Imam veću količinu jesenskog češnjaka za vlastite potrebe. Okopala sam ga i ogrnula, ali s dolaskom vrućina listovi su počeli žutjeti. Vlage ima u zemlji, ne zalijevam dodatno. Ne koristim pesticide jer njegujem organski vrt. Zanima me što se događa i postoji li način da ga zaštitim?


Žućenje listova češnjaka najvjerojatnije je posljedica infekcije s jednom od gljivica stalnih stanovnika tla, uzročnika fuzarioza, od kojih je najčešća Fusarium oxysporum. Velika količina oborina tijekom cijelog proteklog proljeća, s posljedicom velikom količinom vlage u tlu uz nagli porast temperatura u drugoj polovini travnja u tlu koje nije sterilno, najvjerojatnije su doprinijeli razvoju ove bolesti. Mogućnost zaraze s jednom od ovih gljiva je veća ukoliko je češnjak posađen na slabo ocjeditom tlu. Na zaraženim biljkama venu listovi, a korijenčići i mesnati dijelovi česna trunu. Sva se zaštita sastoji u preventivi, poput održavanja dovoljno širokog plodoreda u trajanju od 4 godine, sjetve samo tretiranog sjemena i sadnje zdravih lučica. Kemijske zaštite nema.

Prethodni članakPrihranjivanje pčela starim medom
Sljedeći članakKako i gdje se mogu uzgajati i nabaviti sadnice limete?
mr. Chiara Pagliarini
mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Završila je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu 1963. g. i postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija 1968.g. Dugi niz godina stručni je suradnik Gospodarskog lista. Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura. mr. Neda Pagliarini rodila se 15. siječnja 1939.g. od oca Talijana i majke Hrvatice. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje stalno boravi od 1941. g. do danas. Po završetku srednje skole 1957 g. upisala se na Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, na kojem je diplomirala u lipnju 1963 g., a neposredno po završetku studija, upisala postdiplomski studij iz smjera Zaštite bilja-Entomologija, koji uz redovan posao studij završava 1968.g. U rujnu 1963 zaposlila se na tadašnjem Zavodu za entomologiju, na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu kod prof. dr. Željka Kovačevića. Nakon godine dana nastavila je raditi u novo osnovanom “Laboratoriju za faunistička istraživanja”, koji je osnovao i vodio prof. dr. Željko Kovačević, kao posebni odjel Instituta za zaštitu bilja u Zagrebu. Tu je radila na ekološko faunističkim istraživanjima do 1972 g. Kasnije nastavlja raditi u Institutu na zaštiti poljoprivrednih kultura od štetnika, a ubrzo samo na zaštiti povrća i ukrasnog bilja u zaštićenom prostoru i u polju, uz ispitivanje djelotvornosti novih insekticida i akaricida na tom području. Kroz suradnju i vršenje savjetodavne funkcije brojnim poljoprivrednim proizvođaćima stiče veliko praktično iskustvo. Sudjeluje na pisanju prvog izdanja priručnika “Zaštita povrća”, 1997-e godine dopunjenog drugog izdanja, a 2004 godine trećeg, ponovo dopunjenog izdanja istog priručnika, sada pod imenom "Štetočinje povrća". Svakom od autora bio je zadužen da napiše područje njegove najuže djelatnosti. Nakon odlaska u mirovinu krajem 1994. g., pokreće i objavljuje u zajednici s nekoliko koautora, priručnik za proizvođaće i ljubitelje cvijeća, knjigu “Sve o krizantemi”, prvu u biblioteci “Cvijeće”. U međuvremenu izašlo je još nekoliko knjiga na kojima je sudjelovala. To su "Sobno i balkonsko cvijeće", "Vrtno cvijeće", "Ruže, ukrasno grmlje i drveće" (2001) u izdanju Gospodarskog lista, čiji je dugogodišnji suradnik. U proljeće 2003. godine objavljuje 2 priručnika "Pelargonije uzgoj i zaštita" i "Petunije-Surfinije uzgoj i zaštita". Sa svojim radovima i dalje sudjeluje na stručnim skupovima, drži predavanja te se i nadalje aktivno bavi zaštitom nabrojenih kultura.