Hrvatska do 2030. godine ulaže u spas izvornih pasmina domaćih životinja od izumiranja. Novi petogodišnji Nacionalni program, koji je upravo prošao javno savjetovanje, uvodi obvezno DNK testiranje pri upisu grla i jača Nacionalnu banku gena kao osiguranje za budućnost hrvatskog stočarstva.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske provelo je javno savjetovanje o novom Nacionalnom programu očuvanja izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj od 2026. do 2030. godine. Javnost i struka svoje su prijedloge i primjedbe mogle uputiti u razdoblju od 31. srpnja do zaključno 1. rujna 2026. godine, a cjeloviti tekst i dalje je dostupan na službenoj platformi e-Savjetovanja.
Razvoj domaćih životinja koje se danas koriste u hrvatskom stočarstvu rezultat je viševjekovnog rada, tradicije i sustavne selekcije vođene u specifičnim prirodnim, društvenim i povijesnim okolnostima. Autohtone i izvorne pasmine imaju iznimno važnu i višeslojnu ulogu u našem društvu – one nisu samo temelj održive proizvodnje hrane i raznolikosti stočarstva, nego i ključni čimbenik u očuvanju tradicijskoga ruralnog krajobraza, autentičnih prehrambenih proizvoda te ukupnog načina života na selu.
Jedinstvena genetska raznolikost ovih pasmina jamči njihovu visoku otpornost i sposobnost brze prilagodbe na nepovoljne klimatske i okolišne promjene, što je od strateške važnosti u razdobljima kriza. Eventualni nestanak takvih genetskih resursa ne bi značio samo izravnu ugrozu poljoprivredne održivosti i sigurnosti opskrbe hranom, nego i nenadoknadiv gubitak tradicijskih uzgojnih sustava te same mogućnosti dugoročnog opstanka i razvoja hrvatskih seoskih zajednica.
Izvorne pasmine predstavljaju neprocjenjivu kulturnu i prirodnu baštinu Republike Hrvatske. Radi sveobuhvatne zaštite tih vrijednosti, donosi se novi petogodišnji Nacionalni program, čija se pravna osnova nalazi u Zakonu o uzgoju domaćih životinja. Dokument je usklađen s domaćim zakonodavstvom i nacionalnim prioritetima, ali i s vodećim međunarodnim smjernicama. U njegovu su provedbu uključeni brojni dionici – od uzgojnih udruženja koja svakodnevno skrbe o terenskom uzgoju i opstanku pasmina, do stručnih i znanstvenih institucija zaduženih za zaštitu genetske raznolikosti. Glavnu koordinacijsku ulogu ima resorno ministarstvo, koje ujedno upravlja i Nacionalnom bankom gena domaćih životinja.
Ključni ciljevi i strateški pravci djelovanja do 2030. godine
Središnji cilj novog Nacionalnog programa jest sustavno očuvanje i održivo korištenje izvornih pasmina domaćih životinja u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenom sektoru i zaštiti ruralnog prostora. Uz definiranje nacionalne politike, program usmjerava i regionalnu te međunarodnu suradnju, čime Hrvatska aktivno pridonosi globalnim nastojanjima za očuvanje životinjskih genetskih resursa i ispunjava preuzete međunarodne obveze.
Predviđeni ciljevi programa podijeljeni su u dvije osnovne skupine – opće i specifične:
- Opći ciljevi obuhvaćaju osiguravanje dostatnog broja jedinki i odgovarajuće uzgojne strukture prvenstveno kroz in situ programe (uzgoj u izvornom okruženju), ali i kroz ex situ pristup (mreža banaka gena); prikupljanje i pohranu biološkog materijala u nacionalnoj banci gena; očuvanje gospodarske konkurentnosti i revitalizaciju pasmina koje su izgubile tržišnu vrijednost; promicanje i vrednovanje autohtonih proizvoda na tržištu; očuvanje genetske raznolikosti unutar i između pasmina; uključivanje životinja u održavanje travnatih ekosustava i staništa; te uspostavu jasnog i transparentnog sustava nadležnosti među svim sudionicima.
- Specifični ciljevi usmjereni su na povećanje broja jedinki u tradicionalnim oblicima uzgoja; unapređenje marketinškog plasmana i prodaje autohtonih proizvoda; povećanje broja bioloških uzoraka pohranjenih u bankama gena; provođenje sustavne genetske karakterizacije i testiranja; te dugoročno očuvanje višestoljetnih genofondova.
