Patlidžan (Solanum melongena L.) je biljka tropskog područja, koja potječe iz istočne Indije, odakle se proširila dalje po svijetu.
Prvenstveno je dijetetska namirnica, što se može zaključiti iz sastava jestivog dijela njegova ploda u postocima:
Voda 91,0-93,4 Sirove bjelančevine 0,7-2,3 Sirove masti 0,1-0,21 Ugljikohidrati 2,2-5,6 Vlakna 0,8-0,9 Minerali 1,1
Dobra je pretkultura za druge vrste povrća
Za uzgoj patlidžana na otvorenom najprikladnija su srednje teška tla, duboka, strukturna tla neutralne reakcije. Za kisela tla se preporučuje primjena kalcija za prethodni usjev ili mineralna gnojiva koja sadrže kalcij. Nije osjetljiv na blago zaslanjena tla. Proizvodna područja s dugim toplim razdobljem najbolje odgovaraju za uzgoj patlidžana za tržište. U plodosmjeni patlidžan ne podnosi sam sebe, a ne smije se saditi nakon drugih kultura iz porodice pomoćnica. Potrebna je najmanje četverogodišnja plodosmjena. Dobra je pretkultura za druge vrste povrća.
Za dobar vegetativni rast i prinos do 50 t/ha patlidžan treba, ali i iznosi mnogo hraniva. Preporuke za gnojidbu su: 400 kg/ha N, 120 kg/ha P2O5 i 80 kg/ha MgO. Zbog razmjerno duge vegetacije i velike osjetljivosti na prohladno vrijeme (temperature niže od 8 °C), patlidžan se gotovo isključivo uzgaja iz presadnica.
Prednost ima sadnja na gredice, jer se tlo na površini gredice brže ugrije, što olakšava brže ukorjenjivanje nakon presađivanja. Ako se sadi na ravnu površinu, razmak redova treba biti 70 do 80 cm, a razmak u redu 30 do 50 cm ovisno o kultivaru i području uzgoja. U kontinentalnom području se obično sadi krajem svibnja ili početkom lipnja, a u mediteranskom području sredinom ili krajem svibnja.
Njega patlidžana se sastoji od prihrane, navodnjavanja i održavanja površinske strukture tla plitkom međurednom kultivacijom. Uzgoj na gredicama pokrivenim crnom PE folijom i navodnjavanje kapanjem daje jako dobre rezultate u proizvodnji.
Berba je višekratna
Plodovi patlidžana se razvijaju sukcesivno, pa je berba višekratna. Beru se u tehnološkoj zrelosti kad dostignu potrebnu veličinu, boju i sjaj, kad je meso jedro i čvrsto, a sjemenke bijele i mekane. Berba se odvija sa škarama s oko 2 cm stapke zbog bodljikavosti čaške i da se ne oštete grane. Za većinu kultivara standardni su plodovi od 100 do 500 g, ali na tržištu se najviše traže plodovi srednje krupnoće od 250 do 350 g. Ovisno o vremenskim uvjetima bere se svakih 5 do 10 dana. Prinos plodova ovisi o kultivaru, učestalosti berbe i krupnoći plodova. Urod u kontinentalnom području je 15 do 25 t/ha, a u mediteranskom području do 50 t/ha.
 je biljka tropskog područja, koja potječe iz istočne Indije, odakle se proširila dalje po svijetu.){kind=link}