zdravlje i sigurnost ljudi nadmašuju eventualne rizike, a divljači je u lovištima osiguran veći mir bez nepotrebnog stresa koji negativno utječe na životinjski svijet.

Uporaba prigušivača u gaterima i ograđenim lovištima bila bi posebno korisna — pucnjevi ne bi plašili divljač niti remetili njezine životne navike, pa bi uzgoj, hranjenje, ali i sam čin lova bio olakšan i za divljač i za lovca uzgajivača. Sličan učinak ostvario bi se i u otvorenim lovištima, posebno ako se u sklopu ili rubnim dijelovima lovišta nalaze kuće ili naselja čiji stanovnici zvukove pucnja slušaju prisilno.

Što su to prigušivači ili moderatori zvuka?

Prigušivač je mehanički uređaj montiran na vatreno oružje čiji je cilj smanjiti buku koju stvara eksplozija barutnih plinova kad zrno probije zvučni zid pri izlasku iz cijevi, smanjujući mu brzinu na podzvučnu. U stvarnosti prigušivači, odnosno preciznije moderatori zvuka, nemaju nikakve veze s nečujnim pucnjem — riječ je o tehničkom i sigurnosnom pomagalu čija je osnovna svrha smanjenje štetne buke pri opaljenju. Kad je riječ o prigušivačima za lovačke karabine, na europskom tržištu gotovo da nema marke i modela za koji proizvođač nije predvidio i originalni pripadajući prigušivač. Neki karabini već na završetku cijevi imaju unutarnji ili vanjski navoj na koji se prigušivač može izravno montirati, a na veliku većinu drugih navoj se naknadno može urezati bez negativnih posljedica po tehničke i balističke performanse puške.

Modernizacija lovne prakse i etički standardi 21. stoljeća

Podosta je razloga koji idu u prilog legalizaciji prigušivača, a jedan od njih svakako je zdravstveni aspekt i zaštita sluha. U mnogim europskim državama upravo se zaštita sluha navodi kao glavni razlog dopuštanja prigušivača u lovu.

Stručna literatura potvrđuje da već jednokratna izloženost snažnom pucnju može uzrokovati trajni gubitak sluha ili tinitus, odnosno zvonjenje u ušima. Procjenjuje se da između 30 i 60 posto lovaca ima neki oblik oštećenja sluha — rijetki pucnji kroz godine ostavljaju trajne posljedice, a hitac se najčešće ispaljuje iznenada, bez mogućnosti stavljanja zaštitnih slušalica ili čepića jer oni samo smetaju u lovu. Jednako se ne smije zanemariti ni sluh lovačkih pasa, koji su na buku posebno osjetljivi. U nordijskim zemljama moderatori zvuka postali su standardna lovačka oprema upravo zbog zaštite sluha ljudi i životinja te smanjenja buke u prirodi.

Sudeći prema iskustvima zemalja koje su prigušivače legalizirale, njihova šira dostupnost ne bi trebala stvarati probleme u provedbi zakona kroz povećanje kriminalnih i kaznenih djela — naprotiv, najveća vidljiva korist očituje se u smanjenju buke, humanijem odnosu prema životinjama u prirodi i sigurnijem lovu. Manja buka ne znači samo ugodniji i tiši lov, nego i veću sigurnost lovaca: u skupnom lovu sigurnost sudionika temelji se na međusobnoj komunikaciji i dobrom uočavanju svih događanja u okruženju, a oboje je znatno olakšano bez bučne pucnjave. Neke zemlje stoga u skupnim lovovima prigušivače propisuju kao obavezne, a takva se praksa pokazala izuzetno dobrom.

Prigušivač kao alat odgovornog ponašanja, a ne taktička oprema

Lovačka zajednica prigušivače prihvaća kao alat odgovornog ponašanja, a ne kao taktičku opremu koja olakšava lov. Prigušivač, dakle, ne čini oružje nečujnim i ne skriva pucanj — samo smanjuje štetnu jačinu zvuka na razinu podnošljivu za ljudsko uho i okolinu. Zagovornici uvođenja prigušivača u zakon tvrde da to ne predstavlja liberalizaciju bez kontrole, već modernizaciju lovne prakse u skladu sa zdravstvenim, sigurnosnim i etičkim standardima 21. stoljeća — mjeru koja štiti lovce, čuva okoliš, povećava sigurnost ljudi i doprinosi humanijem odnosu prema divljači.

Mišljenja o legalizaciji uporabe prigušivača ipak su još uvijek podijeljena, čak i unutar same lovačke populacije. Jedan od glavnih argumenata protiv je pitanje krivolova, jer bi lakša nabavka takvih uređaja krivolovcima donekle olakšala posao. No krivolovci ih, bez obzira na zakonske odredbe, koriste i danas, a krivolov se u današnje vrijeme može otkrivati na pouzdanije načine — kamerama, senzorima, dronovima, termovizijom — nego osluškivanjem pucnja iz karabina. Legalizacija prigušivača za lovačke potrebe stoga ne bi trebala utjecati na porast krivolova ni drugih kaznenih djela, što potvrđuju dosadašnja iskustva zemalja koje su ih legalizirale.