Zbog prepoznatljive kvalitete, duge tradicije i snažne povezanosti s područjem proizvodnje, pršuti poput drniškog ili dalmatinskog bili su renomirani i traženi brend još na tržištu bivše Jugoslavije. Prve zaštite naziva hrvatskih pršuta nakon osamostaljenja RH provedene su pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo prema tada važećoj legislativi za oznake izvornosti „Istarski pršut“ 2002. godine i „Drniški pršut“ 2004. godine temeljem prijava skupina proizvođača, odnosno udruga.
Nakon 2003. godine zaštita prehrambenih proizvoda prelazi u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, koje kroz niz zakonskih i podzakonskih akata, u sklopu tadašnjih priprema za ulazak u EU, provodi proces usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s relevantnim propisima i praksom pri zaštiti sličnih proizvoda u EU kojima su u hrvatsko zakonodavstvo preuzete relevantne zakonske odredbe Uredbi Vijeća (EZ) br. 510/2006 i br. 509/2006 i ostale provedbene Uredbe EU-a.
Ukratko, zajednički sustav kvalitete EU-a za prehrambene proizvode implementiran je kroz spomenute oznake zemljopisnog podrijetla prehrambenih proizvoda kao: a) ZOI – za proizvod koji potječe iz određenog područja (regije, mjesta ili iznimno zemlje) čija su svojstva i kakvoća, u bitnome ili isključivo uvjetovani utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika tog područja i čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvijaju u tom zemljopisnom području, i b) ZOZP – za proizvod koji također potječe iz određenog područja (regije, mjesta ili zemlje), ima posebnu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo koja se pripisuju njegovom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvijaju u tom zemljopisnom području.
S uvođenjem zakonskih promjena svi proizvodi zaštićeni „starim“ oznakama morali su obnoviti postojeću zaštitu, prvo kroz postupak na nacionalnoj razini pri Ministarstvu poljoprivrede, a zatim i na razini EU-a. Glavna razlika pri postupku zaštite bio je što sustav prema kojem su nazivi proizvoda bili do tada registrirani nije predviđao adekvatan sustav kontrole u praksi, dok je sada, uz Specifikaciju proizvoda, kojom se dokazuju posebna svojstva i podrijetlo proizvoda, propisan i sustav kontrole sljedivosti te certifikacije zaštićenih proizvoda.
Temeljem provedene certifikacije proizvoda, koju obavlja ovlašteno kontrolno tijelo, nadležno ministarstvo proizvođačima izdaje Potvrdu o sukladnosti proizvoda sa specifikacijom proizvoda, čime se stječe pravo na korištenje zaštićenog naziva i oznake proizvoda. Obnova zaštite pokrenuta je za oba dotada zaštićena hrvatska pršuta s time da je kod drniškog pršuta umjesto postojeće oznake izvornosti podnesen zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla (ZOZP). Naime, prema novim propisima za sve postojeće oznake izvornosti registrirane nakon 1. svibnja 2004. bilo je onemogućeno da područje proizvodnje sirovine bude šire od područja proizvodnje samog proizvoda, što u slučaju drniškog pršuta nije bilo moguće osigurati na lokalnoj razini.
Za istarski pršut, koji je po staroj proceduri bio zaštićen prije navedenog datuma, kod obnove registracije ZOI iznimno je dopušteno da sirovina može potjecati i izvan Istre, iz područja RH navedenih u Specifikaciji proizvoda. Prema novoj zakonskoj proceduri naknadno su podneseni i zahtjevi za zaštitu naziva proizvoda krčki i dalmatinski pršut ZOZP oznakom, budući da, slično kao i za drniški pršut, na lokalnoj razini nije bilo moguće proizvesti svu potrebnu sirovinu (svinjske butove).
Pročitajte još:
Proizvodnja pršuta u Republici Hrvatskoj
Kvaliteta i podrijetlo sirovine za zaštićene hrvatske pršute
