Iako se ustaljene navike u uzgoju povrća mijenjaju uslijed sve nestabilnijih i nepredvidljivijih vremenskih prilika uzrokovanih klimatskim promjenama, pa se pomiču rokovi sjetve i berbe raznih vrsta povrća, i dalje je poželjno produžiti sezonu uzgoja povrća i što je više moguće skratiti vrijeme uzgoja (vegetacije) kako bi se optimalno iskoristila korisna površina povrtnjaka, ali i kako bi ranije dospijelo željeno povrće na naš stol ili na police trgovina.

Veliki broj povrtnih kultura uzgaja se iz presadnica. Na taj način se omogućuje ušteda u sjemenskom materijalu, raniji urod, a razdoblje vegetacije biljaka u polju znatno je skraćeno. Uzgojem presadnica u toplim lijehama ostvaruje se racionalno iskorištavanje zemljišta i omogućuje ubiranje više plodova s iste površine. Mlade biljke proizvedene iz presadnica otpornije su na štetne kukce i bolesti.

Za proizvodnju presadnica koriste se plastenici, staklenici i tople lijehe. Topla lijeha je široko zastupljen oblik zaštićenog prostora u našem povrćarstvu. Ona je zbog svoje jednostavnosti podjednako dostupna individualnim uzgajivačima povrća i većim poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se tople lijehe većinom koriste za uzgoj rasada, a u manjoj mjeri za ranu zimsko-proljetnu proizvodnju povrća.

 Kako odabrati najbolji položaj?

Mjesto za tople lijehe treba biti ocjedito, ravno ili s malim nagibom prema jugu ili jugoistoku, zaštićeno od hladnih vjetrova i izloženo suncu tijekom cijelog dana. Odabrano mjesto treba ograditi i tako spriječiti pristup životinjama koje mogu pričiniti velike štete na lijehama i rasadima.

Nadzemne i ukopane tople lijehe

Prema konstrukciji razlikuju se jednostrane (obične) i dvostrane tople lijehe. U Hrvatskoj su najviše zastupljene obične lijehe koje mogu biti nadzemne i ukopane.

Nadzemne tople lijehe su jednostavnije, podižu se uz manji trošak rada. Može im se bez teškoća mijenjati mjesto i u njima se lakše regulira vlaga. Ovakve lijehe naročito su pogodne za obiteljska gospodarstva jer nije potrebno kopanje trapova, kao i za terene sa visokim podzemnim vodama. Nedostatak nadzemnih lijeha primjetan je u činjenici da su izloženije utjecaju hladnoće i drugim vremenskim nepogodama. U njima je temperatura vrlo promjenljiva.

Za njihovu izgradnju potrebno je više stajskog gnoja u odnosu na ukopane lijehe, kao i više materijala za okvire.

Tople lijehe

U praksi se za ranu proizvodnju najviše koriste ukopane lijehe s obzirom da je manje površine izloženo hladnim vjetrovima, te se stoga one lakše zagrijavaju i učinkovitije se regulira temperatura.

Trap, okvir i prozor čine osnovne elemente u konstrukciji toplih lijeha.

Konstrukcija

Prozor za toplu lijehu je posebno izrađen okvir od drveta, zastakljen običnim prozorskim staklom. Osim stakla može se koristiti i polietilenska folija. S obzirom na smanjenu sposobnost plastike da zadržava toplinu, lijehe pokrivene ovakvim prozorima su nešto hladnije, a vlažnost je veća jer se na foliji kondenziraju kapljice vode. Stoga se ovakve lijehe uspješno koriste u proizvodnji kasnih presadnica. Okvir tople lijehe uokviruje lijehu i na njega se oslanjaju prozori.

Za okvir se često koriste drvene daske. Ako se upotrijebi okvir čije su daske jednake širine, sjeverna strana mora se podići stavljanjem podmetača i tako načiniti nagib prema jugu. Za ukopane tople lijehe potrebno je napraviti trap u koji se slaže svježi stajski gnoj. Za lijehe koje se podižu tijekom zime potrebno je iskopati dublji trap (50- 60 cm), a za proljetne lijehe dovoljan je iskop od 30 do 40 cm.

Gnoj za održavanje topline u lijehama

Za zagrijavanje lijeha koriste se biološki i tehnički izvori topline. Od bioloških materijala još uvijek se najviše upotrebljava svježi gnoj, slama i pljeva, a ponekad i drugi organski materijali kao što su lišće i razni biljni ostaci sa poljoprivrednih gospodarstava ili iz industrije.

Za grijanje lijeha najpogodniji je konjski gnoj koji se brzo zagrijava i oslobađa dosta topline.

Goveđi gnoj sadrži mnogo vode, sabijen je, sporo se zagrijava i razvija umjerenu temperaturu. Miješanjem s konjskim gnojem, pljevom ili sitnom slamom, toplinske osobine goveđeg gnoja mogu se znatno popraviti. Ovčji i svinjski gnoj upotrebljavaju se samo u smjesi s goveđim i konjskim.

Toplinsko djelovanje gnoja traje 40-50 dana, o čemu treba voditi računa prilikom planiranja rokova sjetve i sadnje biljaka.

U novije vrijeme se za grijanje lijeha sve više koriste tehnički izvori topline: tople otpadne vode i plinovi iz industrije, topla voda iz prirodnih izvora i umjetnih bušotina, vrela voda i para iz termoelektrana ili električna struja.

U lijehe se stavlja pripremljena mješavina tla i gnojiva koja svojim fizičkim svojstvima i hranjivim sastojcima pruža optimalne uvjete za razvoj biljaka.

Lijehe pružaju povoljne uzgojne uvjete

Obično se upotrebljava smjesa zrelog gnoja i tla u odnosu 1:1 ili 2:1. Ponekad se ovoj mješavini dodaje pijesak ili treset. Prilikom pripreme mješavine za tople lijehe potrebno je izvršiti dezinfekciju mješavine tj. uništavanje parazitskih organizama (gljivica, bakterija i virusa) i štetočina (insekata i nematoda). Dezinfekcija se obavlja kemijskim putem, parenjem tla ili sunčevom energijom.

Priprema lijeha za rane presadnice

U zimskim mjesecima (od siječnja do ožujka) obavlja se sjetva ranih presadnica i vrlo je važno da se na vrijeme pripremi odgovarajuća lijeha. Ove lijehe se podižu na 50-60 cm debelom sloju gnoja dobre kvalitete. Za kasnije presadnice čija sjetva počinje tijekom ožujka, lijehe mogu imati tanji sloj od 30- 40 cm.

Lisnato povrće u toploj lijehi

Nakon sjetve i nicanja, presadnice treba njegovati. Od pravilne njege, a posebno od pikiranja, zavisi kakvoća presadnica. Zalijevanje presadnica tijekom zime manjeg je intenziteta zbog slabog provjetravanja i isparavanja stajskog gnoja. Kad nastupe topli dani, presadnice se redovito zalijevaju. Zalijeva se ujutro ili kasno navečer, najbolje kišnicom koja ima temperaturu oko 16 – 17ºC.

Pravilno uzgojene presadnice daju snažne i zdrave biljke, što je i uvjet za postizanje ranog i visokog uroda.

Prethodni članakGoranski medun postao 39. hrvatski proizvod zaštićenog naziva u Europskoj uniji
Sljedeći članakIzradite sami toplu lijehu
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.