Mogućnost sjetve ili sadnje na otvorenom određena je klimatskim uvjetima određenog područja. Prije svega temperaturnim i zahtjevima povrtne vrste prema ovom klimatskom čimbeniku. U negrijanim zaštićenim prostorima sjetva ili sadnja moguća je 15 do 20 dana ranije nego na otvoreno. Ovisno o lokaciji, početak ili sredina veljače vrijeme je sjetve najranijeg povrća u zaštićene prostore i na otvoreno.

Prije same sjetve ili sadnje, povrtnjak je potrebno pripremiti čim to vremenske prilike dopuste. Kraj siječnja i početak veljače pravo je vrijeme za prvu pripremu vrta.

Već sad počinju pripreme!

Ako nije obavljeno u jesen, obavlja se obrada tla, oranje ili štihanje i prema potrebi organska gnojidba. Na 10 m2 razbacuje se i unosi u tlo oko 30 kg stajskog gnoja ili 50 do 60 L komposta. Mogu se koristiti i peletirana organska gnojiva, čija je primjena vrlo jednostavna. U ovo vrijeme može se početi s kupnjom potrebnog alata, gnojiva i na kraju sjemena.

Krajem siječnja može se za proizvodnju presadnica početi sijati: brokulu, cvjetaču, kelj, kupus, salatu i slanutak. U predjelima gdje nema snijega i tlo se ne smrzava, na otvoreno se može posijati/posaditi: bob, grašak, češnjak i luk. U veljači, pogotovo ako je toplija i bez snijega, može se u vrtu postaviti plastenik kako bi se biljkama osigurali bolji uvjeti rasta. U grijanom plasteniku se može obaviti pikiranje vrsta koje to zahtijevaju (plodovito povrće i celer), a sjetva je obavljena rano u siječnju.

Također, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnju presadnica sljedećih povrtnih vrsta: celera, korabice, paprike, patlidžana, peršina i rajčice. U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati: blitvu, bob, ciklu, grašak, luk, mrkvu, peršin, rabarbaru, radič, rotkvicu, rikolu, slanutak i špinat. Na otvoreno se mogu posaditi presadnice: artičoke, kelja, ranog kupusa i salate, ali i posaditi češnjak i lučice luka.

Uzgoj rotkvica
Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Slika-2.-Minimalna-temperatura-klijanja-boba-je-1-do-3-°C-ali-je-najsigurnije-klijanje-pri-5-do-1-2-1024x683.jpg
Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C

Porast prinosa na uzdignutoj gredici

Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu. Uzdignuta gredica predstavlja osnovni dio kućnih vrtova, koji je moguće obraditi bez gaženja tj. sa staza koje ju okružuju. Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uvjeti u tlu, što dovodi do porasta prinosa po jedinici površine. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu. Također, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Prilikom formiranja gredica, u tlo se može unijeti kompost ili neko drugo organsko gnojivo. Time će se popraviti struktura tla, poboljšati procjeđivanje suvišne vode i povećati kapacitet zadržavanja biljnih hraniva. Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedeno olakšava planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorištenje površine i produžava sezona uzgoja.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Slika-3.-Uzgoj-salate-na-povisenim-gredicama-1024x675.jpg
Uzgoj salate na povišenim gredicama

Uzdignuta gredica povišena je 15 do 20 cm u odnosu na okolno tlo

Uzdignuta gredica povišena je za 15 do 25 cm u odnosu na okolno tlo. Gredica ne bi trebala biti šira od 120 cm, kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Ako se gredici može pristupiti samo s jedne strane, ne preporuča se širina veća od 90 cm. Dužina gredica je određena prostornim mogućnostima ili potrebama za pojedinu uzgajanu vrstu. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom. Ovom zaštitom se temperatura podiže za 2 do 3 °C.

Korjenasto povrće klije na niskim temperaturama

Korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cikla) spada u skupinu povrća kojemu za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C. Mlade biljčice relativno su otporne na kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće, pogotovo uz primjenu izravnog prekrivanja.

Kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, korabica, rotkvica) su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a temperature oko 0 °C u kasnijim fazama rasta izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Klijanje i nicanje rotkvice započinju pri temperaturi od 2 do 3 °C. Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C. Mlade biljke mogu podnijeti niske temperature do -4 °C, a u tehnološkoj zrelosti do -10 °C.

Lisnato povrće (salata, špinat, blitva) su kulture blage ili umjerene klime. Minimalne temperature klijanja sjemena salate su od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad niče za 3 do 5 dana. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke sa 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Međutim, što je salata bliže tehnološkoj zrelosti, osjetljivija je na niske temperature. Klijanje špinata započinje već malo iznad 0 °C, ali je vrlo sporo. Na temperaturi od 5 do 10 °C nicanje je već dobro. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen.

Niske temperature tijekom rasta utječu na kvalitetu lišća, listovi su sitniji, deblji i više naborani. Pojedini kultivari mogu podnijeti do – 10 °C bez posebne zaštite. Minimalna temperatura klijanja blitve je 5 °C. Pri nižim temperaturama između 5 i 10 °C biljka sporo raste, a optimalna temperatura rasta je 16 do 20 °C, a mlada i potpuno razvijena biljka može podnijeti blage mrazeve. Mlada biljka s nekoliko listova može se vernalizirati na temperaturi od 4 do 15 °C, ako takve temperature potraju 20 do 30 dana, što može biti problem pri ranoj proljetnoj sjetvi i izazvati prijevremenu cvatnju.

Zbog temperaturnih zahtjeva i duljine vegetacije, u grijanim zaštićenim prostorima se tijekom zimskog i ranoproljetnog razdoblja proizvode presadnice plodovitog povrća: vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura. Stoga se sadnja u negrijane zaštićene prostore obavlja tek u tavnju, a na otvoreno u svibnju.

Lukovičasto povrće (luk, češnjak, poriluk) vrlo dobro podnosi niske temperature pa se uspješno uzgaja jesenskom sadnjom. Dobro ukorijenjene mlade biljke mogu bez oštećenja podnijeti temperature i do -15 °C. Lučice luka i proljetni ekotipovi češnjaka sade se u rano proljeće čim vremenske prilike dopuste jer su osjetljivi na visoke temperature (> 25-30 °C), koje utječu na jače oblikovanje nadzemne lisne mase, a lukovice ostaju nerazvijene. Za mahunarke su najpovoljnija područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti vrlo rano u proljeće. Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Bob može podnijeti temperature do -6 °C.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Slika-4.-Mladi-celer-uzgojen-iz-presadnica.jpg
Mladi celer uzgojen iz presadnica
Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je Slika-5.-Mladi-luk-1024x731.jpg
Mladi luk
Proljetna mrkva
U plasteniku se biljkama mogu osigurati bolji uvjeti rasta

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKoliko je dobar Strateški plan ZPP-a od 2023. do 2027.?
Sljedeći članakKako doći do eko znaka?
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.