Suvremeno pčelarstvo, kao i svaku intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, prate mnoge poteškoće. Jedna od njih su i bolesti pčela. Napretkom znanosti i tehnologije otkrivaju se nove činjenice do sada poznatih bolesti ili se otkrivaju nove. Virusne bolesti pčela manje su spominjane. One nisu izravni uzrok propadanja pčelinjih zajednica osim mješinastog legla. To ne znači da ih nema i na našim pčelinjacima.
Virusi su sitne čestice, po svojim biološkim osobinama na granici žive i nežive prirode. Razvoj im je moguć samo u stanicama bakterija, biljaka, životinja i ljudi jer nemaju vlastiti metabolizam. Sadrže ribonukleinsku (RNK) ili dezoksiribonukleinsku (DNK) kiselinu. Antibiotici i kemoterapeutici ne djeluju na njih. Tako se u slučaju pojave bolesti oslanja na snagu vlastitog organizma koji kod infekcije stvara antitijela. Zato se za sprječavanje bolesti provodi cijepljenje. Kako je to kod pčela neprovedivo, oslanjamo se na sprječavanje bolesti držanjem jakih zajednica.
Virusne paralize pčela
U toplim ljetnim mjesecima mogu se ispred košnica zapaziti pčele koje se čudno i neuobičajeno kreću. Pažljivim promatranjem možemo zaključiti radi li se o slučajnosti ili je problem ozbiljniji. Djelomičnu ili potpunu paralizu odraslih pčela mogu uzrokovati mnogi čimbenici, a jedan od njih su i virusi. Napretkom medicine, medicinskih uređaja i metoda otkriveno je nekoliko pčelinjih bolesti koje uzrokuju virusi.
Osnovne dvije skupine su bolesti legla (mješinasto leglo) i bolesti odraslih pčela. Većina virusa stalno je prisutna u pčelinjoj zajednici. Znakovi bolesti postaju vidljivi prilikom slabljenja pčelinje zajednice. Tou ljetnim mjesecima može biti uzrokovano nedostatkom paše i velikim vrućinama kojima svjedočimo posljednjih godina. Značajnu ulogu u stresu i slabljenju zajednice ima i prisutnost varoe. Najčešće vidljivi i do sada najbolje opisani oblici virusnih paraliza pčela su akutna i kronična pčelinja paraliza. Uz njih se laboratorijski mogu dokazati i pridruženi virus kronične paralize kao i virus polagane paralize.
Pojava akutne pčelinje paralize
Virus ove bolesti otkriven je prilikom laboratorijskog istraživanja kronične paralize pčela. Pčele brže oštećuje na nižoj temperaturi što ga razlikuje od virusa kronične paralize. Nalazi se u velikim količinama i u zdravim pčelinjim zajednicama bez nekih vidljivih znakova bolesti. Ako je u zajednici prisutno i mnogo varoa može doći do pojave bolesti. To se događa zato što prilikom sisanja hemolimfe pčele, varoa svojom sisaljkom prenosi i virus, pa kad prelazi s pčele na pčelu ona postaje aktivator i prenosilac virusa jer u drugu pčelu unosi dodatne količine virusa koje dovode do pojave bolesti.
Tako je kod povećanog broja varoa u košnici moguća i pojava ove bolesti od koje obolijevaju i ugibaju mlađe radilice. Bolesne pčele lutaju ispred košnice, ne mogu poletjeti i ugibaju za nekoliko dana. Budući da se virus nalazi i u sekretima oboljele pčele događa se da prilikom hranjenja legla, mliječne žlijezde pčele hraniteljice izlučuju s matičnom mliječi i virus te tako zaraze leglo.
Ako ličinke na taj način prime veću količinu virusa, ugibaju prije poklapanja legla, a ako prežive, mogu se razviti u pčele koje su oštećene. Uklanjanjem, odnosno držanjem varoe na prihvatljivom broju smanjujemo mogućnost pojave ove bolesti. Za suzbijanje bolesti najvažnije je spriječiti njenu pojavu, odnosno treba ukloniti nepovoljne uvjete koji oslabljuju zajednicu kad stalno prisutni virusi mogu “buknuti” i dovesti do pojave znakova bolesti.
Košnice za vrijeme ljetnih vrućina ne smiju biti izložene izravnom sunčevom utjecaju, leta trebaju biti otvorena što je više moguće vodeći računa o bezpašnom razdoblju i snazi zajednice. Uvijek mora biti osigurana svježa i higijenski ispravna voda u pojilicama. Za vrijeme jakih nektarnih ili medljikovih paša treba obratiti pozornost na količinu peluda da ga uvijek bude dovoljno. Ako nedostaje, potrebno ga je dodati okvirima iz pričuve ili davati zamjene peluda (sojino brašno, mlijeko u prahu, kvasac ili gotove tvorničke pripravke).
Kod ovih paraliza određeni rezultati postignuti su i prihranjivanjem šećernim sirupom pri čemu se ljekovitost temelji na enzimu ribonukleazi iz šećera. Stalna borba protiv varoe i njeno zadržavanje na broju podnošljivom za pčelinju zajednicu jedan je od glavnih preduvjeta za održavanje dobrog zdravstvenog stanja i sprječavanja pojave ove, ali i mnogih drugih bolesti.
Izvor: Gospodarski kalendar