Svrha cjelokupnog programa očituje se u razvoju modernog sustava upravljanja izvornim pasminama, poticanju njihove gospodarske primjene, njihovu aktivnom uključivanju u planove upravljanja prirodnim dobrima i ekološkom mrežom te očuvanju ukupne krajobrazne i biološke raznolikosti.
Detaljna definicija i kategorizacija pasmina po FAO standardima
Kako bi se upravljanje genetskim resursima odvijalo po najvišim stručnim standardima, Nacionalni program precizno definira pojam pasmine te donosi njezinu jasnu kategorizaciju. Pasmina se određuje kao skupina domaćih životinja koja se od drugih skupina iste vrste jasno razlikuje po vanjskim obilježjima, fenotipskim svojstvima, podrijetlu, zemljopisnoj rasprostranjenosti ili genetskim svojstvima, odnosno kao skupina koja je zbog kulturne ili geografske izolacije prihvaćena kao zaseban identitet. Za sve uzgojno valjane jedinke vodi se središnja baza podataka koja omogućuje precizno praćenje srodstva i očuvanje varijabilnosti, što je od presudne važnosti kod malobrojnih i ugroženih populacija.
Kategorizacija pasmina izgrađena je na temelju smjernica i izvješća Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) te specifičnosti hrvatskog stočarstva:
- Lokalno adaptirane pasmine predstavljaju skupinu životinja koje se u Hrvatskoj uzgajaju dovoljno dugo da su se genetski prilagodile lokalnim uvjetima i uzgojnim sustavima; unutar njih razlikuju se izvorne (autohtone) pasmine za koje postoje povijesni dokazi o nastanku u Hrvatskoj i dokazano podrijetlo od najmanje pet generacija predaka, te tradicijske pasmine koje nisu izvorno nastale na našem području, ali se u Hrvatskoj neprekidno uzgajaju najmanje 50 godina (za kopitare i goveda) ili 30 godina (za ostale vrste).
- Pasmine od posebnog značaja obuhvaćaju pasmine s dugom tradicijom uzgoja koje uz neupitnu gospodarsku važnost imaju istaknut značaj za folklor, turizam i lokalni identitet, kao i reintroducirane pasmine – one koje su nekada uzgajane u Hrvatskoj pa naknadno ponovno uvedene i obnovljene.
- Inozemne pasmine uključuju introducirane pasmine čiji je uvoz započeo prije oko pet generacija te kontinuirano introducirane pasmine čiji se lokalni genski fond redovito dopunjava rasplodnim materijalom iz inozemstva.
Unapređenje pravnog okvira i financijska konstrukcija
Iako je postupak stjecanja statusa izvornosti i priznavanja novih pasmina načelno propisan Zakonom o uzgoju domaćih životinja, dosadašnja je praksa pokazala određene nedostatke koje novi program nastoji otkloniti. Prepoznata je potreba za uvođenjem novih regulatornih mehanizama koji će značajno unaprijediti rad na terenu.
Među najvažnijim normativnim novostima koje treba usvojiti ističu se obvezna potvrda podrijetla putem DNK testiranja pri upisu novorođenih grla u matične knjige, stroža kontrola izlučenja životinja iz uzgoja, definiranje jasnih prava i obveza uzgajivača koji primaju državne potpore, obveza dostavljanja bioloških uzoraka u Nacionalnu banku gena pri označavanju grla te uspostava redovitog sustava izvještavanja institucija o stanju genetske varijabilnosti.
U zaključnom dijelu programa naglašava se da se hrvatska strategija i dalje primarno oslanja na in situ modele zaštite, uz stalni stručni nadzor koji obuhvaća vođenje matičnih knjiga, genetsku i proizvodnu karakterizaciju te zdravstvenu skrb. Ključni je cilj u idućem razdoblju razviti modele gospodarske konkurentnosti koji će izvorne pasmine učiniti komercijalno održivima i manje ovisnima o poticajnim sredstvima. Također, predviđa se jačanje regionalne suradnje kroz razmjenu iskustava i genetskog materijala sa susjednim zemljama.
Procijenjeni trošak praćenja i provedbe ovog Nacionalnog programa iznosi 64.000,00 eura na godišnjoj razini, odnosno ukupno 320.000,00 eura u petogodišnjem razdoblju od 2026. do 2030. godine, a sredstva su osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Naslovna foto: Shutterstock
