Bez obzira radi li se o presadnicama u polistirenskim kontejnerima, prešanim blokovima, papirnatim lončićima i sl., važno je koristiti presadnice sorata koje najbolje odgovaraju ekološkim (prvenstveno klimatskim) uvjetima i rokovima proizvodnje.
Poznato je da se pravilnom kombinacijom sorte, roka i tehnologije uzgoja može ostvariti raniji i veći prinos te kvaliteta povrća. Neke sorte plodovitog povrća nemaju sposobnost prilagodbe stresnim uvjetima nakon sadnje (presađivanja), odnosno teže se prilagođavaju ekstremnim temperaturama, salinitetu, suši, stagniranju vode i napadu štetočinja. Brojna istraživanja su pokazala da cijepljenje može povećati otpornost biljaka prema stresnim uvjetima, osobito prema gljivičnim, bakterijskim i virusnim bolestima te nematodama koje se javljaju u intenzivnoj proizvodnji plodovitog povrća.
Cijepljenje se stotinama godina koristilo za povećanje uniformnosti, vitalnosti (vigora) i otpornosti na stresne uvjete u uzgoju vegetativno razmnožavanih biljaka (voćke, ukrasno drveće i grmlje). S cijepljenjem povrća započelo se u Japanu i Koreji 1920. godine i to cijepljenjem lubenice na tikvicu kao podlogu.
Tako uzgojene biljke lubenice pokazale su izuzetnu otpornost i tolerantnost na stresne uvjete tijekom uzgoja. Dok je u Japanu više od 90 % ukupne proiz vodnje krastavaca, dinje i patlidžana u zaštićenim prostorima iz cijepljenih presadnica, u europskim (mediteranskim) zemljama cijepljenje povrća je relativno novija tehnika.
Cijepljena rajčica i lubenica najčešće se uzgaja u Španjolskoj i Italiji, a udio tako proizvedenog ostalog plodovitog povrća (krastavac, dinja, paprika, patlidžan) je u kontinuiranom porastu.
Prednosti cijepljenja Otpornost na bolesti i Nematode
Suvremena proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru najčešće podrazumijeva intenzivno korištenje tla i nepoštivanje plodoreda uslijed čega dolazi do narušavanja kvalitete i „umornosti“ tla. Uglavnom dolazi do nedostatka biljnih hranjiva i pojave nematoda te uzročnika biljnih bolesti. Problem zemljišnih štetnika ne može se u potpunosti riješiti termičkom sterilizacijom tla, a ponekad niti skupa kemijska sredstva nemaju učinka. Jedno od klasičnih rješenja je plodored (kod lubenice se preporučuje izbjeći ponovljeni uzgoj na istoj parceli najmanje 5 godina), no malo je proizvođača koji imaju na raspolaganju tolike površine i koji mogu izdvojiti sredstva za dodatne troškove najma proizvodnih površina.
Iz ovih je razloga, u područjima s razvijenom proizvodnjom povrća, cijepljenje postalo neophodna tehnika pri ponovljenom uzgoju plodovitog povrća u zaštićenim prostorima. Cijepljenjem se uspješno ograničava širenje sljedećih patogena:
– fuzarijsko venuće na tikvenjačama
(Fusarium oxysporum f. sp. melonis, Fusarium oxysporum f. sp. niveum, Fusarium oxysporum f. sp. cucumerinum)te rajčici, paprici i patlidžanu (Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici, Fusarium oxysporum f. sp. capsici)
verticilijsko venuće (Verticillium dahliae, V. albo-atrum)
bakterijsko venuće (Pseudomonass olanacearum)
plutavost korijena rajčice (Pyrenochaeta lycopersici)
nematode (Meloidogyne spp.).
Iako je u početku cijepljenje plodovitog povrća imalo za cilj povećati otpornost i ograničiti širenje zaraze navedenih štetočinja, interes za cijepljenjem povećao se i zbog drugih prednosti.
Snažniji rast biljaka
Korijenov sustav biljaka utječe na vegetativni rast i ukupni prinos. Plemke poželjnih svojstava se cijepe na podloge s bujnim korijenovim sustavom uslijed čega dolazi do pojačanog usvajanja vode i hranjiva. Zbog snažnijeg porasta biljaka, potreban je i manji sklop, odnosno, manji broj presadnica po jedinici površine.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKorištenje IPARD programa u vinogradarstvu
Sljedeći članak” Vinske omotnice ” za financiranje vinarima i vinogradarima
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.