Ušli smo u ljeto i dolazi vrijeme berbe povrća, to jest plodova raznih povrtnih vrsta (rajčice, graha, paprike, patlidžana, krastavaca itd.). U ovom razdoblju vegetacije na plodovima povrća mogu se javiti razne bolesti čiji se simptomi najčešće očituju u vidu truleži i antraknoza ili općenito nekog oblika propadanja tkiva ploda.
Najčešći uzročnici takvih simptoma fitopatogene su gljive iz rodova Botrytis, Sclerotinia, Phytophthora i Colletotrichum. Kod truleži dolazi do propadanja ili maceracije tkiva plodova uslijed enzimatskog djelovanja gljiva, a kod antraknoza do specifičnih nekroza udubljenih u tkivu plodova, poput velikih crnih udubljenih zona. U slučaju truleži uzrokovanih gljivama iz rodova Botrytis i Sclerotinia za suzbijanje koristimo fungicide koje skupno nazvamo botriticidi, poput onih na bazi boskalida, pirimetanila, fludioksonila i dr., a u slučaju antraknoza na bazi azoksistrobina, bakrenih spojeva i dr.
Smeđa pjegavost ili antraknoza graha
Simptomi bolesti: simptomi ove bolesti javljaju se na svim nadzemnim dijelovima biljke, ali se najbolje prepoznaju i uočavaju na mahunama. Na mahunama se oblikuju okruglaste i u tkivo udubljene smeđecrne pjege s crvenkastim rubom. Ove se pjege nazivaju antraknoze, pa otuda i naziv bolesti. Uzročnik je vrsta Colletotrichum lindemuthianum, a taj je simptom tipičan za sve patogene vrste iz roda Colletotrichum na svim biljkama domaćinima.
Simptomi se također mogu javiti i na sjemenkama unutar mahuna, i to na hilumu u vidu smeđih okruglastih pjega. Nakon klijanja sjemena na hipokotilu (dio stabljike klijanaca koji nosi supke) često se mogu pojaviti veće smeđe pjege, uslijed čega tek iznikle biljčice graha venu i potpuno propadaju. Bolest se uglavnom prenosi putem sjemena, bilo da se patogena gljiva razvila u unutrašnjosti sjemena ili na njegovoj površini. Micelij patogene gljive kasnije ulazi u kotiledone, na kojima nastaju crna plodna tijela ili acervuli. Na njima nastaju spore koje uzrokuju zarazu tijekom vegetacije.
Suzbijanje bolesti
Zaštita od ove bolesti provodi se preventivno, obveznom upotrebom zdravog sjemena koje se mora uzimati samo iz zdravih nasada. U sjemenskim usjevima graha tretiranje se provodi tri puta: početkom cvatnje, u punoj cvatnji i u vrijeme punjenja mahuna. Od fungicida dozvolu protiv ove bolesti imaju oni na bazi azoksistrobina s karencom koja uglavnom iznosi 7 dana te bakreni oksiklorid s karencom od 5 dana.
Gangrena ili trulež paprike
Ova bolest uzrokuje velike probleme proizvođačima paprike i ponekad dovodi do potpunog propadanja biljaka. Bolest se u našoj stručnoj literaturi naziva gangrena korijenova vrata ili trulež jer se simptomi najčešće javljaju u zoni korijenova vrata biljke, no mogu se pojaviti i na plodovima.
Simptomi bolesti
Bolest se može javiti još u rasadu, kada biljke poliježu kao da su pokošene. Na prizemnom dijelu biljke dolazi do nekroza, a zatim i truljenja, uslijed čega biljke padaju. Važno je naglasiti da slične simptome u rasadu mogu uzrokovati i neke druge gljive iz rodova Pythium, Rhizoctonia, Fusarium i dr. Prvi znaci ove bolesti na biljkama u polju javljaju se u zoni korijenova vrata, koji postaje smeđe do tamnocrne boje, potom nekrotizira i počinje truliti. Uslijed takvih promjena dolazi do naglog venuća biljaka, a zatim i potpunog sušenja, što je uvijek karakteristična slika ove bolesti u polju. Simptomi se često javljaju i na granama, i to u pazušcima u vidu tamnih pjega, a dijelovi biljke iznad zahvaćenih mjesta također venu i suše se.
