Drugi hrvatski dani biodinamičke poljoprivrede, nastavljeni su studijskim putovanjem 20 ekoloških poljoprivrednika iz Međimurske i Varaždinske županije u Istru. Tamo su posjetili agroturizam Radešić, ekološke vinarije Kabola i Roxanich. Zatim eko uljaru Chiavalon, eko farmu stancija Komparička sa 400 koza i rasadnik mediteranskog bilja OPG-a Prgomet. U Motovunu je održan i okrugli stol u organizaciji Centra dr. Rudolf Steiner iz Međimurja.
Pročelnik za poljoprivredu Istarske županije Ezio Pinzan, pozdravljajući sudionike 2. Dana hrvatske biodinamičke poljoprivrede, kazao je da se Istarska županija opredjelila da bude bio regija i stoga pokušavaju zagovarati kod ekoloških proizvođača u Istri da se upuste u biodinamičku poljoprivredu, što je nadstandard u ekološkoj poljoprivredi. To je i drugačiji način života, koji spaja poljoprivrednu proizvodnju i zaštitu okoliša. To je veliki izazov u svjetlu klimatskih promjena. Dodao je da vjeruje da će poljoprivredna edukacija, koju provode po školama, stabilizirati poljoprivrednu proizvodnju.
Biodinamičarima preskupo dobivanje oznake Demeter
Prema Pinzanovim riječima, Istra, koja je sedmu godinu za redom najbolja svjetska regija maslinovog ulja, danas ima jednu šestinu ili 3 000 ha maslenika. Još prije 100-tinjak godina imala čak 12.000 ha maslenika. Maslenici su se protezali uz desnu obalu rijeke Mirne, ispod Motovuna, sve do Novigrada.
Ravnateljica Centra dr. Rudolf Steiner mr. sc. Dijana Posavec, drži da je temeljni rad u biodinamici na revitalizaciji tla i stvaranju humusa, kojeg je u 50 godina izgubljeno 70 posto, a ohrabruje da su hektari pod biodinamikom na svjetskoj razini u posljednjih 10 godina povećani za 57 posto.
Prema njezinim riječima, ima hrvatskih proizvođača, koji već proizvode sukladno zahtjevnijoj biodinamičkoj poljoprivrede. Njima je postupak certificiranja da bi imali prestižni znak Demeter, koji postoji još od 1927. godine, preskup. Ministarstvu poljoprivrede je to poznato.
–Stoga se razmišlja da se ide u pripremu Nacionalnog znaka, sukladnog onome Demeter, kao i u drugim zemljama. Da se zna da su ti proizvodi izrađeni po većim standardima od onih ekoloških, istaknula je Posavec.
Naime, privatna oznaka Demeter iz Švicarske je i danas najstroža i najuglednija koju jedan proizvođač može zavrijediti svojim upornim radom i držanjem postulata biodinamike.
Predsjednik HPK Mladen Jakopović istaknuo je da biodinamika nije samo poljoprivreda već da je to i način života. Dodao je da Hrvatska na polju ekološke poljoprivredne proizvodnje u EU ima udio od 0,37 posto. Po ekološkim površinama zauzima volumen od 0,78 posto. Dakle, nužna je edukacija na polju ekološke poljoprivrede da bi pokazali da se i na dva, pet ili 10 ha može živjeti u ekološkoj poljoprivredi, ako su investicije tržišno usmjerene.
Predsjednica udruge Una za ekološku i biodinamičku proizvodnju Varaždinske županije, Snježana Jakopović kazala je da na putu povećanja broja biodinamičkih proizvođača kod nas stoji zakonski okvir, ali i nedovoljno znanje, posebno ono teoretsko iz knjiga, na usvajanju znanja iz zahtjevnije biodinamičke poljoprivrede. Ona je predložila da se, primjerice, dinamizator nabavlja preko udruga te da ga se potom razmjenjuje.
Prskanje vinograda najviše četiri puta godišnje
Demetrov konzultant Sergej Stancich za Italiju, Sloveniju i Hrvatsku, kazao je da oni koji hoće doći do ovoga prestižnog certifikata moraju se prijaviti u Demeter international centar, jer Hrvatska nema takav svoj centar, te će dobiti savjetnika, koji ih prati i priprema za prelazak na biodinamičku poljoprivredu. Uz to, postoji i godišnja kontrola toga postupka, kao i kod ekološke poljoprivrede, kroz koji je nužno usvojiti Demeter standarde. Ako je sve u redu, farma, kaže, može dobiti Demeter certifikat za četiri godine. Čak i ranije, ako je već u ekološkom uzgoju.
Inače, Stancich, koji se nakon desetogodišnje bankarske karijere u Trstu, okrenuo agroturizmu i lani u lockdownu položio ispit za Demeter voditelja, pripremio je takav plan za istarsku ekološku vinariju Clai iz sela Brajki kod Buzina. Ona je kod nas prva krenula s odležavanjem vina u amforama iz Gruzije.
Eko vinar Dario Bastijančić iz sela Brajkovići u općini Kanfanar, kazao je da obavlja zaštitu u vinogradu po starinski, na tradicionalan način. To znači bez previše prskanja, maksimalno četiri puta godišnje s dozom od 15 posto sumpora prije cvjetanja i dva posto nakon nje.