Katkad do zaraze dođe i na samim plodovima, koji se obično zaraze preko peteljki iz samih grana. U slučaju vlažnog vremena na plodovima se razvijaju vlažne, vodenaste pjege, a po njima i bjelkasta prevlaka koja predstavlja micelij pseudogljive (zoosporangiofore sa zoosporangijama). Plodovi se potom smežuraju i dobivaju izgled pergament-papira. Uzročnik ove opasne bolesti je pseudogljiva Phytophthora capsici, koja prezimljuje u tlu u vidu trajnih spora (oospora) ili na zaraženim biljnim ostatcima u polju. Patogena gljiva izraziti je termofil, što znači da zahtijeva više temperature za širenje i razvoj bolesti. Optimalna je temperatura 25 – 30 °C. Za razvoj bolesti uvijek su potrebni voda i vlaga. Tijekom vegetacije zaraza se širi nespolnim sporama ili zoosporama.
Mjere suzbijanja
Do sada nema zadovoljavajućih mjera zaštite za učinkovito suzbijanje ove bolesti, pa se moraju provoditi preventivne mjere koje ograničavaju razvoj patogene gljive. Prije svega, to je upotreba zdravog sjemena jer postoje indikacije da se patogen može prenositi i sjemenom. Od fungicida koji se primjenjuju zalijevanjem u tlo kod nas dozvolu imaju oni na bazi propamokarba, a njihova upotreba ovisi o tipu uzgoja paprike (na otvorenom, u zaštićenom prostoru i dr.) i vrstama paprike (slatka, ljuta i dr.), pa se u skladu s time razlikuju i karence koje uglavnom iznose od 3 do 21 dan. Dozvolu imaju i fungicidi na bazi kalijevih fosfonata, a karenca je 15 dana.
Bijela trulež rajčice
Ova se bolest, osim na rajčici, javlja i na drugim vrstama povrća (salata, paprika, krastavac i dr.). S obzirom na to da su simptomi slični (pojava bijelog micelija i trulež), a suzbijanje se provodi istim fungicidima, dovoljno ju je opisati na rajčici na kojoj se često javlja. Uzročnik je fitopatogena gljiva Sclerotinia sclerotiorum.
Simptomi bolesti
Iako mogu biti zaraženi svi organi biljke, simptomi na plodovima karakteristični su po pojavi bijelog micelija, oblikovanju crnih sklerocija i na koncu po truleži. Budući da patogen živi u tlu, simptomi se razvijaju i na stabljikama sa sličnom pojavom bijelog micelija i truleži.
Suzbijanje bolesti
Zaštita se provodi obveznim uklanjanjem zaraženih biljaka jer su one izvor daljnjih zaraza. Od fungicida dozvolu imaju botriticidi na bazi ciprodinila s fludioksonilom s karencom od 3 dana te biofungicidi na bazi pseudogljive Pythium oligandrum.
Siva plijesan rajčice
Siva plijesan ekonomski je značajna bolest na rajčicama. Osim na rajčici, javlja se i na drugim vrstama povrća. Uzročnik bolesti dobro je poznata polifagna gljiva Botrytis cinerea. Štete uglavnom nanosi u zaštićenom (zatvorenom) uzgoju rajčice.
Simptomi bolesti
Simptomi se javljaju na lišću, stabljici, cvjetovima i plodovima. Na stabljici, lišću i cvjetovima to su paleži ili nekroze, a na plodovima pjege i trulež. U slučajevima jačeg razvoja bolesti na zaraženim se organima može javiti i sivosmeđi micelij gljive, po kojemu je bolest i dobila ime. Razvoju bolesti pogoduje visoka vlaga, što je čest slučaj u zatvorenim uzgojnim prostorima. Na plodovima se često može javiti i takozvana srebrnasta pjegavost koja nastaje na zelenim plodovima, ali se na takvim pjegama ne stvara micelij gljive pa pojava tih simptoma više utječe na tržišnu vrijednost plodova rajčice, a ne na sam urod.
Suzbijanje bolesti
U našoj zemlji dozvolu za suzbijanje sive plijesni na rajčicama imaju različiti fungicidi (botriticidi), a pri njihovoj upotrebi treba paziti na karencu, utrošak vode i tip uzgoja rajčice (otvoreni ili zatvoreni sustav uzgoja). To su fungicidi na bazi pirimetanila (karenca 3 dana), boskalida s piraklostrobinom (karenca 3 dana), ciprodinila s fludioksonilom (karenca 3 dana), fludioksonila (karenca 3 dana) i dr., kao i neki biofungicidi poput bakteriofungicida na bazi antagonističke bakterije Bacillus amyloliquefaciens, potom mikofungicida na bazi vrste Trichoderma atroviride te biofungicida na bazi pseudogljive Pythium oligandrum.