Poznati istarski vinar Mladen Rožanić, drži da će zbog niske kvalitete sadnog materijala, za pet do 10 godina, vinogradari u Istri, morati zamijeniti kompletne nasade vinove loze te da nešto slično čeka i tamošnje maslinare, jer se i kod njih javljaju bolesti na nasadima na godišnjoj razini.
Inače, eko vinarija Roxanich, ima godišnju proizvodnju vina do 100.000 litara sa 20 ha vinograda. Vinarija otkupljuje grožđa za prirodna vina s karakterom vinara i osobnim pečatom crvene zemlje u središnjoj Istri. No, bila ona bijela ili crna, odležavaju u novom podrumu od čak pet katova, u prosjeku u drvenim bačvama od 500 litara. One su od slavonskog hrasta starog od tri do čak 10 godina. Velebna vinarija, kao i vinski hotel sa 32 sobe, nastao je na temeljima nekadašnje komunalne vinarije iz prošlih vremena. Ona na krovu sada ima bazen, ali i začinsko bilje, koje koriste u svome restoranu.
Kozji sir po 50 eura
U stanciji Kumparička, koja se nalazi u selu Cokuni, 20 kilometara od Pule u smjeru Labina, doselio se još prije 13 godina s obitelji Aleš Winkler. Da bi očistio veliko, ali napušteno i zapušteno imanje, koje potječe čak iz 14. stoljeća, nabavio je najprije 30 koza. Onda još 150 u okolici Varaždina, jer ih u Istri nije bilo, te danas ima 400 koza. One daju oko 200 litara mlijeka dnevno. Koze su sada, do konca siječnja na godišnjem odmoru, ali tu je tzv. konoba primitiva. Ona funkcionira u skladu s prirodnim ritmovima života na selu, te radi kada se može, a ne kada se mora.
O velikom stadu koza, odnosno strojnoj mužnji, skrbi ukupno šest ljudi. Koze stalno borave na 200 ha pašnjaka u zakupu od Hrvatskih šuma. Istina, one nas svaki dan vode u 10 do 15 kilometara šetnje po čistom zraku u prirodi, po nekoliko sati, otkrio nam je Winkler. To je život u skladu s biodinamikom te bez stresa.
Što se tiče prodaje sira, vlasnik farme je zadovoljan. Drži pravila da nije problem prodati dobar sir. On u prosjeku odležava 100 dana u komori, koja ima velike staklene prozore kao i mljekara. Na pulskoj tržnici ima vlastito prodajno mjesto, kao i u nizu restorana na obali, jednoj tržnici u Zagrebu i u inozemstvu. Neki imaju i Michelinovu zvjezdicu. No, oni troše, kaže, najmanje sira. On se prodaje dosta u trgovini sirane po cijeni od 50 eura za kilogram polutvrdog sira. On može odležati i u kori hrastovog drveta, dok su oni drugi jeftiniji.
Međimurje pogodno za uzgoj jabuka i lijeske
Prof. dr. sc. Željko Prgomet održao je predavanje na temu Uzgoja tradicionalnih voćnih vrsta, prije svih smokve i prirodnog kestena. Sve s ciljem očuvanja bioraznolikosti u edukacijskom centru OPG-a Prgomet kod Rovinja. Samo smokva ima 150 različitih proizvoda, a u velikom rasadniku od dva i pol hektara imaju 55 njezinih sorata.
–Čuli smo da se smokva sada na veliko sadi i u Varažinskoj županiji. Tamo voćnjak od 400 stabala čeka ‘neizvjesnu zimu’, što znači da će opstati ako je preživi, istaknuo je Prgomet.
Sada mu je fokus na zaboravljenim sortama voćaka, koje želi popularizirati u ekološkom i biodinamičkom uzgoju. Između brojnih vrsta, ima 18 sorata nara, koji je peta voćna vrsta u svijetu, 11 žižule, a maksimalno je smanjio uporabu pesticida u rasadniku, gdje su i tri plastenika i jedan staklenik. Prgomet drži da je prirodni kesten na kontinentu ono što je maslina u priobalju.
-Istarske sorte lješnjaka, istarski duguljasti i okruglasti, sada ih ima više u Međimurju nego li kod nas, gdje je pogodnije za uzgoj jabuka, ali i lijeske, nego li trešnje i breskve. Problem je što se prije 20-ak godina kod nas na veliko uvozila škart roba iz rasadnika u Europi. To je bilo pogubno po mnoge trajne nasade, upozorio je Prgomet.
Maslina je podbacila i u Istri, ali ima dobru kvalitetu
U Vodnjanu je nova uljara braće Chiavalon. Ona se od 2001. g. bavi hladnom preradom maslinovog ulja, koja traje punih 24 sata. Sezona berbe maslina je pri kraju. Ove godine je podbacila i u Istri te imaju nešto manji urod, ali dobre randmane. Baziraju se na autohtone sorte kojih imaju oko 95 posto, a to su buža, istarska bjelica, rosinjola, karnoaca i moražola. Sve rade obiteljski i ne boje se iskoraka u druge poljoprivredne djelatnosti, a etikete na bocama rade uz pomoć dizajnerskih stručnjaka, što je urodilo plodom što se tiče i brojnih nagrada za ekstra djevičansko maslinovo ulje. Koristili su i Program ruralnog razvoja, gdje je EU udio 85 posto te su financirali veliku uljaru za preradu maslina. Napravili su i iskorak u preradu koštica masline te su ušli u uzgoj eko rajčice, a okušali su se i u proizvodnji istarske salame.
